Ako mislite da znam nešto i da imam odgovore na pitanja koja Vam se motaju glavama... nemam. Nitko ne može dati odgovor na Vaša pitanja osim Vas samih. Ne znam zašto ljudi imaju težnju odgovore tražiti od drugih? Činjenica je da nas uče odmalena da ne pokazujemo svoje slabosti, da svoju tugu i negativne osjećaje zadržavamo za sebe. Ponekad individua zapadne u labirint neodgovorenih pitanja na koje zapravo zna odgovore, ali svi su mu/joj dosad govorili i pokazivali drugačije. Ne mora biti da su svi ostali u pravu. Ono što je mene jednom, zapravo jedno razdoblje izluđivalo, jesu činjenice koje su suzbijale stvarnost koju nam društvo od rođenja nameće. Uče nas vrijednostima, koje u stvarno dobrom svijetu bi itekako držale vodu, no u ovome, manipulativnom društvu, ispada da ti se svi poseru po tvojim vrijednostima, ismijavaju te, dok bez imalo trunke grižnje savjesti te iskorištavaju na način koji ispunjava samo njihove vlastite potrebe.... i onda kada te više ne trebaju, jednostavno te napuste, jer od tebe više nemaju nikakve koristi. Ti su naučili hraniti sebe privremenim načinom koji ne može nikada zasititi njihovu dušu. Stalno su gladni. Stalno grabe, a iza sebe ostavljaju spaljene mostove, tugu, crnilo.... i istina je zapravo, da konstantno bježe od svoje ostavštine koja ih prati kao njihova sjena, dio njihovog bića od kojeg ne mogu pobijeći. Neželjeni teret njihovih ruku prikovan za vlastita leđa. Zašto je to tako? Pomislih da za bolje ni ne znaju. Možda zato ih ne mogu mrziti, ali žalosti koja me ponekad obuzme dok se prisjetim te ostavštine u kojoj su me neki od njih ostavili, ne mogu pobjeći. Preponosna da bježim, od tog svog pepela oko sebe sagradit ću predivan dvorac, na spaljenoj zemlji s vremenom će niknuti cvijeće i obrasti će sve u predivne i plodne livade. Moji izvori će se obnoviti i ponovo će osvježavati moju dušu i duše bližnjih kao i nekada davno prije nego su me pokosila nečija očekivanja i nezasitan glad koji pred sobom sve uništi i pohara kao bolest ili elementarna nepogoda. Jednom ću ih opet zateći u istoj trenutnoj prehrambenoj fazi, samo sa drugačijim voćem i povrćem kojih se nikako ne mogu najesti. Pretpostavljam da ne znaju svi dobro saditi. Zasaditi dobro sjeme i održati ga na životu je umijeće.