Vrlo sam sumnjičava prema svemu! Ne prihvaćam bilokakve informacije olako! Dokazala sam si vrlo rano da nisu svi dobri učitelji iako im godine iskustva opravdavaju titulu. Poneki pojedinac shvati moć vlastitog mišljenja, pogotovo ako ima sljedbenike željne nepobitne informacije koje nikad nisu stavili na stol sumnje. Jednostavno bezupitno upijaju sve što im učitelj kazuje. Ako je učitelj do spoznaja došao samostalno, kroz iskustvo, što ga nužno čini vjerodostojnim informacija kojima barata!?! Ne izbacujem mogućnost krivo shvaćenih i obrazloženih primjera, makar i iz vlastitog iskustva. Upitni su način i perspektiva korišteni za vrijeme učenja. Svaku informaciju stavljam na stol sumnje prije nego je upijam. To je moje sigurno tlo od zabluda. Uzdam se u svoje filtere i moć zapažanja, kao i u moć slušanja i razumjevanja dobivenog. Učim na svoj način i smatram ga prisvojenim. Sistematika prenošenja informacija itekako mi je poznata. Oduvijek analiziram i na taj sam način razvila sposobnost seciranja bitnog od nebitnog. Dobro kužim što mi je potrebno za napredak, a što me samo odvlači od cilja. Ja kuću gradim izvana prema unutra, većina gradi iznutra prema van; drugim rječima, neki se bave temeljem kako bi na njega mogli graditi, ja se bavim cjelinom koju razlamam na sitne djelove do samih temelja. Prije nego počinjem učiti, moram imati viziju, ako je nemam, ne znam što učim niti što ću time dobiti. Mogu skužiti nešto sasvim deseto bez vizije. To je ono što želim svakako izbjeći, bilokakve zablude i predrasude na putu razvoja. Pišem ovo iz totalno subjektivnih gledišta, možda se netko neće složiti sa mnom, nit kažem da mora, ja imam svoju viziju i smatram da svatko ima pravo na vlastitu.