The end blog
srijeda, 26.12.2012.
Ostavština kralja guštera
"Nema tome mnogo godina, samo trideset ali što je to prema nekom većem broju, recimo četrdeset, jednom od onih, hoću reći brojeva - evo na hrvatski:brojki - kojima barataju hrvatski naci-fasci-ljevo (e baš ću bez ije)-desno-Zarez-Vijenac-nazovi-pleterveznjaci-a-zapravo-bezveznjaci kad žele da pojme povijest umjetnosti, a zapravo bi da se vrate u kolijevku njih i njihovih djedova, fašista, da sam pogledao ovaj film na malom žutom crno-bijelom televizoru - a mladim kritičarima da odmah kažem, crno bijelo se odnosi na boju slike, tj. prijenosa i samo poetska sloboda - jer druge niti nemam - dopušta mi da ove dvije tri boje povežem u gramatički - oni bi rekli pogrešan - a ja, jebi ga, slobodan i lijep odnos. "Dolina Gvangi" tada mi je - nisam sve do nedavno znao da je film zapravo u boji - značila mnogo. Danas mi, međutim, kažem, odnosno, reći, ću, znači još i više, mnogo više. Kao golobradi dječak, vidio sam u tom filmu samo jednog "mlađeg i poljepšanog Zagora te neja (ovo zadnje malim, nije mu to prezime ignoranti malograđanski), ali danas, nakon, svega, šta (a zašto bi što, zašta?) sam proživio od izdaje prijatelja, do izdaje knjiga o svemu i svačemu, cijenim ga još i više. Film se bavi kaubojima i dinosaurusima. Na pokretnoj slici vidimo mnogo kauboja, mnogo konja i mnogo dinosaurusa. Kauboji love dinosauruse lasom, dok ovi njih uglavnom s tekom pojedu kad se za to ukaže prilika (može i prigoda, ali neću pravopisci što nemate boljeg posla nego mene maltretirati). Kraj filma - spoilers ahead!, znam ja i engleski, ha! - otkriva nam smisao filma (ovo sam namjerno ovako sročio). Tiranosaurus Rex sam se u areni bori protiv cijelog svijeta. Prvo smaže nekog slona, par gledatelja, pokojeg kauboja, uglavnom sa cijelim svijetom zakači se sam ko štipaljka krokodilka s potkošuljom na štriku u bašti moje bake, i na kraju, naravno, gine, savladan brojem (brojkom) neprijatelja. Ovaj dinosaurus nije jedini u filmu, ali jedini strada jer prkosi većini, jer je dinosaurus manjinac, dinosaurus zaštitnik manjina, dinosaurus dakle samozaštitnik, što odraz vlastiti vidi gdje god pogleda. Njegovu zubatu glavu sebi moramo predočiti lijepom. Specijalni efekti, vrhunska upotreba plastelina, otkrivaju nam mnogo o nama današnjima. Zašto je dinosaurus plave boje? Zašto je plav kao palačinak? A zašto je metafora gdjekad (opa pravopisac, vidi riječi) univerzalna i prenosi se s glave na glavu kao fudbal tokom vjekova? Neka drugi odgovaraju na ovo pitanje. Tiranosaurus Rex iz "Doline Gwangi" nije ušao u moju knjigu o živini i kućnim ljubimcima, jer zaslužuje knjigu za sebe. Knjigu koja će biti ignorirana, izložena hajki - kao što je i on bio - i preziru naci-fasci...da ne duljim, njušaka raznoraznih. Zahvaljujem The end Blogu na pruženoj prilici da je najavim. Znam u svojoj samoći da, kad god progovorim, skretničar na vratima pakla neće na mene zaboraviti."
"Aferim Britney, aferim" Miljenko Jergović
utorak, 25.12.2012.
Rolling thunder
"Često puta se pitamo, gdje je duh Božića; često puta skitamo u potrazi za hranom praznim ulicama uz vapaj, "kreditu, kreditu zašto sam te podigao". I danas, u ove dane slavlja, mi se moramo kriti kao prvi Kršćani po katakombama. Uzalud žrtva onih koji su svoje kioske i dućane mješovitom robom ponudili za širenje Radosne vijesti i upozorenje vjernicima, spolni odgoj nametnut je djeci. Neke institucije i neki pojedinci ne dopuštaju nam prikazivanje ovog odgojno-obrazovnog filma na nekim medijima. Ima među nama takvih institucija, pojedinaca i medija koji bi htjeli razoriti ontološku strukturu čovjeka i Kršćanina. Ali, kao što reče Arnold Schwarzenegger, "u one dane bit će im Asta la vista, baby!" Dovoljno je pogledati plakat i dvije hrabre opatice, spasiteljice postapokalitičkog svijeta, te onda diskretno opaziti što drže u rukama. Katana, u vjeri prekovana, mogla bi neke pojedince medije i institucije ostaviti bez pojedinih ekstremiteta. Dužnost je Crkve da opominje. Ovaj film približava poruku spolnosti u skladu s crkvenim naukom na mladima blizak i razumljiv način, jer često se pitamo mi pastiri: tko katkad nije stavio koturaljke i uzeo katanu u ruke, pa krenuo u sveti rat? Ja znam da ja jesam. Zahvalimo se na koncu, The end Blog-u koji je u ova "zadnja vremena", u skladu sa svojim poslanjem skretničara na vratima pakla, omogućio objavu plakata ovog zabranjenog edukativnog filma, uz primjedbu da Sabrina Salerno svakako nudi neke odgovore na pitanja spolnosti, ali jednako tako se mora čuti i strana Samanthe Fox.
Rolajmo u miru."
Neki velikodostojnik jedne vjerske institucije, na jedan datum, u nekoj zemlji. Poslanica "When the Man comes around - netko i nešto o nekom odgoju negdje
ponedjeljak, 24.12.2012.
Najmanji među nama
"Stigma jugonostalgije, ta uobičajena difamacijska strategija neoliberalizma na prostorima bivše države, može pogoditi svakog dosljednog dijalektičara. Kao u onom vicu o kupusu u oku oluje i vojniku JNA, da ga sad ne prepričavam, ona promašuje reklo bi se "ceo fudbal". Dijalektika, naime, i kad je oslobodimo ideološkog balasta i ukrasimo psihoanalitičkim terminima ostaje metoda koja stvari misli od početka. Zameci današnjice ejakulirani su u prošlosti, dotle se i s Hegelom možemo složiti, a tko god nije koristio kondom također ne može tu činjenicu premjestiti u slijepu točku neuroze. U svakom slučaju, dalekovidnost Tomislava Čolovića je fakt koji niti jedna budućnost neće moći negirati.
"Mali mrav, mali mrav u njedrima nesto.....moram da ga nađem da menjamo mesto"
Ovaj filozofem moramo staviti u kontekst, a to je zadnje doba, predapokaliptička epoha jugoslavenske dekadencije. Volio bih znati tko od suvremenih lenjinista može na tako ispravan način pogoditi sublimni objekt žudnje neoliberalnog posjednika? U čijim njedrima je mali mrav "nesto"? U "Ajšinim" njedrima, dakle među ženskim grudima. U doba samoupravljanja, u doba kada su radnička prava historijski faktično bila imaginarno na najvišoj mogućoj razini, ovaj mislilac prozire iluziju, fantazam monolitnosti vulgarno socijalističkog poretka Jugoslavije. On anticipira! Tko je nestao niz Ajšine milune? "Mali mrav". Što ili tko je "mali mrav"? Bitak mrava određuje se, heideggerijanski rečeno, kroz ono "za volju čega" ili kao njegov "najvlastitiji bitak-u-svijetu-kao-bitak pri-", mrav je biće koje u svom bitku o istome briguje. Jasno, bit mrava je otud rad, mrav je radnik, imago radničke klase kao takve. Teško je pojmiti svu dubinu Čolovićevog filozofiranja. On nam iz daleka dobacuje izazov koji njegovi suvremenici, dijalektički sasvim prirodno, nisu, zarobljeni svojim prezentom, mogli pojmiti. On nam opisuje zavist i žudnju posjednika prema radniku upravo u onom obliku u kojem ih srećemo danas. Ono što je za svakog kapitalista sublimni, no fantazmatski, objekt žudnje, za malog je mrava, odnosno radnika, konkretna zbilja kao takva. Čolovićeva heraklitovska gnoma pokazuje suvremenom radništvu put i izlaz iz krize, onkraj slijepih točaka neuroze. Kroz satisfakciju žudnje, ne nužno u vulgarno heteroseksualnom obliku, kroz klizanje krivudavim putem čvrstih grudi, dolazi se do izlaza iz fantazmatske ideološke konstrukcije nepromjenjivosti društva u kapitalizmu. Ako si želimo zamisliti ono što malog mrava čeka na kraju njegova puta, moramo tim putem krenuti pravo prema sublimnom predmetu žudnje, utopiji koju ne možemo opisati ali u koju i pored toga uz ispravan i kontinuiran napor možemo ući. Novo doba postkapitalističkog svijeta nije utopija, ono je sasvim konkretna pukotina u ideološkom narativu. Bar se nadam."
Slavoj Žižek "Estetika revolucije i revolucija estetike - prilozi biografiji Srećka Horvata
petak, 21.12.2012.
Ritam mašine Darkvuda
"Ovaj nepoznati umjetnik, a, čak, i, da, je, poznat - a pravopisci?, jel' 'vako treba? - ime mu je sitno pisano, pogađa, naime, upravo onaj jedini pravi predmet koji književnost ovog doba može imati. Tko nije vidio "Navaho groma", u distribuciji Zeta filma, taj nije, ni pozvan; - - - a, pravopisac?! ---- da prosuđuje djela onih koji su ga gledali i - zašto da krijem - voljeli. Dugo ,sam ,mislio ,kao ,tinejdžer,, - pravopisac?!!!!?? Neću te više zvat'! - dugo sam naime mislio da film ne može zamijeniti strip u tematizaciji problema identiteta, problema najdubljeg i najvažnijeg za mene, pa tako onda i za cijeli svijet. Prevario sam se, priznajem, u pravu je bio onaj tko je drugačije od mene mislio, tko god da je. Tad i nikad više. Elem, "Navaho grom" u problematici identiteta nadilazi čak i najbolje odlomke iz Bonelijeva "Zagora". Kako to, reći će smrdljivi naci-šovinist iz septičke jame zvane hrvatska čaršija. Kako to? E ovako to: Zagor-te-nej koliko god značajan bio za razvoj postjugoslavenske književnosti, ostaje za jednu notu snižen ton piskutavog glasa koji bi, uz pravi utjecaj i pravi talent morao prerasti u glasno i muzikalno skvičanje. Glas imamo, molim lijepo, a imamo i utjecaj. Ili da govorim u mojoj omiljenoj ličnoj zamjenici i posvojnom glagolu - da sad ne kažem koji su, zna se to, neka drugi govore. Preskačem film, govorit ću o plakatu. Naizgled klasična plastika, forma na kojoj je odrasla moja generacija, na kojoj se napasala kao stado koza na Carverovim pričama - C je velikim, a da je Carverovskim onda bi bilo malim, dakle, carverovskim, jesi čuo pravopisac!? - krije, naime - dakle, klasična plastika - bogatu problematiku, valjda,jedinu,za,koju, znamo. Problematiku identiteta i umiranja. Navaho borac u prvom planu steže mašinsku pušku dok mu za leđima visi još jedna i sve neki redenici mu krase manjinska pleća. Za njim helikopteri, policija, vatra, kaos i uništenje. I sve on tako mirno ignorira, i sve nešto zamišljeno gleda prema nama, kao da nam kaže, ko vas jebe! - ispričavam se, kaj ne - ja sam manjinac frizure ko Rambo, junaštva Zagorovog, ali nacionalnosti Navaho, kojem otac ni u četnicima ni u partizanima ni u ustašama,nije,bio, nego u specijalnim jedinicama Bika-koji-sjedi. Jedan čovjek, najsamiji u selu, prkosi aparatu države, kulture i čega sve ne. Municije malo, mada kalibra velikog, i identitet apartan od svega bez primjesa. Nema toga ni kod Velikog Bleka, ni kod Kita Telera, pa ni kod velikog Zagora-te-neja. Sve to naša mlada smrdi-ljevica iz Zareza nikad neće skopčati - nemaju čime jadnici - a kamoli oni soroševski (je, je malo slovo,znam) desničari i kmesničari. Znam da me nakon ove smjele interpretacije čeka hajka. Ali ko je gledao Navaho Groma, zna šta znači namjeriti se na krivog manjinca. Bring it on!!!!!"
Miljenko Jergović "Gledam pa ugledam - likovni odgoj i društvena samozaštita"
srijeda, 19.12.2012.
Bager ruje na Vidovdan, predvečer
"Slika je ovo, hoću reći, imajući u vidu sve one polunacističke hrvatske tumače slika, od mladih ljevičara iz Zareza do starih srednjičara iz Večernjaka, uglavnom nedokučiva prosječnom Hrvatu. Zanemarimo li to da je autor meni nepoznat, odnosno ime mu je pisano sitnim tekstom pa ko bi to sad čitao, a ako je meni nepoznat, a ja sam poznat, iako me HRT ignorira, tek zanemarimo li, kao što sam rekao, to da ipak ne znamo ko je on, mislim autor, onda se ovoj slici možemo samo diviti. Sjećam se, krajem osamdesetih, u ljetnom kinu u Pločama, gdje sam tko zna zbog čega zaglavio, na putu za Zaostrog, ovaj film mi je otvorio oči, dao mi, kažem, pogled u budućnost. Elem, u prvom planu vidimo križanca čovjeka i bagera. Polupismeni, netalentirani, smdrljivi malograđanin, a takvih je, kaj ne, i u velikim gradovima, da ne kažem gradu, vidjet će samo bizarnost kombinacije tema u klasičnoj plastici. E ja bezbeli tu ne vidim nikakvu bizarnost, odnosno ako je i vidim, a može biti, kao što sam rekao, da ne vidim, svejedno. Zar nije bizarno da u Hrvatskoj kultura živi u tabloidima? Jeste bizarno je. Zar nije bizarno što ja, tabloidan kakav jesam, onda nisam činjenica te kulture? Aman, bizarno je. Pa šta je onda bizarno kod čovjeka bagera? Nekom polupiscu hrvatskom možda jeste, ali Poljaku, jer Poljska nikad nije dala kvislinga, sigurno nije. Iza čovjeka bagera stoji još par likova, a svi se po nečemu razlikuju, svi su oni iz nekih drugih kultura, nekih su drugih spolova, druge vjere pretpostavljamo....Ako znamo da čovjek bager na kraju filma herojski pogine, ko Sava Kovačević, ako, to, znamo, naime - je li dobro sričem hrvatski pravopisci ? - onda kako da oči ostanu zatvorene. Meni su se onomad u Pločama otvorile. Ovo je slika o umiranju. Glavni junak, okružen različitostima, borac za njih, gine. Zaboravljen za života bi će zaboravljen i u smrti, jer smrt je zaborav zaboravnih i kad je zaboravljena i ona, i, oni. Džaba bilo gusjenica, džaba bilo laserskog pištolja, džaba bilo Nindže vjernog suradnika i plavuše s automatom - manjinac je zaginuo. Iza njega ostaju tabla plakata i loše kritike. Znam ja kako je to.
Miljenko Jergović "Gledam a ne vjerujem - eseji iz likovnog odgoja i društvene samozaštite"
petak, 14.12.2012.
Tango i sjekira
"Kao što je danas manje-više svakom poznato, moje stvaralaštvo crpi iz dva vrela: života argentinskih gaučosa i opojnih pokreta tanga. I jedno i drugo, jasno, vode opet uzvodno - pjesnička sloboda, molim lijepo - jednom izvoru, a to je tajna smrti. Kako bi jedan od mojih omiljenih čitalaca Danilo Kiš rekao, "do izvora dva putića". No danas razumijem da pisac, ako istinski želi razumijeti vlastitu inspiraciju, mora umrijeti i u tom stanju ostati par desetljeća da bi shvatio zbog čega, otkud i čemu nadahnuće. Sada, naime, kad me već duže vrijeme nema među živima dobro razumijem što je za mene značio hebrejsko-srpski kabalistički rukopis pisan na glagoljici koji sam svojedobno otkrio u jednoj antikvarnici u Buenos Airesu. Njegov je autor, o čijoj povijesnoj egzistenciji nema nikakve sumnje, Harmidabal subi-hubi-ju-tjubi ben Svjastojadin, kabalist (to se već u prethodnoj rečenici nekako anticipiralo) iz pomoravskog sela Džukelići. Spis se bavi životom, duhovnošću i sudbinom "čobana", svebalkanske varijante argentinskih gaučosa. Razlike su minorne. Gaučosi vole noževe, dok čobani ako prilike dopuštaju, svjetlo najradije gase sjekirom. No dok ćete teško naći gauča koji pleše tango - što je tragedija - ovaj spot koji sam na nagovor Danila Kiša pozorno odgledao, pokazuje kako ova plemenita društvena skupina sjedinjuje ono najbolje iz oba svijeta. Istorija je ontogeneza nasilja, rekao bi Danilo na kojeg sam toliko utjecao, jer je nasilje filogeneza istorije. A što da dodam! Filovanje paprike ili papričenje file? Ne! Čobanizam je istina istorizma, istorizam je istina čobanizma! Ovaj spot otvorio mi je horizonte o kojima za života nisam ni sanjao, i podsjetio me na sve one honorare koje sam popušio kad su me prevodili u ex Jugoslaviji, jer za nju tada uopće nisam bio čuo. Gledajući kakav sam utjecaj izvršio, vratio sam im milo za drago."
JL Borges "Zagrobne primisli - osvrt na književnost i umjetnost nakon mene"
ponedjeljak, 10.12.2012.
Budite ribari ljudi....
"Nije tajna da kompanija Monsantno kao i - ne biste vjerovali - neke od najvećih međunarodnih korporacija i financijskih ustanova zahtjevaju od svojih djelatnika ono što njihovi vlasnici zahtjevaju od sebe: ljubav i strast prema B horror filmovima. Sada je vrijeme da tu ljubav i tu strast prenesemo i na krajnje korisnike. Uvođenjem novog paketa mjera za prenamijenu i reformu ribogojilišta u skladu s napucima MMF-a i kompanije Monasnto pod nazivom "Nek sam riba ko i stari moj! - ništa ljudsko nije nam strano", predivna će se jadranska obala pretvoriti u ljetno kino ranih osamdesetih uz izraženu interaktivnu komponentu. Naime, kao što se može vidjeti iz priloženog promotivnog materijala koji su izradili sada manje-više istrjebljeni stanovnici jedne neimenovane na more orijentirane države, Monsanto ribe su osvježavajući i izazovan korak naprijed u evoluciji. One hodaju na dvije noge, prilično su velike, siluju žene i, samo u 90% slabo dokumentiranih slučajeva, mučki ubijaju muškarce. Poslije toliko stoljeća trpeza našeg čovjeka bit će obogaćena drevnom, a ipak uvijek novom parolom: jedi i/ili budi pojeden! Nema više dosadnog izvlačenja parangala ili mreže u ranim jutarnjim satima. Nema više dosadnog buljenja u more po južini kad se ništa ne događa. Implementacijom Vrlog Novog Ribogojenja, međunarodno priznate metode smanjenja populacije kroz povećanje ribnog fonda, svako pristupanje morskoj obali na blizinu manju od 50 km pretvara život u izazov, a ribolovu daje dignitet proporcionalan dignitetu Domovinskog rata! Vrijeme je da riječi "Mutant" i "Čudovište" izgube svoj pogrdni prizvuk i da ribe već jednom dobiju jednake šanse prema ljudima u tržišnoj utakmici. Netko kaže čudovišni mutirani hibridi, a netko će pak reći grbave, krljuštima pokrivene, zubate, tri metra visoke, agresivne osobe željne pažnje i ručka. Ljepota je oku promatrača, budućnost je već na pučini!"
"Izazovi gospodarenja morem-strategije, vizije, halucinacije"
Ministarstvo poljoprivrede, prevrtanja kamenja i prenošenja srednje teški kutija RH
Autentični Masterchef: CROmljac - svoj svoga
"U skladu sa zahtjevima vremena, gospodarskom krizom i općom spektakularizacijom medija, HRT odlučuje započeti prvi pravi hrvatski kulinarski reality show. "CROmljac - svoj svoga" je emisija koja će, sigurni smo, zatitrati najdublju žicu u našim gledateljima i sasvim izvjesno probiti sve plafone gledanosti, dok će licenca bez sumnje, ako već ne spasiti, onda barem eutanazirati hrvatsko gospodarstvo. Vrijeme je da naša kužina postane globalna! Kanibalizam je, kako se slaže većina vrhunskih chef-ova, još uvijek neistraženo gastronomsko područje. Riječ je o paradoksu, jer sama bit gastrofetišizma, njegove rafinirane hedonističke okrutnosti, zapravo kao da vodi upravo u ovu gastro-regiju, nama tako blisku, a tako daleku. Kanibalizam, osim što ugađa nepcu i puni želudac, rađa zdravu konkurenciju i potiče skrb za vlastito zdravlje. Činjenica je da pretili sudionici ovog reality-a automatski dolaze na dno hranidbenog lanca i po defaultu počinju igrati ulogu na krivoj strani kuhinje, tj. u loncu, rerni ili na gradelama. Otud, imajući u vidu revolucionarnu činjenicu uvođenja zdravstvenog odgoja u škole, CROmljac - svoj svoga je jedini reality u povijesti koji osim profita, sadomazohističog zadovoljstva i punog želuca zadovoljava i uzvišenu društvenu funkciju podizanja svijesti o važnosti zdravlja. Premda s Masterchefom dijeli bitnu motivaciju sadomazohističke orgije za egotripere, naš novi reality prvi u povijesti televizije povlači njezine krajnje konzekvencije. Jedini utjecaj, osim uvida u ljudsku prirodu i nekih drevnih amazonskih recepata, izvršio je film Cannibal Ferox koji upravo gledate. Ali nema toga što zapadnjaci mogu napraviti, da mi to ne bi mogli napraviti bolje. Ekipa HRT-a želi svim gledateljima bon apettit!"
Programsko vijeće HRT-a
subota, 08.12.2012.
Grazzie Sabrina! Odgojno obrazovna strategija po napucima THE END BLOG-a
"U trenutku kad su gotovo svi, pa i mi, pomislili kako je rasprava o zdravstvenom odgoju u školama došla u slijepu ulicu, nova zora je svanula nad zavađenim stranama, na žalost svih onih koji žele hrvatsko društvo podijeliti na milijardu nepomirljivih interesnih skupina. U diskusiju se, naime, napokon uključio netko tko ima uvid u podatke o životu pubertetlija osamdesetih godina prošlog stoljeća i njihovo pasionirano proučavanje njemačkog časopisa Bravo. Prema dragocijenim napucima THE END BLOGA, radna skupina Ministarstva obrazovanja, rashodovanja i malih šarenih kutijica RH pogledala je ovaj spot talijanske pjevačice Sabrine Salerno. Treba li napomenuti, treba li uopće istaći, kako je zdravstveni odgoj dobio ne vjetar, nego uragan u leđa! Naše otkriće je slatko-gorko, moramo priznati, jer koliko god bili sretni zbog otkrića tehnika obrazovanja za masturbaciju iz prošlog stoljeća, postiđeni smo što su tolike godine one bile pokrivene velom zaborava. No imamo olakotnu okolnost! Pa tko bi pomislio da su djeca tog predratnog doba bila u stanju, bez ikakve pomoći državnih vizija & strategija, bez vjeronauka u školama, naučiti tako napredne onanijske tehnike jednostavno listajući duplericu jednog njemačkog časopisa (jezik u ogromnoj većini uopće nisu poznavali) ili čekajući na TV-u spot Sabrine Salerno, uz molitvu da ostali ukućani nisu u neposrednoj blizini. Ovaj uvid, koji nam je tako ljubazno ponudio THE END BLOG, otvara pitanje povijesnog pamćenja u Hrvatskoj, dakle i jedan novi zadatak za Ministarstvo kulture, akupunkture i alternativnog liječenja RH; mora se neizostavno postaviti pitanje: da li su baš svi ljudi prije nas, od naših krapinskih predaka do danas, doista bili toliki idioti kakvima držimo naše suvremene podanike!
Vlada RH, priopćenje o novim strategijama zdravstvenog odgoja u školama
petak, 07.12.2012.
Sense and exterminability
"The lithe siluette of this man came to me in many a dream ere long ago. Yet only now do I understand the erronous ways of my younger days, all those times of denial, to wit: the femminist falacy of my troubled youth. Turkish Rambo opened my mind's eye to sublime truth of the superiority of man in ways I still cannot fully comprehend. His wonderous style of extermination, yielding a kill count to shame any endevour of Chuck Norris, his mastery of knife and rocket launcher ... oh, now I know what it means to be turkishly delighted! Badass to the bone, with voice to melt a heart of stone....Well, off to the kitchen then. If I could find you turkish Ramo, in a form of flesh and blood, I would readily be your huckleberry everlasting"
Virginia Woolf "Domesticality of Cool - essays in domestic philosophy"
USKORO: Turski film u boji RAMO (Rempejdž)
Glazbeni intermezzo
"Fuckin' love this song!!!"
Metuzalem "Morning of my days"
Polipolarno, bipolarno, ubipolarno
"Godzila protiv Mechagodzile ... što reći? Na prvi pogled, ništa. E nećeš majci, ima se tu što reći itekako. Vulgarni marxist ovlašno će odbaciti ovaj film kao povijesni višak, jednu puku estetsku refleksiju - u smislu odraza - hladnoratovske podijele svijeta. Ali....ali.....ako malo bolje pogledamo, odnosno ako imamo strpljenja pogledati film do kraja, onda ćemo vidjeti kako Godzila i Mechagodzila nisu same. Ima tu neki tip odjeven u krpe što skakuće okolo, pa leteći krokodili, pa majmunoliki neki likovi... sad da ne nabrajam. Sve je to, ono, semantički veoma bogato. Bogato, kažem, semantički, a simbolički otvoreno ''ko noge tajlandske kurve'. Ovaj film prikaz je svega onoga što se u Europi odvija od pada berlinskog zida. Na prigovor da je film japanski i da je snimljen tamo negdje kad su renovirali Berlinski zid, treba odgovoriti kako je, hegelovski rečeno, put duha odnosno ozbiljenje ideje uvijek korak u budućnost. Japancima svaka čast što su anticipirali kako će se u borbu dva diva, odnosno dva gumeno kostimirana japanca uključiti još neki, kako će, kažem, bipolarni svijet postati polipolaran.
Kao u onom vicu koji mi je ispričao Slavoj kad smo igrali pikado sa Tarikom, o Eskimu, Buddhi i kilu teletine, da ga, kao što bi on rekao, ne ponavljam sad, sve je to jedna semantička džungla i globalna poststruktura. Kome ovaj film ne izazove dermatološku dekonstrukciju svakodnevice, odnosno lagani svrab, taj je teorijski mrtav"
Srećko Horvat "Kad smo ja, Slavoj i.... - sjećanja na događaje od prije dva mjeseca, jedna intelektualna autobiografija"
četvrtak, 06.12.2012.
Godišnji odmor u Novom svjetskom poretku
"A pursuit of inspiration is the aim and impetus of education for professions in bussiness and finance. Not everybody will tell you that. However important the figures and tables may seem, however the mathemathics and sublime deceptions of politics may impress themselves upon you, seek inspiration first!!! Seeing this movie I realized such a simple and humane mean to solve an endless hyatus between market laws and love towards humanity. When it comes to working class I say: give 'em all a vaccation, and let loose the fish of war!!!"
G. Soros "Opening the societies, ignoring the screams", address to London bussines school graduates.
Novi ruralni poredak
"Već više godina govori se o odgovornosti građana u postsocijalističkim društvima. Vrijeme je da se prestane govoriti, i da se istu prihvati! Kapitalizam i demokracija, poduzetništvo i građanske slobode, temelj su slobode. Ali nije li ona sestra blizanka odgovornosti? Hrvatski poljoprivrednici i stanovnici ruralnih područja napokon moraju prihvatiti blagodati, ali i uzbudljive opasnosti, koje sobom nosi razvoj na putu u EU i globalnu zajednicu. Monsantno s ponosom predstavlja novi soj hrane za zečeve "Gricko", genetski modificirani, blago ozračeni nutricionistički melange od kojeg će hrvatski zečevi doslovno prerasti svoju tradicionalnu ulogu u nacionalnoj ekonomiji, pa možda i mjesto u hranidbenom lancu. Ovaj film su sastavili neki od preživjelih američkih farmera, veterana uzgoja Monsanto zečeva da bi hrvatskim kolegama predočili svu dramatiku i uzbuđenje poljoprivrede Novog Svjetsko Poretka. Pritom, distributer moli za poštovanje prema tisućama onih koji su podlegli izazovima ove napredne privredne grane. Kao što gledatelj već i sam može zaključiti, ovdje nije riječ o uobičajenoj reklamnoj kampanji. Realizam prikaza izazova i prepreka u uzgoju zečeva mesoždera, od nosa do repa dugi trih metra, samo stoji kao potvrda ozbiljnosti ove kampanje. U krajnjoj liniji hrvatski će seljak, ili slučajni prolaznik kojem se auto pokvari negdje opasno daleko od autoputa, od sada znati odgovor na pitanje: 'Kaj te muči, Njofra?'"
"Naputci za uzgoj, odgoj i obranu od zečeva" Ministarstvo poljoprivrede, nogometa i izgubljenih sitnica RH
Baja-insan i usud Balkana
"Svet bioskopa jedno je od onih retkih i sasvim izuzetnih dostignuća što ih istorija dozvoli čoveku. U previranjima sila, poplavama i bujicama koje speru manje više sve što se odaziva na ličnu zamenicu 'tko', umetnost je jedino sigurno sidro, jedini sef, da tako kažem, u kojem se može očuvati ono što nazivamo ličnost. Koliko je to samo istinito kad je u pitanju turska kinematografija!
Svestan sam prigovora dece mojih prvih čitatelja, svih onih inteligenata što obitavaju na prostorima raspale Jugoslavije; svestan sam, kažem, kako me nazivaju mrziteljem svega turskog u Bosni. Koješta! Ako mogu da izdvojim one utecaje koji su ovaplotili i oformili moju sliku Balkana, dovoljno je da se prisetim majske večeri u sarajevskom bioskopu, tamo negde posle velikog rata. Nisam znao koji film igra, ali znao sam da je zvezdano nebo nad tad još uvek industrijskim nerazvijenim gradom budilo moje nerve na najvanredniji način. Osećanje slobode što nam ga daje zvezdano nebo, ne može se s ničim usporediti. Ali ja - kako obično sa mnom biva - manem se gledanja prema gore - uostalom umalo sam upao u šahtu, a i ljudi su me gledali s podozrenjem -i zaputim se pravo u bioskop. Preskočit ću na ovom mestu mešavinu utisaka i ushićenje koje je u meni porodio Turski spiderman - jer, pogađate: to je bio film koji se davao u bioskopu. Reću ću samo da blagi pogled majke i miris majskog cveća kad pokrije Lašvansku dolinu u proleće ne mogu ni da se približno usporede sa inspiracijom Turskog spidermana!!! Pa i s druge strane, sve te bure koje su me duvajući svetom, duvale na sve strane. Mislim, diplomatska karijera u fašizmu, masonerija, književna karijera u socijalizmu, ratovi i ostalo, opet ostaju samo blagi lahor, da ne kaže prdac, prema orkanu ovog filma. Turskom spidermanu dugujem više nego predsedniku Stojadinoviću, zagrebačkoj masonskoj loži, pa i beogradskoj; više, kažem, nego Titu i Đilasu; naposletku, više nego majci i katoličkim stipendijama. Ja tom filmu dugujem roman koji nikad neću napisati, i drugog Nobela kojeg nikad neću videti. Sad kad sam već davno mrtav, sve to jasno vidim."
Ivo Andrić "U društvu pisaca seansa - zagrobne poruke"
srijeda, 05.12.2012.
Vrla nova vukojebina
"Kao čovjeku i znanstveniku svjetskog glasa, situacija mi je u Hrvatskoj do kraja nejasna. Tako sexy zemlja, a tako tehnološki zapuštena! Kad bi političari i financijeri imali itimalo osjećaja za znanstveni free jazz kakav ja izvodim, problem nezaposlenosti postao bi prošlost. Hrvatima očigledno moj eliksir mladosti koji dokazano produžuje život za 3 i po minute nije bio dosta, pa evo nudim nešto novo: NHMR ili Novi Hrvatski Manualni Radnik. Neću skrivati svoje utjecaje, uostalom svi znamo kako prolaze plagijatori u suvremenoj znanosti. Ne, ja neću biti spiza za mutirane krokodile! Otvoreno kažem: "Hands of steel" iliti "Atomic Cyborg" predstavlja kontrapunkt mog znanstvenog i društvenog angažmana. Ovaj filmski klasik naučio me je onome što nijedan laboratorij ne može. Pobudio mi je maštu. Proizvodnja željeznih ekstremiteta i elektronskih primozaka za nezaposlene ne samo da bi oživjela Željezaru Sisak i pretvorila Hrelić u balkanski Wall street, nego bi svim nezaposlenim dala novu nadu za fleksibilno i mobilno zapošljavanje diljem globusa, pa i šire. Čak bi i poslovična lijenost mediteranaca mogla biti sačuvana, jer bi elektro-metalski modificiran radnik bez po muke jednom rukom bacao blokete, a drugom mijenjao kanale na TV-u. Ako ne dobijem smjesta trilion eura za ovaj proces, selim se u Dubai!
Miroslav Radman "Sexy projekti za domaćice"
Nova nada
utorak, 04.12.2012.
Teksaški bog Mars
face
"Gorjan von Pitomjesički:
'Warscheinlich smo sicher kako je naše Hrvatsko, onog naroda što je od krive strane strane Save na Balkanu, blatnjavom i krvavom, sjekirnomlatijućem i istomsvjetlogasijućem poluotoku, mjesto, kažem, u Evropi - prostitutci toj gnojavočirnoj ispod svilene oprave plave i žute; nedvojbeno, nedvojbeno takostojeće s nama jest, vjeruju neki premda ne i svaki. No nije li, molim lijepo, to odista van svake sumnje - tako, kažem, ausorderlich sicher - pa da smo sicher regbi kao da smo ubersicher, notwendig sicher, fur ewigkeit - aus ewigkeit sicher?!!! Moš' mislit', da 'prostite, dragi moj. Mi smo tu stepenicu furt preskočili, molim lijepo.'
Ludwig pl. Protrka:
'Kako molim, dragi moj, kako molim...'
G. von P.
'Što ja znam, molim, kako to vi molite, molim lijepo... Jer vi molite, molim lijepo, a ne ja.'
L.pl.P.
'No, no dragi moj...keine uberrauschung ... alles je gutt.... riječ je samo o formi, hoću reći: obliku, govora odnosno izraza. Ja vas, molim lijepo, zapravo pitam za argument vašoj gornjoj tvrdnji..."
G. von P.
"Ach so! No to je prosto. Mi smo, to me je naučio ovaj film, puno bliži Angloameričanima. Nije li san svakog troglodita, Lestringonca balkanskog,
da se maši, hoću reći: dohvati, motorne svjetlogasijuće, tijeloprepilajuće, nabenzingoreće Sthill motorne pile, pa da krene u diskusiju sa susjedom.'
L.pl.P.
"No, sad..."
Miroslav Krleža "Pilaju me tisućljetni snovi - nedovršena drama"
ponedjeljak, 03.12.2012.
Nagradno pitanje: Što gleda Afro-Talijan (nije šala) u gornjem desnom uglu stranice i koja će mu rečenica pohitati iz usta u loše sinhroniziranom engleskom prijevodu? Mala pomoć: Riječ je o filmu "Demoni" ("Demons) iz 1985., djelu koje je u campy prikazu nasilja, krvi, iznutrica i eksplodirajućih čireva te metamorfozi ljudi u krvoločne beštije svojevremeno utjecalo na najcitiranije redke Miroslava Krleže (znate ono, "krvave ljudožderske - molim lijepo - gubice..." i sl.). Još malo pomoći: čovjek frapantno sliči Zoranu Šutiću, purgeru ličkih korijena koji je svojedobno radio kao knjižničar u Strukovnoj školi Gospić. Šule je, naravno, bijel kao snijeg. Tko uspije točno odgovoriti na pitanje u roku 15 minuta od objave ovog posta, dobiva neregistriran Renault 4 u kojem sam preživio udar u zadnji dio kamiona pri 80 km/h (dobro 'ajde, kočio sam 20 metara, proklizao je), da bi ga ponovo vratio u vozno stanje. Zaprežnu marvu kojom će ga sretni dobitnik dovući u mjesto boravka, The end blog ne donira. Vrijeme sad....
Maštrapane sam šufigava
"Bija sam dite kad sam vidija ovu ćinemu u matineji za ragace. Judi me znaju pitat, di si naućija tako lipo parlat po dalmatinski, tako lipo kako niko ne parla? E judi moji, pitajte me di sam naućija pivat! Evo di. Ovi je film još od ditinjstva inzpiracija brojnih mojih kompozicija. Ima tu - ka i u mojim pismam - svake sriće, i minimum logike. To je tajna uspjeha koju danas malo ko razumi. Udrobi svega, ali neka zrna logike, od viška ne boli pacca. A šta ćete, u svojen sam duhu težaško dite, siromaj, pa ćim mogu udrobim svega i svaćega, metim žličicu logike da judi opet ne kažu: nu Rozga pojila trip, i pisma ima zagarantiranu prođu. Samo triba pozitivno, triba skakat, triba se i kreveljit, nek svira dvaest judi sa mnom i još desetak priko interneta, nek rići budu u skladu s govornin navikama Grgura Ninskog da me razumi onaj ća je pisa Bašćansku ploću. Veselja triba vrića, a logike kućarin."
Gibonni "Maštrapane sam šufigava - priče iz djetinjstva"
"Uzmimo da je teza Mad Max-a bila klasični postapokaliptični ideologem osamdesetih: gomila mohawk frizura u kožnim hlačama bez guzice ubija, siluje i verbalno vrijeđa - u dijalektici je redosljed ključan - sirotinju što gubi bogu dane u odpizdini Australije. Recimo da je taj konstrukt djelimično uspješan. Točno je, naravno, da će kapitalizam u svojoj kasnoj fazi sve spizditi, da tako kažem. No doći do uvida kako je kasnokapitalistički svijet pustinja puna bizarnih likova što teroriziraju jedni druge među ostacima auto industrije nije dovoljna istinskom lenjinističkom dijalektičaru. Kao u onom vicu o Muhamedu i brujetu s vanilijom, da ga sad ne ponavljamo, slijepa točka klasne neuroze ideologa leži upravo tamo gdje on misli da je pogodio čavao u glavu: prikaz svijeta punog automobila bez limarije možda dobro pogađa odumiranje primarnog sektora proizvodnje, ali promašuje glavnu stvar. Nemamo prikaz vladajuće klase. Svi junaci Mad Maxa, i pozitivni i negativni, pripadnici su radničke klase u naftnoj industriji.
"Ratnik izgubljenog sveta" međutim pokazuje jasno i dosljedno sukob posjednika i prekarijata. Negativci su uniformirani i imaju puške što rade pi - pi kad pucaju, vozni park im je sterilan i dosljedno održavan i sl. Radnici pak voze ove rbine bez karoserije, a glavni junak na kraju žrtvuje vlastiti motor u naporu da dijalektički ukine klasnog neprijatelja. Apsolutni negativitet njegova postupka prelazi u afirmaciju stvarnosti kao takve, jedno pomirenje čovjeka s čovjekom kroz dijalektički dosljedni masakr. Da je Lenjin vidio ovaj film - a legenda kaže da mu je Trocki stalno podvaljivao VHS - Staljin se ne bi dogodio."
Slavoj Žižek, "Ni vrit ni mimo - dijalektičke oscilacije istinite neistine"
nedjelja, 02.12.2012.
The_end_blog
Dobro došli na The end blog, duhovno utočište namijenjeno filmofilima koji žele znati nešto više, ali to što doznaju žele što prije zaboraviti. Filmovi kojima se bavimo su vrhunci badass trasha-a i, korespodentno tomu, figuriraju kao tektonske rascjepine u reljefu kinematografije. Rječju: smeće.
Ali, kako reče jednom prilikom Papa Ivan Pavao 2.0, "U svakom deponiju smeća uporan će kopač naći pozlaćen zippo s posvetom" (ep. Ariel et Fax, 1988., str.3). Tako je i s tzv. trash kinematografijom. Štoviše danas je in i kul, pozvati se na mudrost Q. Tarantina, vrijednog djelatnika videoteke koji je Papin zippo pronašao sredinom devedesetih. Nije nikakva mudrost reći: oh, u trashu ima zlata, samo treba imati senzibilitet, bla, bla, truć, truć....lako je pričati tako nakon QT-a. Ali kako bi bilo da se tako pričalo u vrijeme dok je zemljom gazio jedan Krleža, kad se po berlinskim tramvajima švercao Ivo Andrić ili Danilo Kiš po Parizu ispijao kave? Štoviše, što je o tome imala reći jedna Jane Austin ili kako je kulirala jedna Virginia Woolfe? A to još nije sve. Jer Chuck Norris nije predstavljao nepoznanicu jednom Shakespeareu, kao ni Cesareu Borgii. Ne vjerujete? Onda razgovarajte s donjim gospodinom:
"Još negde tamo od gimnazije moje shvatanje Evrope i našeg mesta u njoj počelo se obrazovati na osnovu lektire klasika, razgovora s intelektualcima, tada mladim ljudima, koje se danas uzdiže na pijedestal kulture prokletog poluostrva našeg usuda. Ali, da ne previdim najvažniju stvar, na mene je utecao i bioskop. Kako to sad: bioskop, reći će filistar. Kako celuloidna vrpca da oformi književnika za kojeg danas kažemo da je književnik od formata, mene recimo? To je prosto. Nisam gledao koješta. Gledao sam, dade se pretpostaviti već od prve rečenice, ali ipak da kažem, samo ono što će obrazovati moje shvatanje Evrope i našeg mesta u njoj. Elem, otud "Turski Rambo". Šta Rambo ima sa Evropom i našim mestom u njoj, pitat će neko. Kakva li odiuma! Sa Evropom i našim mestom u njoj Rambo ima sve! A Turci? Da li da plačem ili da potežem revolver?! Ili da plačem i potežem isti - želim reći: revolver da li da kod suznih očiju potegnem?! Udeo poslovičnog turskog jarma u našoj istoriji nezamenjiv je kao kap mleka u gorčini esspressa. Istorija - a van nje ničega nema - naš je jedini medij i nalog za pisanje. Nasilje je njen filogenetski conditio sine qua non, njena recimo to tako, neskriveno skrivena suština. "Turski Rambo" više nego ijedan film Čak Norisa obelodanjuje ovu teskobnu, no ipak nezaobilaznu činjenicu ljudskog postojanja. Štaviše! On je obogaćuje trapavošću junaka, retardiranošću scenarija, općom jevtinoćom produkcije i činjenicom da je reč o kopiji američkog filma. Ja, da se razumemo, u originalnost ne verujem. A sada mi u najhitnijem roku vratite moj rukopis!"
Danilo Kiš "Neizdali me prijatelji, neizdao me brat - Nenapisana pisma nepoznatim izdavačima"
Teško je sporiti s velikanom. Štoviše ako je već dovoljno dugo mrtav da se stvori široka navijačka baza koja ga deklarira ocem i majkom kulture "ovih prostora", poslovično zamjenjujući skrivanje od života u kabinetu i birtiji pod erudiciju i boemštinu, taštinu za rafinirani ponos duhovnog plemića i vatrene, kompleksne rečenice u skladu sa svim točkama dominantne ideologije kao krikove bunta danas nedostižne nama, suvremenim sroljama - e onda mora valjat i turski Rambo ka je njemu valja kr ti Irrudove...
| prosinac, 2012 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Kolovoz 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (5)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (10)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (4)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (8)
Prosinac 2012 (23)
Opis bloga
Blog o početku kraja
Linkovi
http://www.quark.blog.hr/
http://www.zarez.hr/
https://blog.dnevnik.hr/krule
http://sinbad.bplaced.net/
https://blog.dnevnik.hr/pametnizub888/
Kali Tribune
mail The_end_blog
kowalsky191@gmail.com