"Godzila protiv Mechagodzile ... što reći? Na prvi pogled, ništa. E nećeš majci, ima se tu što reći itekako. Vulgarni marxist ovlašno će odbaciti ovaj film kao povijesni višak, jednu puku estetsku refleksiju - u smislu odraza - hladnoratovske podijele svijeta. Ali....ali.....ako malo bolje pogledamo, odnosno ako imamo strpljenja pogledati film do kraja, onda ćemo vidjeti kako Godzila i Mechagodzila nisu same. Ima tu neki tip odjeven u krpe što skakuće okolo, pa leteći krokodili, pa majmunoliki neki likovi... sad da ne nabrajam. Sve je to, ono, semantički veoma bogato. Bogato, kažem, semantički, a simbolički otvoreno ''ko noge tajlandske kurve'. Ovaj film prikaz je svega onoga što se u Europi odvija od pada berlinskog zida. Na prigovor da je film japanski i da je snimljen tamo negdje kad su renovirali Berlinski zid, treba odgovoriti kako je, hegelovski rečeno, put duha odnosno ozbiljenje ideje uvijek korak u budućnost. Japancima svaka čast što su anticipirali kako će se u borbu dva diva, odnosno dva gumeno kostimirana japanca uključiti još neki, kako će, kažem, bipolarni svijet postati polipolaran.
Kao u onom vicu koji mi je ispričao Slavoj kad smo igrali pikado sa Tarikom, o Eskimu, Buddhi i kilu teletine, da ga, kao što bi on rekao, ne ponavljam sad, sve je to jedna semantička džungla i globalna poststruktura. Kome ovaj film ne izazove dermatološku dekonstrukciju svakodnevice, odnosno lagani svrab, taj je teorijski mrtav"
Srećko Horvat "Kad smo ja, Slavoj i.... - sjećanja na događaje od prije dva mjeseca, jedna intelektualna autobiografija"
Post je objavljen 07.12.2012. u 08:53 sati.