"Kao što je danas manje-više svakom poznato, moje stvaralaštvo crpi iz dva vrela: života argentinskih gaučosa i opojnih pokreta tanga. I jedno i drugo, jasno, vode opet uzvodno - pjesnička sloboda, molim lijepo - jednom izvoru, a to je tajna smrti. Kako bi jedan od mojih omiljenih čitalaca Danilo Kiš rekao, "do izvora dva putića". No danas razumijem da pisac, ako istinski želi razumijeti vlastitu inspiraciju, mora umrijeti i u tom stanju ostati par desetljeća da bi shvatio zbog čega, otkud i čemu nadahnuće. Sada, naime, kad me već duže vrijeme nema među živima dobro razumijem što je za mene značio hebrejsko-srpski kabalistički rukopis pisan na glagoljici koji sam svojedobno otkrio u jednoj antikvarnici u Buenos Airesu. Njegov je autor, o čijoj povijesnoj egzistenciji nema nikakve sumnje, Harmidabal subi-hubi-ju-tjubi ben Svjastojadin, kabalist (to se već u prethodnoj rečenici nekako anticipiralo) iz pomoravskog sela Džukelići. Spis se bavi životom, duhovnošću i sudbinom "čobana", svebalkanske varijante argentinskih gaučosa. Razlike su minorne. Gaučosi vole noževe, dok čobani ako prilike dopuštaju, svjetlo najradije gase sjekirom. No dok ćete teško naći gauča koji pleše tango - što je tragedija - ovaj spot koji sam na nagovor Danila Kiša pozorno odgledao, pokazuje kako ova plemenita društvena skupina sjedinjuje ono najbolje iz oba svijeta. Istorija je ontogeneza nasilja, rekao bi Danilo na kojeg sam toliko utjecao, jer je nasilje filogeneza istorije. A što da dodam! Filovanje paprike ili papričenje file? Ne! Čobanizam je istina istorizma, istorizam je istina čobanizma! Ovaj spot otvorio mi je horizonte o kojima za života nisam ni sanjao, i podsjetio me na sve one honorare koje sam popušio kad su me prevodili u ex Jugoslaviji, jer za nju tada uopće nisam bio čuo. Gledajući kakav sam utjecaj izvršio, vratio sam im milo za drago."
JL Borges "Zagrobne primisli - osvrt na književnost i umjetnost nakon mene"
Post je objavljen 14.12.2012. u 16:54 sati.