The end blog

nedjelja, 02.12.2012.

The_end_blog

Dobro došli na The end blog, duhovno utočište namijenjeno filmofilima koji žele znati nešto više, ali to što doznaju žele što prije zaboraviti. Filmovi kojima se bavimo su vrhunci badass trasha-a i, korespodentno tomu, figuriraju kao tektonske rascjepine u reljefu kinematografije. Rječju: smeće.
Ali, kako reče jednom prilikom Papa Ivan Pavao 2.0, "U svakom deponiju smeća uporan će kopač naći pozlaćen zippo s posvetom" (ep. Ariel et Fax, 1988., str.3). Tako je i s tzv. trash kinematografijom. Štoviše danas je in i kul, pozvati se na mudrost Q. Tarantina, vrijednog djelatnika videoteke koji je Papin zippo pronašao sredinom devedesetih. Nije nikakva mudrost reći: oh, u trashu ima zlata, samo treba imati senzibilitet, bla, bla, truć, truć....lako je pričati tako nakon QT-a. Ali kako bi bilo da se tako pričalo u vrijeme dok je zemljom gazio jedan Krleža, kad se po berlinskim tramvajima švercao Ivo Andrić ili Danilo Kiš po Parizu ispijao kave? Štoviše, što je o tome imala reći jedna Jane Austin ili kako je kulirala jedna Virginia Woolfe? A to još nije sve. Jer Chuck Norris nije predstavljao nepoznanicu jednom Shakespeareu, kao ni Cesareu Borgii. Ne vjerujete? Onda razgovarajte s donjim gospodinom:












"Još negde tamo od gimnazije moje shvatanje Evrope i našeg mesta u njoj počelo se obrazovati na osnovu lektire klasika, razgovora s intelektualcima, tada mladim ljudima, koje se danas uzdiže na pijedestal kulture prokletog poluostrva našeg usuda. Ali, da ne previdim najvažniju stvar, na mene je utecao i bioskop. Kako to sad: bioskop, reći će filistar. Kako celuloidna vrpca da oformi književnika za kojeg danas kažemo da je književnik od formata, mene recimo? To je prosto. Nisam gledao koješta. Gledao sam, dade se pretpostaviti već od prve rečenice, ali ipak da kažem, samo ono što će obrazovati moje shvatanje Evrope i našeg mesta u njoj. Elem, otud "Turski Rambo". Šta Rambo ima sa Evropom i našim mestom u njoj, pitat će neko. Kakva li odiuma! Sa Evropom i našim mestom u njoj Rambo ima sve! A Turci? Da li da plačem ili da potežem revolver?! Ili da plačem i potežem isti - želim reći: revolver da li da kod suznih očiju potegnem?! Udeo poslovičnog turskog jarma u našoj istoriji nezamenjiv je kao kap mleka u gorčini esspressa. Istorija - a van nje ničega nema - naš je jedini medij i nalog za pisanje. Nasilje je njen filogenetski conditio sine qua non, njena recimo to tako, neskriveno skrivena suština. "Turski Rambo" više nego ijedan film Čak Norisa obelodanjuje ovu teskobnu, no ipak nezaobilaznu činjenicu ljudskog postojanja. Štaviše! On je obogaćuje trapavošću junaka, retardiranošću scenarija, općom jevtinoćom produkcije i činjenicom da je reč o kopiji američkog filma. Ja, da se razumemo, u originalnost ne verujem. A sada mi u najhitnijem roku vratite moj rukopis!"

Danilo Kiš "Neizdali me prijatelji, neizdao me brat - Nenapisana pisma nepoznatim izdavačima"


Teško je sporiti s velikanom. Štoviše ako je već dovoljno dugo mrtav da se stvori široka navijačka baza koja ga deklarira ocem i majkom kulture "ovih prostora", poslovično zamjenjujući skrivanje od života u kabinetu i birtiji pod erudiciju i boemštinu, taštinu za rafinirani ponos duhovnog plemića i vatrene, kompleksne rečenice u skladu sa svim točkama dominantne ideologije kao krikove bunta danas nedostižne nama, suvremenim sroljama - e onda mora valjat i turski Rambo ka je njemu valja kr ti Irrudove...

	prosinac, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Kolovoz 2014 (1)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (3)
Veljača 2014 (5)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (10)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (4)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (4)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (8)
Prosinac 2012 (23)