S ulica Kabula i malo sire

Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (9)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (10)
Siječanj 2008 (6)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (14)
Srpanj 2007 (22)
Lipanj 2007 (2)

< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Zemlja rata i terorizma. Pakao. cesto su rijeci kojima opisuju ovu zemlju, ovaj grad. Afganistan. Kabul. Ima istine u vijestima koje cujete i koje citate, ali postoji i nesto vise. Gostoljubivi ljudi, dobra hrana i 5000 godina stara kultura.
Kabul i Afganistan, koji vam nikada nece pokazati sluzbeni mediji, pornadjite ovdje.

ZASTICENO Copyrightom ©

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Kabulonline.com


Blogovi koje volim i
ljudi na koje sam ljubommorna

Malo drugacija Kina
Dogodovstine pijanih glazbenika
Ljekovito bilje kakvo niste znali
Baba uvijek mudro zbori
Veterinarski kutak
Poliperspektiva za sve umjetnicke duse
Bolje Paksu nego onaj supak
Bijele vrane ili crne ovce
Jednostavno volim biti protiv. Ovaj put, protiv nasilja.

Web Hrvatska


FOTO
Uglavnom: Samo Lah
Ponekad: Ivana S. Lah


Pise
Ivana S. Lah
ivanin.mail@gmail.com


Blogerica.com>


Ja sam...
Ja sam dvadesetdevetogodisnja novinarka. U Kabulu radim vec vise godinu dana. I dok vecina drugih stranaca svoje kabulske dane provodi u svojim skupocjenim kucama u elitnom dijelu grada ili u jednom od elitnih, "foreign pasportss only" restorana, moj suprug i ja pronalazimo djelove Kabula u koje stranac nije usao vec trideset godina. Mi zivimo u kuci daleko od sigurnog centra, sa susjedima afganistancima i po obicajima Afganistana. Zimi cijevi odledjujemo let lampom, a na plus 47 nemamo klimu, pa cak ni ventilator. Mi znamo razliku izmedju bazara ptica i pilece ulice, i gdje kilo marihuane mozete nabaviti za tri dolara i gdje ce vas vlanik radnjice pozvati na caj, a kuda trebate proci sa sto manje zadrzavanja.



31.12.2007., ponedjeljak

Kabulska novogodisnja idila

Photobucket
Kabul jutros - SVIMA SRETNA NOVA GODINA!!!

Evo vratih se u Kabul. Prezivjeh let i u svijet i nazad pun tegoba i neocekivanih obrata. Umjesto jednostavnog leta Kabul-Istambul sve se pretvorilo u avanturu u kojoj sam preko Kandahara dosla u Dubai. Vozila sam se sa princom Ahmad Shahom, sinom nedavno preminulog kralja. U Dubai sam satima cekala vizu kako bih mogla prebaciti torbe s jednog leta na drugi, jer na aerodromu u Dubaiju odbijaju to uciniti sami. Vizu platih 150 eura. Hotel u Dubaiu platih 300 eura. Kada sam napokon dosla u Istambul shvatim da sam izgubila kartu za sarajevo, pa su mi rezervaciju nalsi po broju torbe. Kada sam i to rijesila hvatim sa su mi se na straznjici raspale hlace i da aerodromsom osoblju i putnicima u tranzitu pokazijum velikodusno svoj donji ves. Tada sam otisla da se javim svojima. Ispadne mi telefon iz ruke i razbijem lsusalicu na telefonskoj govornici.
Po dolasku u Sarajevo odem do agencije Turkish airline da potvrdim kartu zaIstambul, i tada saznajem da je otkazana. Zovem agenciju u kabul, nekako uspijevam ponovo potvrditi rezervaciju. Praznike provodim divno. bez ikakvih tegoba sjedam na avion za Istambul i tamo zaista i stizem. Provjeravam kada je avion za Kabul. Govore mi "mozda u 23 a mozda i u 24 sati." Maybe airlines (kako u Kabulu zovu Ariana airlines) su opet uspjeli. Cekam neku provjereniju informaciju. Citam. Zaboravljam da pijem sok na slamku, pokusavam nageti casu prema ustima pa se ubodem slamkom u desno oko. Saznajem da avion krece u 24.00. zapravo krecemo u 23.50. Turska policija dovodi kolonu ljudi u lisicama. Deportuju afganistance koji su ilegalno u turskoj. Jedan od zarobljenika mi nosi kofer i uredno ga smijesta u one kutije iznad sjedista. Skidam cizme jer je ruce, tom prilikom se udaram malim noznim prstom o neko zeljezo. Mali nozni prst natice i sada ne mogu vise obuci cizmu jer me jako boli. Ostatak leta provodim gladna, jer nam ne nose hranu.

Ipak, evo me! Ziva i zdrava. Jos malo sepam i slabo vidim na ono oko, ali je bolje nego jucer! Pripremam slike sa vjencanja i jos jedan tekst o poklonima, azatim se vracam na neke druge teme. U medjuvremenu je Ehsan postao poprilicno zadovoljan svojom novom zenom i vise ne kuka. Cak ce skupa i na neki tecaj!
- 06:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

15.12.2007., subota

Godisnji odmor

Odlazim na godisnji odmor! U Kabul se vracam prije nove godine, tako da novipost mozete ocekivati iza praznika. Ah da, sve najbolje za Bozic i Novu godinu!
- 15:06 - Komentari (11) - Isprintaj - #

03.12.2007., ponedjeljak

Drugi dan svadbe

Noc kane je prosla. Obiljezena mladenka provesce jos samo jednu noc u kuci svoga oca. Sutradan ce ukrasena kola doci po nju i ona ce napustiti svoj dom.
Sa sobom nece ponijeti nista.
Svoju staru odjecu ostavit ce iza sebe. U novi zivot je ne smije je slijediti nista iz zivota prije. Vise nije djevojcica. Sada postaje zena.

Opet se penjem uz brdo prema Ehsanovoj kuci na rucak. Muskarci su opet ostali u ulici nize, kod susjeda Farida.

Ulazim u dvoriste gdje na ulazu stoji Ehsanov otac. Upucuje me u kucu. Jucer pomalo suzdrzane zene me srdacno pozdravljaju. Odjecam se domace. Nisam ni usla u sobu, a vec plesem, nesto spretnije nego dan prije. Zene mi pljescu.

Ehsan je nemiran. Njegova obitelj brizljivo je pripremila sobu za dvoje mladenca. Bijeli bracni krevet sa zlatnim ukrasima prekriven je novim zelenim plahtama. Ehsanova majka i sestra sasile su ukrasni pokrivac i zavjese koje su poslije izvezle zlatnim nitima. I zidovi sobe su blijedo zeleni.

Ehsan mi pokazuje ovu prostoriju i ja se glasno divim, a u sebi zamisljam kako ce izgledati prva bracna noc. Pomisljam da li sam zaista trebala vidjeti sobu gdje ce Sukrija, mladenka i Ehsan izgubiti nevinost.

I dok gosce plesu, domacice postavljaju plasticni stoljnak na pod. Priprema se rucak.
Jela ce opet biti istia. Kabulski pilav, meso, spinat, cufte u sosu i banana.

Predhodni dan, na noci kane pojelo se 160 kilograma rize i 70 kilograma mesa. Danas ce se pojesti ista kolicina. Ehsanova majka kuha uz pomoc kcerke, snahe i dvije zene iz susjedstva.

Rucak se servira na ovalima, a jede se u parovima. Po dvije zene iz jednog tanjura. Pribor za jelo se ne servira. U Afganistanu se sve jede rukama.

Predhodnu noc sam se namucila jeduci tako, ali sada sam vec iskusna. Djevojka sa kojom djelim porciju prstima je iz gomile rize iskopala komad mesa. Rukama ga je isitnila na nekoliko komadica, zagrabila je pola kolicine sakom i prebacila na moj dio tanjura.

Jas am izvadila prstima cuftu iz sosa i prepolovila je. Jednu polovicu sam dala djevojci do mene, a drugu sam pojela. Prstima sam zahvatila rizu, a zatim sam i prste i rizu umocila u sos od cufti i sve to ubacila u usta. Djevojka sa kojom dijelim porciju izvadila je iz posudice dinstani spinat i prstima ga stavila na moju stranu tanjura.

S apetitom sam jela. Jucer mi je jos bilo malo neugodno, ali danas me strah od bakterija i glista nije mucio.

Riza je padala na moju skupocjenu svilenu suknju, ali nisam se previse uzbudjivala, sve zene su sa sebe skidale masna zrna rize. Uvjerila sam samu sebe da ce fleke izaci kada suknju odnesem na kemijsko ciscenje.

Odjednom svi ustaju. Istresaju hranu sa svecanih haljina i u gomili cipela pokusavaju nacvi svoje. Ja sam se izborila za svoje sandale, a gomila me povukla do kombija ispred kojeg s nalazio ukraseni auto Ehsanovog brata Javeda.

Javed se smije. Pitam ga zasto je tako sretan. “Zato sto sam se ja izvukao”, kaze i nastavlja se veselo smijati.

Bijeli auto je ukrasenim crveno zelenim plasticnim sitnim cvjeticima i velikom roza masnom na krovu.

Vidim Ehsana, kaze mi: “Sad idemo po mladu. Njeni sada trebaju plakati, a mi se moramo smijati. Iako ja mislim da ce se oni smijati a da cu ja plakati.”

Poslije krace voznje u pretrpanom kobiju stizemo opet u kucu mlade. Tu su opet i glazbenici. Iako sviraju, nitko ne plese. Sukrijina obitelj place, ali se na licu njene majke moze nazrijeti zadovoljan smijesak. Ehsanova obitelj se smije dok vodi mladu. Ehsan se ne doima suvise sretno, ali se smijesi. Ipak to od njega zahtijevaju i tradicija i obicaji.

Mladenka tiho ulazi u ukraseno vozilo, i tone u zadnje sjediste. Place. Ehsan sjeda pored nje, ja sjedam u kombi iza, i uskoro smo opet u mladozenjinoj kuci.

Ehsan maldenku uvodi u sobu gdje ce zivjeti do kraja svog zivota. Scena je tuzna. Objema se na licu ocitava strah.

Kada su usli u sobu, Ehsanova obitelj je zapljeskala, a onda su se gosti polako razisli, ostavljajuci maldence da se snadju kako znaju i umiju.

Sutradan u jutro krvava plahta mora biti izlozena na ravnom krovu Ehsanove sobe.

- 06:03 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>