S ulica Kabula i malo sire

Rujan 2009 (1)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (2)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (5)
Rujan 2008 (4)
Kolovoz 2008 (6)
Srpanj 2008 (2)
Lipanj 2008 (7)
Svibanj 2008 (3)
Travanj 2008 (9)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (10)
Siječanj 2008 (6)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (6)
Kolovoz 2007 (14)
Srpanj 2007 (22)
Lipanj 2007 (2)

< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
Zemlja rata i terorizma. Pakao. cesto su rijeci kojima opisuju ovu zemlju, ovaj grad. Afganistan. Kabul. Ima istine u vijestima koje cujete i koje citate, ali postoji i nesto vise. Gostoljubivi ljudi, dobra hrana i 5000 godina stara kultura.
Kabul i Afganistan, koji vam nikada nece pokazati sluzbeni mediji, pornadjite ovdje.

ZASTICENO Copyrightom ©

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dnevnik.hr
Kabulonline.com


Blogovi koje volim i
ljudi na koje sam ljubommorna

Malo drugacija Kina
Dogodovstine pijanih glazbenika
Ljekovito bilje kakvo niste znali
Baba uvijek mudro zbori
Veterinarski kutak
Poliperspektiva za sve umjetnicke duse
Bolje Paksu nego onaj supak
Bijele vrane ili crne ovce
Jednostavno volim biti protiv. Ovaj put, protiv nasilja.

Web Hrvatska


FOTO
Uglavnom: Samo Lah
Ponekad: Ivana S. Lah


Pise
Ivana S. Lah
ivanin.mail@gmail.com


Blogerica.com>


Ja sam...
Ja sam dvadesetdevetogodisnja novinarka. U Kabulu radim vec vise godinu dana. I dok vecina drugih stranaca svoje kabulske dane provodi u svojim skupocjenim kucama u elitnom dijelu grada ili u jednom od elitnih, "foreign pasportss only" restorana, moj suprug i ja pronalazimo djelove Kabula u koje stranac nije usao vec trideset godina. Mi zivimo u kuci daleko od sigurnog centra, sa susjedima afganistancima i po obicajima Afganistana. Zimi cijevi odledjujemo let lampom, a na plus 47 nemamo klimu, pa cak ni ventilator. Mi znamo razliku izmedju bazara ptica i pilece ulice, i gdje kilo marihuane mozete nabaviti za tri dolara i gdje ce vas vlanik radnjice pozvati na caj, a kuda trebate proci sa sto manje zadrzavanja.



31.12.2007., ponedjeljak

Kabulska novogodisnja idila

Photobucket
Kabul jutros - SVIMA SRETNA NOVA GODINA!!!

Evo vratih se u Kabul. Prezivjeh let i u svijet i nazad pun tegoba i neocekivanih obrata. Umjesto jednostavnog leta Kabul-Istambul sve se pretvorilo u avanturu u kojoj sam preko Kandahara dosla u Dubai. Vozila sam se sa princom Ahmad Shahom, sinom nedavno preminulog kralja. U Dubai sam satima cekala vizu kako bih mogla prebaciti torbe s jednog leta na drugi, jer na aerodromu u Dubaiju odbijaju to uciniti sami. Vizu platih 150 eura. Hotel u Dubaiu platih 300 eura. Kada sam napokon dosla u Istambul shvatim da sam izgubila kartu za sarajevo, pa su mi rezervaciju nalsi po broju torbe. Kada sam i to rijesila hvatim sa su mi se na straznjici raspale hlace i da aerodromsom osoblju i putnicima u tranzitu pokazijum velikodusno svoj donji ves. Tada sam otisla da se javim svojima. Ispadne mi telefon iz ruke i razbijem lsusalicu na telefonskoj govornici.
Po dolasku u Sarajevo odem do agencije Turkish airline da potvrdim kartu zaIstambul, i tada saznajem da je otkazana. Zovem agenciju u kabul, nekako uspijevam ponovo potvrditi rezervaciju. Praznike provodim divno. bez ikakvih tegoba sjedam na avion za Istambul i tamo zaista i stizem. Provjeravam kada je avion za Kabul. Govore mi "mozda u 23 a mozda i u 24 sati." Maybe airlines (kako u Kabulu zovu Ariana airlines) su opet uspjeli. Cekam neku provjereniju informaciju. Citam. Zaboravljam da pijem sok na slamku, pokusavam nageti casu prema ustima pa se ubodem slamkom u desno oko. Saznajem da avion krece u 24.00. zapravo krecemo u 23.50. Turska policija dovodi kolonu ljudi u lisicama. Deportuju afganistance koji su ilegalno u turskoj. Jedan od zarobljenika mi nosi kofer i uredno ga smijesta u one kutije iznad sjedista. Skidam cizme jer je ruce, tom prilikom se udaram malim noznim prstom o neko zeljezo. Mali nozni prst natice i sada ne mogu vise obuci cizmu jer me jako boli. Ostatak leta provodim gladna, jer nam ne nose hranu.

Ipak, evo me! Ziva i zdrava. Jos malo sepam i slabo vidim na ono oko, ali je bolje nego jucer! Pripremam slike sa vjencanja i jos jedan tekst o poklonima, azatim se vracam na neke druge teme. U medjuvremenu je Ehsan postao poprilicno zadovoljan svojom novom zenom i vise ne kuka. Cak ce skupa i na neki tecaj!
- 06:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>