Danas je u mom uredu eksplodirala klima. Najprije su iz nje poceli dolaziti cudnovati zvuci. Potom se iz otvora ukazao lagani bijeli dim nakon kojeg je slijedila lavina neke crnkaste prasine i bijelog pepela. Zatim se lagano zaiskrilo kod kutije sa osiguracima, a nedugo zatim cijela moja kancelarija bila je u mraku.
Klime i kutija sa osiguracima najvece su misterije moje kancelarije. Rijetko im se priblizavam, a jos rjedje imam poriv da ih diram. Dakle, o tehnici "sam svoj majstor" nije bilo govora, pozvala sam elektricare.
Dva zbunjena taljana gledala su uokolo u dimom zagusenoj prostoriji, zbunjeno se ceskajuci po savrseno uredjenim bradicama. Nedugo zatim u prostoriju su iz nepoznatog pravca dolutala i dva turcina koji su poceli pregledavati uticnice, testirajuci ih mojim kuhalom za vodu.
Nakon pola sata, ova cetvorica su otisla, te su se vratili pobjedonosno sa sobom vodeci dvojicu afganistanca. Dvojica afganistanca su doista izgledali kao elektricari. Na radnom opasacu nosili su razne, meni nepoznate alate a na glavi su imali zute sljemove.
Podsmjesljivo su pogledali plasticne posudice koje sam postavila uz rub zida, kako bih uhvatila vodu koja je sada u slapovima curila iz pokvarenog klima uredjaja.
Nisu ponjeli lojtre, pa su najprije pokusali popraviti klimu stojeci na mojoj stolici. Moja stolica ima tockice, te je vrlo nestabilna. Ustanovil sa da tako ne ide. Iz konferencijske sale donijeli su koznu, potpuno novu stolicu. Pokusala sam ih nagovoriti da na stolicu prije nego je upropaste blatnjavim cipelama, stave papir, ali to su odlucno odbili.
Nesto su poceli cackati po kutijici sa osiguracima, dok sam ja radila za svojim racunalom koje je zahvaljaujuci cudnoj bateriji ispod stola jos uvijek funkcioniralo.
Tada je radnik na stolici okrenuo glavu na suprotnu stranu od uredjaja koji je popravljao i kihnuo prosuvsi svoje klice po mom vratu, monitoru i stolu. Kihanje je popratio glasnim izvlacenjem sekreta iz najudaljenihih dubina sinusne duplje, te je isti istresao u jednu od zdjelica na podu. Na crnoj vodi iz klima uredjaja sada je plutala ogromna zelena fleka. Izasla sam iz kancelarije i ostavila ih da rade. Kada sam se nakon dva sata vrtila nazad, radnici su nestali, struja je funkcionirala, a u plasticnoj posudi jos je uvijek plutala zelna fleka. Klima jos uvijek nije radila.
Kasljanje, kihanje, hrakanja i zijevanje potpuno su prihvatljiv dio svakodnevnice, cak iako prilikom tih radnji ne pokrijete usta rukom. Kapljice pljuvacke koje izlaze pri tom, ne smatraju se odvratnim niti nepristojnim. Osim toga, u potpuno prihvatljiva ponasanja za muskarce spadaju sve vrste pljuvanja, ceskanja i uriniranje na javnim mjestima, ukoliko pristojno cucnete kod nekog zidica
Ipak, dvije stvari smatraju se odvratnima. Ukoliko prdnete na javnom mjestu, obitelj ce vas se vjerovatno odreci, a istresanje nosa u maramicu, popraceno odgovarajucim zvukovima izazvat ce negodovanje i izrugivanje slucajnih prolaznika.
Dakle, hracite i pljujte, ali na javnom mjestu nikadane praznite nosu maramicu …
I dok mi se zeludac lagano okrece dok pisem ovaj tekst, jedino sto mogu da pomislim je: "Nedostajat ce mi Afganistan i afganistanci. Stvarno ce mi nedostajati."
Farid i Amin su nas u petak pozvali na oprostajnu veceru, a subotu na oprostaj odlazimo kod Ehsana.
Slijedeceg utorka putujemo u Evropu gdje je korištenje maramice poželjno. Ako sve bude teklo po planu za sedam mjeseci suprug i ja cemo postati roditelji. Nase se obitelji raduju zbog toga sto se vracamo kuci, a ja imam osjecaj da napustam dom i odlazim u nepoznato.
|
>