29.06.2009., ponedjeljak

Susjedi prva publika

Sjedim na terasi, gledam kaj ima po blogovima, pijuckam pivicu, zadovoljan nakon današnjeg nogometa. Zgubili smo, platili termin, al zavaljo sam takvu gajbu da sam pun fudbalerskog samopouzdanja cijeli sljedeći mjesec (povratna lopta, ja iz prve, s pristojne distance, ispod rašlja u stativu i od stative u gol; ekipa bez riječi ostala. ponajviše jer sam tamo među 20% najlošijih).

Uglavnom, na terasi uživam u tišini. Čujem jedino neke cucke u daljini. Sve je to divno i krasno - živim u možda i najboljem kvartu u gradu (čak ga zagrebačkim Beverly Hillsem zovu) - al palo mi je na pamet: što da se sad netko u kući dere na sav glas. Evo, susjed upravo, 5 metara od mene, bere ribizle. Bojim se sad čak i liniju upaliti da ne bih narušio tihu idilu. Zrikavci zriču.

Ne želim ni razmišljati kako bi se čulo da ja sad u svojoj sobi pjevam. Ne samo da bi taj susjed najjasnije čuo, nego i onaj s druge strane, ako ne i pola ulice. A ja doma stalno pjevam (pod pjevam ne mislim na pjevušim, nego pjevam, na sav glas. SAV GLAS.). Pa da su i sva vrata i prozori zatvoreni, to se i dalje sasvim pristojno čuje.

Zapravo, kao kad imam sunčane pa mislim da me nitko ne prepoznaje, tako i kad sam u svojoj sobi, mislim da me nitko vani ne čuje. A čuje se. Već sam dovodio sestru u neugodnosti. Sva sreća pa je mama ponosna pa krene priču o mom baritonu i kak ja volim pjevat. Pa se odjednom stvori kraj mene s telefonskom slušalicom uperenom u mene; da njena frendica čuje kak ja pjevam.

A najgore mi je kad pjevam spuštajući se štengama (tam je najbolja akustika pa redovito razvalim do kraja) i onda skužim da u dnevnoj imamo goste.

Zato volim kad je nekakva kiša ili čak pljusak, kad znam da nikog nema u okolnim vrtovima pa mogu pjevat mirne duše. Al sve manje se na to obazirem, mislim da su se susjedi tak i tak navikli.
- 21:41 - Stavi u košaricu (12) - Sadržaj košarice - Blagajna

26.06.2009., petak

Prvi put sunčane stavim i odmah na Lily Allen naletim!

Kupio sam sunčane kako sam i najavio. Mali je problem kaj ne mogu nositi dioptrijske naočale zajedno sa sunčanim. A s nošenjem leća, znamo, imam laganih poteškoća (nisam kasnije ni pokušavao s njima; ko Kishonovoj ženi kad su jednog dana same od sebe izletjele kroz prozor, meni stoje u ormariću). Tako da sunčane mogu samo u rijetkim prilikam nositi (kad mi dobar vid nije nužan). Danas se ukazala prva prava prilika kad sam morao u dućan.

Važno je reći da nemam nikakvog iskustva sa nošenjem sunčanih. Pa sam u dućanu imao osjećaj da me nitko ne prepoznaje (ko dijete kad pokri oči pa misli da je nevidljivo). Mislio sam da je potpuno nepotrebno ikoga pozdravljati kad ionako neće znati tko sam. Al susjeda ipak jesam. No mislim da je samo odglumio da me prepoznao i iz čiste kurtoazije pitao kako sam, kako svi doma, sestra, teta, stric... čista slučajnost.

Žena za „kruhom“ očito nije imala pojma da sam to ja kad mi je spustila da tu nije sunce, kaj će mi naočale, gle, čak i klima puše. (Uvijek mi za tim „kruhom“ spuste, prošli put mi je ona druga rekla da sam debel.)

Inače, Lily Allen je bila u redu ispred mene. Crna kosa do iznad ramena, šiškice, klasične rejbanke, haljina ona bez naramenica, blijedo lice. Malo mi je bilo sumnjivo da na tečnom hrvatskom naručuje dvajst deka nareska, al previše sam bio zaokupljem dilemom dal da je pitam da mi nekaj otpjeva ili da ja njoj otpjevam svoju verziju „LDN“ pa mi kaže kak joj se čini.
- 18:25 - Stavi u košaricu (10) - Sadržaj košarice - Blagajna

24.06.2009., srijeda

Život mi stavio kravatu, a ja košulji potfrknuo rukave

Ovo mi je treći-četvrti put u tjedan dana da koristim izraz koji sam kod Raymondice pokupio. Iako sad nemam nikakvog povoda. Al neki dan sam se sa „život mi je stavio kravatu“ izvukao od puštanja brkova. Sviđa mi se izraz.

No uzvratio sam životu udarac i jutros košulji potfrknuo rukave. Čini mi se da svakim danom postajem sve veći frajer. Do sada nisam koristio te šminkerske fore, al stvarno mi je dosadila ta nijansu prevelika košulja. Al sad mi pak ide na živce osjećaj „nedorečenosti“; rukavi su ni vrit ni mimo, ni na zglobu ni iznad rukava, taman tamo negdje ispod lakta. No trpim, nisam ni mislio da je lako biti frajer.
No sigurno će lakše bit kad si danas kupim sunčane.

Još sam jedan udarac odlučio zadati „životu“. Otkaz. (Kak je vikend na moru u stanju preporoditi te.) Ne odmah, ne skoro, al u dogledno vrijeme. Nakon ljeta bi bilo sasvim u redu. Neda mi se više tu. Nije meni loše u firmi, i sami ste čitali onih par postova... zapravo ovak ležeran život teško da ću naći u nekoj drugoj firmi. Ali ovdje trunem. I sama promjena firme mi i dalje ne bi bila dovoljna. Ide mi se van. Na par mjeseci, pola godine, godinu, možda dvije... Francuska, Nizozemska, Belgija, Švicarska, Norveška. To bi mi odgovaralo. Jugoistočna Afrika, Kanada isto.

Ma zapravo, nije ni da moram otići, mogu ostat. Al bar da onda radim za neku stranu firmu pa tu i tam odem u središnjicu il tak nekaj. Al čak mi se i neda da moram na engleskom pričat, radije bih na francuskom... malo bi bilo zeznuto na početku, al sigurno bih se ufurao s vremenom.


Palo mi je na pamet i struku kompletno promijenit. Al kad je sranje s tim jer moraš čitav drugi faks završit. Trebali su to jednostavnije napraviti.

A ja isto... već par godinama planiram neki scenarij napisati pa nikak... mogao sam već odavno scenarist postati! Loš, al scenarist je scenarist. Da ne govorim kak bi to dobro zvučalo prilikom upoznavanja sa ženskama. „- A čim se ti baviš, Junac?– Ja sam ti scenarist“, i pri tome sam još pofrknutih rukava sa sunčanim na nosu. Pičke bi padale samo tako.

Jebote, kolko vrata otvaraju sunčane.

S njima bih se usudio i stand up komičar biti. Iako imam tek jednu točku. Baš neki dan sam oduševio svojim zapažanjima o zvijezdama koje padaju. Toliko da se i sutradan o njima govorkalo.

Kakve su to zvijezde? Neke stoje na nebu po tisuću godina, a ove samo padnu.
I sad zamisli, kupiš zvijezdu (one fore prek internet za neznamkolko tisuća dolara), platiš masnu lovu, i za tjedan dana ona – padne! I onda ti se drugi dan u NASA-i smiju.
Jedino je fora ak točno znaš koja će pasti pa onda curi pokloniš onu koja će pasti točno na njen rođendan. To bi već bilo romantično.


Samo mi sad krenite kak nisu to zvijezde koje padaju, nego kometi ili meteori ili kaj već. (-50 bodova)
- 09:50 - Stavi u košaricu (11) - Sadržaj košarice - Blagajna

18.06.2009., četvrtak

Ne slušam riječi

Jučer sam gledajući „Prijatelje“ skužio da ni nakon deset – petnaest godina otkako su se počeli prikazivati, i dalje ne kužim riječi naslovne pjesme. Kad se vrti, onaj dio koji ne znam (a to je valjda sve osim prvog stiha) otpjevam s izmišljenim neartikuliranim riječima. Jučer sam se napokon potrudio i našao na internetu riječi pjesme i zapravo ostao zapanjen koliko sam bio daleko od originala. I sad se čudim kak su uspjeli toliko riječi nadrobiti u onih par stihova; „joke“, „broke“, „love“, „DOA“ (neka kratica, al kaj znači??) pa onda „week“, „month“, „year“... sve jednostavne učestale riječi, al da nijednu nisam uspio prepoznati... (link ak ni vi ne znate riječi)

Mislim da i nemam dobar sluh u smislu razumijevanja, razabiranja riječi. Pogotovo u pjesmama gdje često zna biti galama, više zvukova...
Kad sam vani, nekom bircu di je muzika glasnija, frendu moram 3 puta reći nek ponovi jer ga nisam razumio. Ne skužim ga ni iz četvrtog puta, al sam onda već sam sebi dosadan pa odglumim da sam čuo i nasmijem se fori.

Sjećam se da sam u osnovnoj isprovocirao incident na satu povijesti pa je cijeli razred patio. Nisam čuo je li rekla Uni ili Huni pa sam konzultirao frenda koji mi je očajno tiho odgovarao (profesorica bila stroga pa svi bili ko bubice), a onda je nakon mojih pet „Kaj? Kak?“ (taj „h“ je zbilja pretih) poludio i razredom se prolomilo „HUNI!“ (e, sad se čuo „H“... al nisam više bio siguran, kaj ak je sad samo ironičan). Profa se općenito držala „hoch“ i tad valjda shvatila to kao najveću moguću uvredu njenim pedagoškim metodama pa do kraja polugodišta prestala diktirati gradivo (a to je tad bila velika kazna jer nismo znali učiti iz udžbenika; otkud da mi znamo kaj je bitno? Čak smo manje bili kažnjeni kad smo svi kolektivno izmarkirali).

Bojim se da ću postat ko deda koji je nas (unuke) stalno optuživao: „Ti jako nerazumljivo govoriš!“. A, u biti, nije više čuo najbolje.

Osim što teže razabirem riječi, ak ih najnormalnije i čujem, opet se ne trudim povezati ih u neku smislenu cjelinu veću od stiha, a kamoli izvući preneseno značenje strofe ili nedajbože cijele pjesme. Melodija mi je bitna, smisao pjesme sam izaberem. Pa se znam iznenaditi kad nakon dvadesetak slušanja skužim kak je tekst odličan.

A nekad tak i tek nakon dugo vremena dođem do velikih otkrića. Tako sam pred koji tjedan skužio da je Jude (Beatles, „Hey Jude“) muško. Baš sam ja sad primjetio da se kasnije spominje „her“ i ak je "to let her into your heart", da je logično da je Jude muško... Meni je Jude žensko ime i gotovo. Zato nikad i ne znam tko je Ashley Judd, a tko Jude Law.

Al volim znat riječi da mogu pjevat. Inače moram na melodiju koja mi je u uhu sam smišljati stihove... pa prođe cijelo tuširanje, a ja se nikak nemrem sjetiti kaj se rimuje sa "sunce".
- 14:11 - Stavi u košaricu (13) - Sadržaj košarice - Blagajna

16.06.2009., utorak

Ona iz talijanskog S01E07

Zbog iznimno lošeg i krajnje neinventivnog scenarija, vaša omiljena serija se ukida. Zadnja scena – kad se na semaforu nedaleko od škole glavni junak (na biciklu) i glavna junakinja (pješke) mimoiđu pri čemu ga ona ignorira bezdušno gledajući u stranu – nije ostavila ni jednog gledatelja ravnodušnim. Nerijetki suzu pustiše za tužnom sudbinom mladog poliglota-„wannabe“.

Ljubavnim intrigama i stranojezičnim peripetijama nije nužno kraj za svagda. Scenaristi ostavili tanke šanse za nastavak sage na jesen.
- 09:26 - Stavi u košaricu (9) - Sadržaj košarice - Blagajna

12.06.2009., petak

Uzalud preplanuo

Vratim se neki dan s mora, sasvim pristojno crn za šesti mjesec. Naravno, očekujem da sad svatko tko me vidi da se divi i čudi mom tenu i obasipa me komplimentima. A kad ono niš! Doma niš. Na francuskom, od njih 5 (i profa uključena), tek je jedna uzviknula „Kak si crn! A gle mene...“. Al to se i ne boduje puno s obzirom da je prilično svijetle kože. Ona iz talijanskog me nije ni registrirala (mislim da ću morati neslavno zaključiti tu sapunicu, završna epizoda vjerojatno sljedeći tjedan).

Jučer na kavi nas 5 i nitko ni da pisne! Od frendova nisam puno ni očekivao, al frendica je kompletno zatajila.

Mislio sam, na poslu će me zato sigurno zasipati komplimentima... al i oni – šute jutros ko zaliveni. Cijelu kavu popili, a moj ten nikak da dođe na dnevni red. Odem po pokoji kompliment do frendice, sve teme prošli, jedino moja proplanulost ostala netaknuta... a 5 puta napomenuo kak sam se kupao i sunčao...
Tek kasnije druga kolegica primjetila „Ipak si ti pocrnio, sad tek vidim.“. Taman mi se lice ozarilo kad njena cimerica babuskara dobaci „Al ti si i inače malo tamniji...“. Ma pizda ti strinina, mislim si, „ti si i inače...“, kaj sam inače, tak nisam inače... na moru tjedan dana visim na suncu, za kaj?! Čak sam si i guzicu osunčao... a nitko da primjeti... Naljutio sam se, sterao je u kurac i demonstrativno zalupio vratima.

Jedina nada koja mi je ostala su kuharice... one uvijek vole prokomentirati novu frizuru, naočale, a ova jedna me, svaki put kad sam neobrijan, pita jel idem u umjetnike. A i od konobarice očekujem puno.

Eh, kad bi svi oni znali koliko je truda potrebno uložiti u očuvanje dobrog tena... lako je pocrniti, to svatko može... al kad se vratiš s mora, par neopreznih tuširanja, i boja ode samo tako. Namažem se šamponom, al niš ne trljam, tek tolko da nanesem gel po tijelu, a ispirem što slabijim mlazom vode... brišem se najmekanijim ručnikom i pod svaku cijenu izbjegavam klasično grubo brisanje, samo nježni lagani pokreti dolaze u obzir. Ide mi na živce to tuširanje, kad smo se to počeli tuširati svaki dan!? Trebalo bi se to malo reducirati...
Al zato se kosa ne mora prati svaki dan. Zadnji put je bila mokra u utorak u moru. Već sam pisao da mi odlično stoji kad je slana... pa mi ju je uvijek žao prati u slatkoj vodi. Al mislim da neću još dugo izdržati; danas me počela lagano svrbiti.
I umivati se ne trebam. Nikad mi nije ni bilo jasno koja je poanta tog umivanja. I njega sam vješto izbjegavao. Tek sam jutros pokleknuo. Sa brijanjem isto. Ti potezi žiletom mi se nikako ne sviđaju...skinu cijeli sloj kože... a da ne govorim kak neobraštenost daje dodatni dojam tamnije puti...

A na more tek za 56 dana! 56!!


p.s. moguće je da nešto ne valja s komentarima. frendica ostavila jedan pa on netragom nestao drugi dan. ne znam u čemu je problem, da ne mislite da brišem komentare...
- 12:14 - Stavi u košaricu (14) - Sadržaj košarice - Blagajna

08.06.2009., ponedjeljak

Junac na golačima

Što slučajno, što namjerno, nakon poduže šetnje (bio sam jako ponosan na svoj boemski stil; zamišljen, neobrijan, naočale na nosu, majica preko glave, knjiga u ruci) našao sam se na nudističkoj oazi otoka, sam samcat, kilometar udaljen od najbližih kupača.

Kvraguisve, pomislio sam, ajde da vidim što je to toliko privlačno u tom nudističkom kupanju!

Ustvari, shvaćao sam ja, vjerojatno se radi o tom osjećaju slobode, nesputanosti... i guzica ti pocrni, ženske nemaju crte od bikinija... jedina stvar koja mi nije bila jasna je kak se muškarci nose s pojavom smežuranja prilikom izlaska iz vode („Yes, it shrinks!“). Ipak se ti moraš s „ničim“ pojaviti izvan vode pred čitavim gledateljstvom. Ne znam, možda se radi o nekakvoj tehnici posebnoj ili jednostavno svi tamo imaju tolike kite da se i nakon pranja nemaju čega stidit... ne kužim.

I skinuo bermude. I stvarno, nije loš osjećaj. Slobodan, gol... nesputano plivaš, osjetiš neka strujanja vode za koja nisi ni znao da postoje... moram priznat, lijepo, ima nešto u tome...
Ali ona enigma sa izlaženjem iz vode i preživljavanjem onih nekoliko minuta dok se stvari ne vrate u normalu... neriješiva. Još sam se dobro držao dok mi je trbuh bio van vode, vrlo sam zadovoljan... ali čim sam se cijeli namočio i otplivao tamo pa natrag...

Sunčat se gol je isto ugodno. Kad razmisliš koliko ovi dole zapravo malo sunca vide...a cijelo ljeto su na moru. Odjednom ti je žao... misliš si, možda bi ih morao češće počastiti sunčanjem i kupanjem, al kvragu, nek onda malo surađuju kad izlazimo iz vode!!
- 17:15 - Stavi u košaricu (15) - Sadržaj košarice - Blagajna

02.06.2009., utorak

Post s kraja svijeta

na moru sam! otoku usamljenom! začuđujuće dobar signal i sasvim pristojna internet veza pomalo kvare dojam, oduzimaju čar divljine... ali vrati se ugođaj kad se sjedneš na stari dobri zahod s pogledom od 40 metara koji puca skroz do frendovog dvorišta, drugom frendu kenjaš doslovno pod prozorom, pauk za to vrijeme hoda po zidu, puž si zauzeo zapadni gornji kut, drugi pauk ispleo mrežu oko južnog kuta, stršljen pokušava ući, zuji, ometa te, ti ga miroljubivo, da se ne naljuti, pokušavaš istjerat van, (ne znam di su skakavci ove godine)...

otocic


Mislio sam da nikog neće bit na otoku, a kad ono – Ljubav mog života! Švabica. Čak joj je i ime ko jednoj od one tri sestre na putu za Bolzano. A zanimljivo da i ona ima dvije sestre. I od njih tri, baš ona nije dečka dovela (kojeg i dalje ima koliko sam shvatio)!

Sad sam opet zaljubljen! I sad ih je 6 (moj novi osobni rekord). Da, bilo ih je četiri, al Prirodoslovka ima i frendicu...

A ja totalno nepripremljen! Sise mlohave (nisam bio dovoljno ustrajan sa sklekovima s kojima sam počeo u rano proljeće), škemba viri (trčanje nije ni stiglo donijeti rezultate), bijel bjelcat (iako sam čak i dobio neki ten, no i dalje nedovoljno), zloglasni „trokut“ (ako se netko sjeća tog davnog posta) na leđima podno vrata sve više baca sjenu... a imam tri-četiri dana prije neg Švabica ode. Do četvrtka se moram u red dovesti. Pumpam sklekove kad god stignem (na otoku sam 3 i pol sata, već sam na petnaestoj seriji).

Stara računa da ću joj strugati štokove, čupati drač, bušiti rupe u zidu za karniše... a da ne spominjem tri knjige, dvadesetak filmova i 3. sezonu Heroesa za slučaj da mi bude dosadno... ne znam samo kad... sad svi ti planovi padaju u vodu kad moram po cijele dane ležati na plaži i zašprehavati Švabicu dok mi opet ne skuži kak mi je kosa mekana...
- 20:33 - Stavi u košaricu (11) - Sadržaj košarice - Blagajna

01.06.2009., ponedjeljak

Gulaš s tjesteninom

Uspio sam skuhati premalo tjestenine! Mislio sam da je to nemoguće. Al zato sam ostao gladan. Pa sam navečer opet morao kuhati tjesteninu. I skuhao sam točno! Točno koliko mi je bilo dovoljno da nisam gladan i da ne moram jesti na silu da mi ne ostane. Još koji put ovak i trebao bih se prijaviti na neko natjecanju u preciznom kuhanju tjestenine (tipa, moraš skuhati tjestenine točno za par s djetetom, a žena pojede nešto manje od muža, dijete još manje). Kad si prvak u tjestenini, onda se možeš prijaviti u kategoriji riže.

Ne znam kaj svi dave s tim soljenjem vode u kojoj se kuha. Nikad ne posolim (uvijek zaboravim), kuham u običnoj vodi, posolim tjesteninu na tanjuru i nikad mi niš ne fali. Isto i s pečenim jajima. Sol bi se, kao, trebala integrirati u jelo il kaj ja znam... bezveze...
A prednost nesoljenja je i kaj praktički uopće ne moraš prati rajnglu u kojoj si kuhao tjesteninu. Od soli vjerojatno nastanu one „crte“ do kud je voda bila. Ovak nemaju od čega nastati te crte.

Još dok sam slasno uživao u gulašu sa špagetima, znao sam da ću morati napisati prvi odlomak. Htio sam nadodati još jedan rekord; u dva obroka s tjesteninom i gulašem, nijednom se nisam zaflekao. Za svaki slučaj sam još više nagnuo glavu u tanjur i s lijevim dlanom napravio štit koji je spriječavao prolazak bilo kakvih kapljica između moje brade i stola. Minutu i pol kasnije slavodobitno sam krenuo provjeriti da nigdje nema fleka... al naravno da su me na hlačama u predjelu šlica dočekale tri velike kapljice masnog gulaša.
I iz tog bi trebalo natjecanje napraviti. Pa poslužit one široke poluduge rezance koji, taman kad misliš da si ih usisao, u zadnji tren se zaklepeću i pošpricaju umakom na sve strane.
Vječna dvojba; izrezuckat ih na što kraće komade ili "prirodno" duge namotat ih oko vilice... s dugima je druga opcija možda i bolja, al s ovim poludugima...nikad ne znaš...
- 20:16 - Stavi u košaricu (8) - Sadržaj košarice - Blagajna

< lipanj, 2009 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Loading

junac04 pri yahoo.com


- Tko je?
- Nitko, prijatelju, samo koraci u noći.

Koji smo kurac mi! Po nama se ništa neće zvati...

Tribuson


Nekad je jednostavnije odustati.

Iva


"Life," said Marvin dolefully, "loathe it or ignore it, you can't like it."

Douglas Adams

U komentarima trijumfirali:

Šima 2010./2011.
Šima i Ribac 2009./2010.
Šima i Ruska 2008./2009.
Smisaoživota42 2007./2008.
Bamby 2006./2007.

Do povećanja popularnosti i broja redovitih komentatora, tron drži Šima i natjecanja se neće niti održavati.

Razonoda i statistika






.