Što slučajno, što namjerno, nakon poduže šetnje (bio sam jako ponosan na svoj boemski stil; zamišljen, neobrijan, naočale na nosu, majica preko glave, knjiga u ruci) našao sam se na nudističkoj oazi otoka, sam samcat, kilometar udaljen od najbližih kupača.
Kvraguisve, pomislio sam, ajde da vidim što je to toliko privlačno u tom nudističkom kupanju!
Ustvari, shvaćao sam ja, vjerojatno se radi o tom osjećaju slobode, nesputanosti... i guzica ti pocrni, ženske nemaju crte od bikinija... jedina stvar koja mi nije bila jasna je kak se muškarci nose s pojavom smežuranja prilikom izlaska iz vode („Yes, it shrinks!“). Ipak se ti moraš s „ničim“ pojaviti izvan vode pred čitavim gledateljstvom. Ne znam, možda se radi o nekakvoj tehnici posebnoj ili jednostavno svi tamo imaju tolike kite da se i nakon pranja nemaju čega stidit... ne kužim.
I skinuo bermude. I stvarno, nije loš osjećaj. Slobodan, gol... nesputano plivaš, osjetiš neka strujanja vode za koja nisi ni znao da postoje... moram priznat, lijepo, ima nešto u tome...
Ali ona enigma sa izlaženjem iz vode i preživljavanjem onih nekoliko minuta dok se stvari ne vrate u normalu... neriješiva. Još sam se dobro držao dok mi je trbuh bio van vode, vrlo sam zadovoljan... ali čim sam se cijeli namočio i otplivao tamo pa natrag...
Sunčat se gol je isto ugodno. Kad razmisliš koliko ovi dole zapravo malo sunca vide...a cijelo ljeto su na moru. Odjednom ti je žao... misliš si, možda bi ih morao češće počastiti sunčanjem i kupanjem, al kvragu, nek onda malo surađuju kad izlazimo iz vode!!
Post je objavljen 08.06.2009. u 17:15 sati.