četvrtak, 04.06.2020.
'Ništa ja ne znam.........................
|
............meni su samo rekli što da radim'
E pa tako danas odradismo još jedan roditeljski sastanak. Grupni; djeca i roditelji čoporativno oba razreda odjednom, prvi nakon koronapomora i potresa pod snijegom. I zadnji, do upisa u srednju. Na ulazu u 'posuđenu ' školu, jer je naša potresena, čistačica iz naše škole plastičnom igračkicom mjeri temperaturu. Stvorio se red, svi a la ovce poslušno se 'uređujemo', ja joj (naravno, ja) kažem (a inače, draga mi je ta teta, i sve mi je drago vezano uz školu moga djeteta, tu je moje dijete osamn godina života ostavilo, nije to mala stvar): 'Znate, protuzakonito je to što činite, vi niste medicinsko osoblje, i ja nisam pristala na liječnički pregled' 'Ništa ja ne znam, meni su samo rekli da to moram raditi' rekoh 'dobro, čisto da se jasno zna. no hajde, mjerite' Žena papagajno ponavlja da ništa ona ne zna njoj su samo rekli bla bla i 'puca ' mi u glavu. Imam 34,3 Dobra fora, jedan tata iza mene ima slično, jedna mama 35, moramo se upisati u knjigu, napisati temperaturu i razlog dolaska, smijemo se i komentiramo kako smo svi pothlađeni i moramo u terarij na zagrijavanje Ja joj kažem da može slobodno baciti taj toplomjer u smeće, ili prijaviti onom tko ga joj je dao da igračka (za zaglupljivanje) ne radi, i da je jako glupo zaozbiljno uzimati temperaturu spravom koja OČITO ne radi, (osim što je protuzakonito da čistačica na silu uzima temperaturu) svi se drže kao vrhunaravni superinteligentni stvorovi, koji su daleko iznad toga zbivanja dok im čistačica potrganom spravom očitava smiješne netočne iznose njihovih temperatura, te pobožno i sa poštovanjem zapisuju se u knjigu dolaska. Sljedeći put, časna mi riječ, napisat ću Minie Maus, i napisati da imam 1375 stupnjeva F ili 180 stupnjeva celzijusa, ta mi je najmilija jer se na njoj peče naveći broj kolača, ukratko glup gluplji na beskrajnu potenciju. NA ŽALOST, ja sam jedna od onih koje su generali tek poslije bitke, pa se to nisam domislila na licu mjesta, ali sam smislila repliku za sve one koji će mi u budućnosti reći 'ja ništa ne znam, meni su samo tako rekli da radim' 'oh, draga gospođo, dragi gospodine, pa hvala , dakle, dragome Bogu da vam nisu rekli da - skočite kroz prozor, zar ne? Samo vas je sretan slučaj sačuvao da ne položite i život za koronu.' I svi su se smijali, i svi su pristali sudjelovati u igrokazu za odrasle. Hvala Bogu , završava se ova cirkusijada od školovanja, u kojoj se od učenika očekuje da gradiva fizike, kemije, matematike i tako dalje razumiju i usvoje nakon što su ga sami PROČITALI u knjizi. Hajdmo odmah smanjiti sve troškove, hajdmo ukinuti škole, i sveučilišta, nema toga što čovjek ne može sam doseći, u skrovitoj toplini svoje sobice. Bitno je razbucati i rastjerati na sigurnu razdvojenost intelektualnu srž svakog društva, ako ne srž, onda svakao skupinu koja bi trebala predstavljati društvenu budućnost i nositelja društvene kritike, nove ideje i opće evolucije svijesti. Ukinimo svako zbližavanje i zajedničko razmišljanje. Ajmo svi pod zajednički nazivnik. Neki dan bio je župni roditeljski, biti će krizme. Ponosna predstavnica medicinske struke, smjer opći doktor, majka jednog djeteta, nije mogla ne istaknuti slavodobitno kako je jako dobro odraditi krizmu sada, jer ipak, na jesen čekamo drugi val. Korone. Jebote pomaknutog uma. Maltene se veseli krizi koja će nastupiti, ona zna da će sigurno nastupiti, sladostrasno iščekujući nevolju i paniku, naljevanje dezinficijensima, i herojsko djelovanje medicinske struke. (Smučili su mi se još onomad kad su pod krilom liječenja nasmrt izmučili moga muža, slobodno mogu reći eutanazirali svojim superiornim djelovanjem, kojem se nije smjelo postaviti ni pitanja ni kritike. A kamoli sačuvajbože alternative!!!!!!) Dakle, samo sretna okolnost da smo sjedili u crkvi, u nazočnost dragog, finog, mladog i čednog do nedavno školarca fra. ..., spriječila me da ju jasno i glasno potjeram u kurac. Zar teror medija i medicinske struke moram i na jebenom roditeljskom sastanku slušati; nikamo se ne možeš odmaknuti od uniformiranog razmišljanja o samo jednoj jedinoj dopuštenoj temi!?!? Vratimo se na školu. Količina vremena provedenog za kompjutorom i mobitelom!?!? Sad to više nikoga ne brine............ jebote, svima su sprženi mozgovi do daske. I onda, kada bi čovjek pomislio da će se na primjeru koronazatvora uvidjeti nepotrebnost većeg djela opsjednutosti hrvata papirologijom, evo nove fore. Dobili smo detaljna uputstva kako će teći upisi u srednju. Ispada da ćemo morati cijeli sedmi mjesec dežurati u mjestu boravka, e da bismo ispunili dužnost i bili prisutni svako toliko da bismo obavili pojedine krucijalne punktove upisa. Okej, naše školovanje, naša dužnost. Kažu nam da ćemo mi roditelji morati doći potpisati, svojim punoljetnim potpisom odgovorne osobe za dijete, dokument koji garantira istinitost svega onoga što će dijete prije toga unjeti online (odabir škola, ocjene, bodove itd.). Okej, naravno. Moje dijete, moram ja potpisati. Onda usput i izgovore da i dijete mora potpisati. Na što ja naglas kažem, al zašto dijete!? Zločesta učiteljica kaže 'al zašto ne, i ja moram biti ovdje po ljeti' zgranuta zločestim likovanjem 'pa naravno da morate, kakve to veze ima?' 'koja je logika da DIJETE potpisuje, svojim NEVAŽEČIM NEPUNOLJETNIM potpisom dokument!?' 'e pa njegov je upis' 'Sad ste rekli da cijeli njegov online upis (a to je nešto opsežno, i nije bezveze) nije validan bez potpisa PUNOLJETNOG SKRBNIKA. kako nije jasno da je nepotrebno da se dijete potpisuje?' Da, ja se slažem, trebalo je dijeci na lijep način reći, kako je njihov upis njihova odgovornost, i dobar životni primjer gdje neće moći napraviti kako žele (otperjati na more čim mogu, ako mogu) nego radi razvijanja samoodgovornosti moraju sudjelovati u svakom djelu njihovog upisa bla bla. I okej. Ali ne ovo, moraju davati nevažeće potpise samo radi potpisivanja, moraju ostati doma jer zašto ne bi, jer učiteljica mora, wtf!? moraju sami naučiti svo gradivo, prilagoditi se svemu što im se servira, zato što im se servira, moraju posjedovati svu tehnologiju od mobitelja do kompjutora, roditelji moraju sve učiti sa svojom djecom, ako imaš više djece, ima da izludiš, sva je sreća da imamo kemičara i matematičara u obitelji, jedva da smo pohvatali sve konce.............. I kako je nasmješena ali zločesta razrednica drugog razreda i danas pokazivala svoje pravo lice, tako je naš razrednik ostao dosljedan sebi, uvijek pristupačan i na pomoć, najbolji razrednik kojeg smo si ikada mogli poželjeti. Nećemo nikada dobiti boljeg. ispucali smo svoju kvotu za ovaj život. Tako. Da završim u takvom, zahvalnom, tonu, da nije cijeli post samo bacanje drvlja i kamenja. BONUSI: allowfullscreen> |
