Te je zime Moskva još bila crvena
Lenjin besramno izložen
a duge su nam sjenke pratile korake.

Grad nas je zagrlio tiho, kriomice,
raširenih nozdrva, disao nas je željno
mirisali smo na proljeće.

Ponudio nam je Crveni trg
i crkvu Vasilija Blaženog
a mi smo tražili Jesenjina.

Pitala sam te u koje je krčme zalazio
je li otresao snijeg sa čizama
je li nosio šubaru, psovao prostački ovu rusku zimu.

Grad nam je nudio Lomonosova i zlatne kupole
a ja sam te pitala zašto su Bloku zapalili biblioteku
i je li ga to jako boljelo. I što je bilo s Majakovskim?

Tražili smo Gilberta i njegovu Nathalie,
tražili po gostionicama po glazbenim automatima,
ali nigdje ih nije bilo.

Samo nas je trojka pokrivene samurovinom
nosila kroz snijeg, a njezini su praporci
jasno zvečali nekim dalekim, izgubljenim zimama..

Oznake: poezija