Bijele su pahulje zasule pute
uz tvoj korak moj korak trčkara
dlanove u tvojim džepovima grijem
svjesno se u umu uspomena stvara.

Bijele pahulje zasipaju pute
kraj mojih stopa tvojih više nema
ni džepova da dlanove grijem
tvoj je korak mog sjećanja tema.

Bijele će pahulje zasipati pute
ali nas na njima više biti neće
na bijelom će putu, samotnom
padati tek bijelo, kristalno cvijeće.

Zastale misli u kutu uma
i stoje tako zbunjene, same
ne znaju riješit ni scenu jednu
ni jedan čin života drame.
.
Rascvale ruže ne daju pupolj
tako su nalik na zrelu ženu
mirišu strasno laticom zadnjom
one su lijepe samo dok venu.
.
U suton sada, magije puna
ubirem misli zrele o tebi
zaspala tako kao sjajna Luna
snivam inje, latice u sebi.
.
Zagrlim tebe negdje u mraku
dotičem svoga života snove
mogla bih tada nestati u zraku
kao šapat neke drame nove.
.