slika snimljena 23.05.2013.

Odavno ne proklinjem sudbinu
što vrijedi kletva kad te sreća neće
gode duši odbjegloj u tminu
oporo vino i ugasle svijeće.

Kakva ljubav, nek je nosi đavo
sanjare ona voli da zavede
proglasi krivim ono što je pravo
sada si bogat, sad na rubu bijede.

Mogla sam s tobom na kruhu i vodi
gledati Mjesec kroz rupe na stropu
jer takvu više majka ne rodi
što traži ljubav u zvjezdanom snopu.

Nitko nas dušo slijediti neće
kada jednom zagrlimo tišinu.
oporo vino i ugasle svijeće
gode duši odbjegloj u tminu.

Zašto snovi često istu sliku pišu
perivoj u suton, kamenu fontanu
strasni miris cvijeća, dok sluti na kišu
šljunčane puteljke u sutonu ranu.

U haljini bijeloj žena moga lica
kroz perivoj tihi polagano hoda
u ruci joj cvijeća puna košarica
ne čuje se ništa, tek žubori voda.

Ona mirno hoda, al' od nečeg strepi
ne čuju se ptice, sve su duže sjene
spuštaju glave sunovrati lijepi
uvlači se strepnja i u oči njene.

Od kuda te slike ulaze u snove
pamtim li ih možda iz prošlog života
što se tamo zbilo, zašto umom plove
perivoj i strepnja, daleka ljepota.

On je za nju izmislio ime

Semljezis, lijepo ime zvučno

pisao joj zaljubljene rime

volio ju ludo, bjesomučno.



Ona nije znala da ga prati

kada zvijezde rasuše se svodom

nije znala da mu uzdah vrati

i vino je razblažila vodom.



Nije htio njeno crno cvijeće

blijedo lice, zanesene oči

nije htio nagovještaj sreće

i odluči drugom stazom poći.



Semljezis je sad ostala sama

svoju ljubav proklinje do groba

nemoj plakat, moraš ostat dama

jer ljubav je tek potrošna roba.

U katakombe moje ti donesi cvijeće
možda ga zavolim, možda mi se svidi
voštano, bijelo sa mirisom svijeće
odbija me sudba, privlače prividi.

Ako želiš mili, ti donesi stih
neka svoju glazbu sam u sebi svira
nesretan, moćan, tajanstven i tih
on je zalog duše, zalog našeg mira.

Donesi mi pticu slomljenoga krila
da joj rane vidam, da je ne dam svijetu
ona će mi pričat gdje je nekad bila
zašto su joj krila slomili u letu.

U katakombe moje ti dolaziš sam
Mjesec te prati svojom mračnom stranom
u tami naših srca sagorjet će plam
ljepotu riječi u usudu znanom.