Te je zime Moskva još bila crvena
Lenjin besramno izložen
a duge su nam sjenke pratile korake.
Grad nas je zagrlio tiho, kriomice,
raširenih nozdrva, disao nas je željno
mirisali smo na proljeće.
Ponudio nam je Crveni trg
i crkvu Vasilija Blaženog
a mi smo tražili Jesenjina.
Pitala sam te u koje je krčme zalazio
je li otresao snijeg sa čizama
je li nosio šubaru, psovao prostački ovu rusku zimu.
Grad nam je nudio Lomonosova i zlatne kupole
a ja sam te pitala zašto su Bloku zapalili biblioteku
i je li ga to jako boljelo. I što je bilo s Majakovskim?
Tražili smo Gilberta i njegovu Nathalie,
tražili po gostionicama po glazbenim automatima,
ali nigdje ih nije bilo.
Samo nas je trojka pokrivene samurovinom
nosila kroz snijeg, a njezini su praporci
jasno zvečali nekim dalekim, izgubljenim zimama..
Oznake: poezija