Ljeto mi na dlanu nudi svoje rime
a ja samo žudim snjegove i zime
žudim starog tebe u tankom kaputu
sresti izvan svega na seoskom putu.

Otvorit ću opet ta magična vrata
vrjednija od krune, sjajnija od zlata
prevarit ću život, zaliječiti rane
on će za nas opet pisati romane.

Svirat ću ti nešto bolećivo,nježno
bol ljubav prati, to je neizbježno
ti sjedni kraj mene i zaklopi oči
nek' te ljubav dira ove duge noći.

Budi moje tuge tuga
moja crna krizantema
motiv neki s toplog juga
budi priča koje nema.

Ugasit ću svjetlo dana
zapalit ću mračne noći
bit ću tvoja svježa rana
melem duše u samoći.

Budi stih iz moje pjesme
lagan, nježan, s malo mraka
bit ću kap iz tvoje česme
crna boja, svjetla zraka.

U mojoj vatri ti budi žar
dugo u noć što grije i tinja
u bijeloj zimi tebi na dar
doći će s kosom od bijeloga inja

stara i sama, ljubavi puna
još uvijek lijepa, posrnula Luna.