Ljeto mi na dlanu nudi svoje rime
a ja samo žudim snjegove i zime
žudim starog tebe u tankom kaputu
sresti izvan svega na seoskom putu.

Otvorit ću opet ta magična vrata
vrjednija od krune, sjajnija od zlata
prevarit ću život, zaliječiti rane
on će za nas opet pisati romane.

Svirat ću ti nešto bolećivo,nježno
bol ljubav prati, to je neizbježno
ti sjedni kraj mene i zaklopi oči
nek' te ljubav dira ove duge noći.