On je za nju izmislio ime

Semljezis, lijepo ime zvučno

pisao joj zaljubljene rime

volio ju ludo, bjesomučno.



Ona nije znala da ga prati

kada zvijezde rasuše se svodom

nije znala da mu uzdah vrati

i vino je razblažila vodom.



Nije htio njeno crno cvijeće

blijedo lice, zanesene oči

nije htio nagovještaj sreće

i odluči drugom stazom poći.



Semljezis je sad ostala sama

svoju ljubav proklinje do groba

nemoj plakat, moraš ostat dama

jer ljubav je tek potrošna roba.