nedjelja, 09.09.2012.

Ruža



O cvijeću nikad ja pisala nisam

Tek trn ruže usput spomenuh

Kad kaplju krvi na prstu ugledah

Iz tmurnih misli ja se naglo prenuh.



I vidjeh, lijepa u nemoći šuti

I miris širi što dušu opija

A ta dva trna su obrana smiješna

Od boli, jada i od svijeta grješna.



Ta mala ruža zaslužuje pjesmu

Raskoš, ljepotu nesebično daje

Svakome ona opojno miriši

Sve dok njezin tihi život traje.




00:29 | Komentari (1) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.