27.04.2014., nedjelja

ajmo malo o smislu života opet

- tko si ti?

radije nego da provodiš vrijeme u relativnom
i pokušavaš izvući jedan aspekt iz relativnog i pretvoriti ga u ono što jesi,
odi odmah na izvor (a već i jesi tamo) onoga što jesi.

everything means nothing to me

nekad se okrenem iza, pogledam u prošlost i obuzmu me osjećaji- što ja radim sa svojim životom?
zašto ne radim kao ova, ovaj ili onaj?
zašto nemam bend kao ovi?
zašto nisam snimila sve te filmove koji su mi u glavi?

najviše mi je bed, jebeš posao, svjesna sam da ne želim radit ovo što studiram (jebiga) i da rijetko što želim radit (jebiga) i da mislim da ni neću baš per se gradit neku sad karijeru (jebiga), -ali tko zna što će bit, pretpostavljam na temelju dosadašnjeg- najviše mi je bed što ne radim glazbu, to je jedna stvar koju bi ovako, htjela radit, iz hobija.
bed mi je isto što i ne slažem filmiće. bed mi je nekad što ne pišem više.

ali, te sve stvari nekako postaju sporedne i padaju u drugi plan i lakše se provedu kada shvatiš da su čak i to
neki koncepti koje nosiš u glavici.
neko "razočaranje" ili "želja" koju si postaviš koja te kao tjera da se tjeraš ali zapravo te guši i ograničava. zapravo, nikad nisi ništa napravio iz tog mjesta. da budemo skroz iskreni,
sve što si dobro napravio je bilo iz mjesta potpunog otpuštanja, iz mjesta gdje tog nije ni bilo,
potpune opuštenosti,
kada nisi to držao kao stisnuto u šaci pa nisi ni znao da imaš
nego kad si opustio šaku i pogledao koji je biser u njoj.

jučer je baš frend rekao, šta ću ja ostavit iza sebe?
ovo pitanje je tako... frustrirajuće na toliko nivoa i dozvolite mi da objasnim zašto
prva stvar, jer je postavljeno na nogama krivih pretpostavki. ja sam primjetila da moj unutarnji kompas
pošandrca kad me nešto frustrira većinu puta s razlogom- osjećaj 1 može biti da se ruši neki moj koncept ili osjećaj 2 kad dubinski shvaćam da je nešto pogrešno postavljeno (pogrešno u smislu..ma baš tako)
okani se ideje da moraš nešto ostavit iza sebe
okani se ideje da si ti taj koji nešto ostavlja iza sebe
okani se ideje da postoji "iza sebe"
okani se ideje da postoji "ostavljanje"
okani se ideje da postoji "ja"

eh sad će svi reć, ali šta, pa to su sve realne stvari. ne bih se složila. nerealni su tvoji planovi, mašeš rukama po zraku gestama kao da zapisuješ. sjetijmo se platonove metafore sa špiljom
ako ćemo bit skroz realni, ajmo udrit u temelje,
postojiš samo sad
budućnost i prošlost i doba kad si već umro su iluzorne
i bilokakvo govorenje iz pozicije gdje si tamo negdje (a nisi) je iluzorno također
i kako da napraviš išta, realno, ako nisi ni ovdje prisutan?
zar ne?

tako da su ti najbolje šanse da "ostaviš nešto iza sebe" ako potpuno zaboraviš da ti to kao "trebaš", zar ne?

i ja se ponekad onda zapitam isto takve stvari, s dubokom refleksijom i počne me biti strah (a strah je prvi znak da je nešto tvoj osobni matrix, zatvorski kavez, samica, koju si sam gradiš)
isto me počne biti strah svaki put kad ulazim u lift, jer imam tu noćnu moru s tim uskim skučenim opasnim užasno brzim liftom koji me vodi na zadnji kat neke zgrade (a znam i zašto i znam i koje) i ja se tako bojim da ne propadne i tako se bojim da mi kao jednom dečku kojeg sam znala ne zapne ruka pa da ju ne otkine :S?! (u snu)
glupa fobija i tako svaki put kad ulazim u lift mi nije skroz ugodno, stepke su zdrava psihofizička alternativa
i sad, jedino u tim trenucima
što te spasi
je vjera
da te nešto čuva i vjera
da ako ti nešto bude, jebiga.
digneš ruke, ja tu nemrem jebeno ništa.
ako ovaj lift odluči danas propasti samnom u njemu, nek odluči.
šta da mu ja radim.
mogu zanovijetati koliko god hoću ali ne pričam liftovski i neće me kurca skužit.

i šta. i šta i da fejlaš u životu i šta i da ne obaviš te neke stvari koje si zacrtao, šta onda?
da li shvaćaš da svaki trenutak se tisuće duša rađa i tisuće duša umire i da će tvoje vrijeme doći samo što nije
i da ćeš na zadnji dan svog života računati samo na svoju čistu dušu
a ne na nikakvu kuću što si unucima ostavio da tulumare?
da li znaš da je tvoja čista duša jedino bogatsvo koje možeš steći životom na zemlji, u kali jugi?

meni je to nekako skroz jasno (nekad :) i logično i to je mjesto
u kojem si toliko u blissu
i u skladu s nekom univerzalnom harmonijom, kad gledaš ravno u istinu i vidiš da dobivaš točno ono što trebaš dobit, da se sve vrti kako se treba vrtit, ako će htjet, htjet će, ako ne, jebiga, a ti samo
promatraš zaogrnut blissom i uživaš u svakom iskustvu koje dođe i potpuno proživljavaš sve što proživljavaš
a istovremeno promatraš i to je mjesto
u istini i onda kad okusiš taj presladak presočan preosvježavajuć prezdrav nektar i sok svijesti i svega što jest
nema dragog boga da ikad poželiš u životu išta drugo nego biti u tome, biti s bogom, svjesno i kontinuirano, u jednoj dugotrajnoj meditaciji, do zadnjeg trenutka kad ćeš samo nastaviti biti u meditaciji

garantiram, nema bolje stvari u životu od tog prvog preduvjeta. prvo ti saznaj tko si a onda ćeš lako s tim što ostavljaš iza sebe. časna riječ!

aha a kad smo kod svjetovnih težnji, i osim tog lifta često sanjam da imam psa ili nekog drugog ljubimca i da ga volim u pičku materinu i da mi je baš onak suputnik, ide samnom na kampiranje i te brije. mislim da me čeka neki suđeni crni lijepi veliki mekani kad se odselim. ak ću ikad imat neki višak love tipa 1500 kuna i više, nekog malog gmaza ću si ubrat i napravit mu terarij. #želja_za_ljubimcem



ljubim vas!


nadnajmiliji, moje srce leži u tvojem kao i tvoje u mojem <3
~heartception~

- 10:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

23.04.2014., srijeda

svijet je mistično mjesto

lagano krenut sa sporijim životom od danas (iznutra). vraćat se u sebe stalno. stalno i neumorno.
treba okusit vraćanje u sebe. da znaš kojim kursem krenuti, inače je sve cirkus.
kao u jogi, kad ne dišeš kak spada, koji kaos u glavi, koji cirkus, potpuno izgubiš nit.
pogled ti ide posvuda, sav si izbezumljen.
prati dah. prati dah.

prati svaku misao i način na koji odjekuje u tijelu i pothlađuj ih vodom iz kantice kad se žare
a kad se zahlade i zadrvene malo ih pokrij dekicom
kao da netko treba u glavi, neki prometni policajac, a u isto vrijeme, nije to uopće do glave, to je do okusa vraćanja u sebe
kako da se vraćaš u sebe na dane kad ne znaš di ti je oko di ruka di nos, sav si fragmentiran i plutaš uokolo razbacan po svemiru
kojeg sebe jebote, moram se prvo polijepit u originalni oblik...

da, rahu-saturn očito neumorno roka, pogotovo kad prstiće zaplićeš u životnu kašu, mi smo marionete kozmičke lude

otpusti i riješit će se. otpusti i riješit će se.

nekad se stvari riješe tako da se uopće ne riješe. a smiješno je kako ja uvijek imam neku ideju rješavanja kao neki lanac ekscesnih događaja koji će apsolutno sve izravnat i vratit u prvobitno stanje bez da ijedna košćica strši van,
plot životnog filma koji se uvuče u svaki aspekt života,
a obično je to rješavanje popraćeno (AKO) minimumom događaja, ne onakvih kakvih očekuješ
i obično se stvari dovoljno razriješe kad otpustiš,
onda više ni ne tražiš razriješenje,
jednostavno te se više ne tiče.

a nekad i sanjaš
a nekad ovo a nekad ono
nekad jaje nekad sir nekad đezva nekad đir!

šta, ostat doma danas? mijesit glinu? zalijevat bilje?
slušat doorse? zapalit štapić?

oprostite si ljudi, opraštam i ja vama i sebi, SVE
odlučila sam bit beskompromisna, znači sve
ne holdam grudge više nikakav
kako su ti grudgevi glupi i ograničavajući
ne paše mi nijedan drugi modus operandi osim reć- SVE
čak i ovo?
da, čak i to.

današnji jyotish:

9. tithi – Krišna Navami
Čandra ili Mjesec u nakšatri Šravana
Priroda današnjeg dana je “osjećajmo se dobro”.
Ne možemo govoriti o nečemu što ne želimo, a da se ne osjećamo loše. To je vrlo jednostavno, ali ljudi su toliko navikli da se često ne osjećaju dobro, da čak ni ne zapažaju kako se osjećaju dok zamišljaju i govore o onome što ne žele. Kad postanemo svjesni kako se osjećamo i kad počnemo više voditi brigu o svojim osjećajima, doći ćemo do točke kad će nam biti nepodnošljivo i najmanje odstupanje od ugodnih osjećaja. Toliko ćemo se naviknuti da se osjećamo dobro, biti ćemo toliko svjesni svojih osjećaja, da ćemo osjetiti ako se i samo malo pogoršaju te ćemo odmah u sebi obnoviti dobar osjećaj. Nama je suđeno da se dobro osjećamo i da najčešće budemo sretni, jer nam je namijenjen čudesan život, koji ni na koji drugi način ne možemo dobiti!


i jedna jungova priča:

-Vidi,- rekao mi je Pueblo poglavica Ochwia Biano, – kako bijelci ne liče na čovjeka. Njihove usne su tanke, nosevi šiljasti, lica su im izbrazdana i izobličena, njihove su oči ukočene, one uvijek nešto traže. Što traže? Bijelci uvijek nešto žele, oni su uznemireni i nespokojni. Mi ne znamo što žele. Mi ih ne razumijemo. Mi vjerujemo da su oni ludi.
-Pitao sam ga zašto misli da su bijelci ludi?
Odgovorio je: Oni kažu da misle glavom.
Pa naravno, čime ti misliš? – upitao sam ga.
Mi mislimo ovim. – rekao je i pokazao na srce.


- 09:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

22.04.2014., utorak

fin

Hodam do svog stana
Lakšim koracima nego prije-
Moje srce barem snažno bije
Nisu mi koncepti uklesani u laži
Kao kod limenka koji zato svoje srce ni ne traži:

"Srce je tako zahtjevna stvar
Zapalit te može samo jedan njegov žar
A ubit i najmanji kvar
Da ne govorimo o gubitku kontrole..!
Ma ne vjerujem ti ja u sve te parole
O ljubavi i toplini, tihoj tajni i dubini.
To je sve histerija, hormoni
Ne buju me nasanjkali ti mormoni!"

A nije naš limenko znao
Da mu se sam vrag prikrao
Našalila se kozmička luda
Napuhala mu velika muda
Sve da što teže jadan sazna
Kakva je to velika kazna
U prsima kad na mjestu glazbe je samo jeka prazna..




- 08:38 - Komentari (1) - Isprintaj - #

20.04.2014., nedjelja

prvo u potpunosti spoznaj sebe

kako ćeš znati da nije bitno biti produhovljen ako nisi produhovljen?
duhovan. dubok. glupe su to sve riječi
promišljen- u doticaju sa sobom
svjestan onoga što prolazi kroz tebe i da to nisi ti

i onda... kao nije bitno baviti se sa sobom, jer je apsolutu svejedno i svejedno je da li se reinkarniraš ili ne, svejedno je slušaš li duhovne učitelje, jer na kraju dana tako kratko živiš da je to sve tako nebitno
i kao nije bitno onda da li sječeš drva ili radiš u banci, nezaposlen i na socijali, s čim se baviš, kakav si, koga imaš

ali- naravno da nije bitno, pod jednim uvjetom. ako imaš svijest da nije bitno... jer ako nemaš, je bitno da dobiješ tu svijest i da shvatiš da nije bitno. kako reć to (i šta ako ne dobiješ tu svijest? niš, ali onda ni nemaš svijest da izrečeš ovu istinu i ona ne postoji)

to je mali mali trik i mala razlika, kao kad kažeš- budi spontan
ali to ne vrijedi za ljude koji će spontano zoljom izrešetati pola škole jer su spontano ljuti

sve te stvari i istine imaju svoju ciljanu publiku, kao marketing, kad prodaješ proizvod tinejđerima pa ih nabrijavaš subliminalnim sugestijama koje pucaju na njihovu krhku iskompleksiranu ličnost "budi cool, konformiraj se! dovedi starce na rub bankrota sa svojim prohtjevima!"

i naravno. naravno da si ti to vidio jer to za tebe vrijedi, ta verzija stvarnosti za tebe vrijedi i sve što si rekao ja sam vidjela da vrijedi za tebe... za tebe doista i jest svejedno jer si tako... tako... jebiga, oslobođen ovih nekih
materijalno-moralnih propitivanja nas smrtnika

i ja mislim da moja verzija stvarnosti, ona koja zahtijeva angažman oko sebe, također vrijedi za mene, kako generalno reći za sve ljude, za neke ljude jebiga, kao što si ti, očito nije to to
očito nećeš slušati meditacije i prakticirati jogu ak ti uopće ali uopće ne pada napamet to raditi nit nemaš živaca
pa nije to za tebe

kao što je i tvoja verzija stvarnosti, ova u kojoj je svejedno i radi što želiš, opet opet bitna za sretan i ispunjen život
ali ja stvarno mislim
vrlo diplomatski- da je "pravi odgovor" (kako dosadno) u balansu ovog dvoje, zamisli- svjestan si i Onda radiš što želiš jer je svejedno, ali si Svjestan da je svejedno i ovu svijest nisi dobio živeći svejednost nego tražeći istinu (i onda si ju našao)

znaš kaj, rekao mi je i moj dragi dragi dragi slatki ___ da... jel stvarno mislim da će bog obratiti pažnju na mene ako sjedim ispod drveta stoljećima i meditiram i levitiram i radim na sebi? ILI će prije obratiti pažnju ako ga volim, bez svih tih napora.
ja sam rekla..bez napora...on je rekao- točno

i kao da...kao da si ti u pravu...a mene to jebe jer ne mogu pustiti "sebe" ovu lažnu sebe koja misli da može stvari imati pod kontrolom i upravljati širenjem vlastite svijesti korak po korak, dublje, dublje, dublje i misli da nije svejedno
a u isto vrijeme-
i kao da...kao da sam ja u pravu...a tebe to jebe jer ti fali taj dio kojeg ja nosim bar malo
malo mekši rubovi bar da malo
su išmirglani da nisu tako
nagli oštri i pikavi bar malo da je
omekšano glađe mekše
mekše...toplije...

postoje neke splavi u životu za koje se čovjek valjda drži dok ne shvati da može sam plutati

wow e
smiješno kak čovjek sam zapravo želi bit istinski voljen a kak to može dobit samo od boga koji on već je i onda zapravo ne razumije da se treba okrenut sebi neg stalno traži sam sebe a nije tog svjestan
ko pas koji si lovi rep :? dobro ne točno tak al neka tak glupa slika, kozmička šala
e razmišljala sam o tome

htjela bi da je danas, htjela bi da je jučer, htjela bi da je prekjučer
a nijedno od tih nije i opet me karma bije
za dva sata bit će sve drukčije

tak volim ovu pjesmu

- 12:48 - Komentari (9) - Isprintaj - #

19.04.2014., subota

proljetni porođaj

kuhalo se u meni nešto dugo, ali nikako da sam osjetila da se skuhalo.
stalno imaš poriv za pisanjem i izražavanjem, ali nedovršeno jelo je bljutavo.
osjećam sad bez suvišnih racionalizacija da se sve to privodi kraju. rezultat se nazire-
potpuno slučajno, vođeno nizom realno sinkronicitetnih srećanja osoba koje nisam htjela sresti (3)
i nijansi koje su me opet provlačile kroz pakao, bez da sam znala koje su to.
a zanimljivo je što sam baš razmišljala jučer, kako je lako pisati u dva slučaja- kad si naživciran i znaš konkretno s čime si naživciran (1.stepenica), i kad si već proživio tu naživciranost i sjeo da odmoriš (zadnja stepenica). ovo sve između putuješ.
zamijeni riječ naživciran s bilokojom drugom senzacijom- može to biti zaljubljen, usrećen, inspiriran i slično.
no, danas je u meni prevalila upravo naživciranost.
ničim konkretnim, samo sublimacija niza. zbrajanje proteklog tjedna.
uz sve ove nekonkretne podražaje, bog mi je podario konkretne zaključke. daju se svest na- malo više budi svjesna onoga što ti želiš. fight back.
aha i zašto postoji blog, za stvari koje ne možeš nikom pričat jer ono. iz razloga što su jebene tajne eto
kojih mi je pun kurac isto
pa da krenemo redom:

1) živcira me kad ljudi nisu crni na bijelo i ti to osjećaš. skrivaju nešto, daju polovne informacije, bez razmišljanja o tome kako se ti osjećaš, uzimanjem zdravo za gotovo da je tebi tak svejedno i da nisi neki faktor s emocijama i psihom kao što su i oni. ne razumiju da tvoje emocije i psiha možda daju neki feedback koji će biti povoljan i tebi i njima- da situacija ispliva i da se rasčisti i da poprimi svježu formu, oslobađajuću formu.
hej, istina može biti samo dobra. zašto onda činite atmosferu takvom da svi tapkamo po mraku i druga osoba (ja) ne zna šta je realno, šta nije realno, a jebeno nije na meni da pitam.
samim svojim odnosom stvaraš nešto, i nisam ja kriva ni jedina. to je sve tako polovno i znaš da balansiraš na vrhu oštrice i da skretanjem pogleda se zakopavaš samo dublje u jednoteistopostojanje dan za danom, mjesec za mjesecom i nikad ne napreduješ. sve to skupa stagnira. a sam si rekao da nema status quoa. napredak u ovom smislu riječi uzmimo s dozom soli, možda je bolja riječ "dinamika". jel stvarno trebam pitat?
dosta mi je toga da trebam pitat. počet ću skijati stazom u kojoj neizrečene stvari te samo skreću na drugu putanju, a ne da moraš lunjati i tražiti smjernice. hej jesi se vidio s ovom pa ti je bed reć? ne da ti se zapravo? ne zanimam te? živcira te nešto? žeđ za komunikacijom. Pravom. ne ovom nezanimljivom. dovde mi je toga da ljudi nemaju obzira i nesenzibilnosti a nije da nemaju nego je samo zagušena- za svaki slučaj. da ne bi prešli u neku zonu iskrenosti jer to je- šta*?
i nisam glupa i znam da nisi ni ti ali ne znam da li ti znaš da ja nisam i jel stvarno
se trebam dokazivat? jel trebam podsjetit da svejedno osjetim podnijansu neizrečenu, suptilnu? i da ionako znam u čemu je stvar i bez da mi govoriš ali sam se nadala da je došlo doba da ću i čut stvari jer možda..ne znam, to ima nekog smisla valjda. jel trebam opet i iznova pokazivat sve što nosim u sebi da bi uzeo to u obzir?
josipa bi rekla, koju neumorno vrtim zadnjih dana, umorna sam shrvala me za ljubavlju tvojom duga glad
ali ja nisam toliko romantična, više mentalna pa nemojmo ulazit u te sfere potajnihljiga ipak..
i jebe mi se jel išta od ovog ima smisla u realnom svijetu jebe mi se nadišli smo realni svijet shvatili da ne postoji postoji samo moj i bok

2) internet nije paralelni svemir, za početak.
jel trebam otić s interneta da bi se shvatilo da sam osoba iza interneta? jel kad si na internetu nisi isti kao kad si u stvarnosti? jesu to dvije osobe?
nisu, jebote
i nisi samo -ti- i nisu samo tvoje glupe brije
i ja sam i ja sam svijet za sebe i unutar mene je isto svemir kao što je unutar tebe a ti briješ da je samo unutar tebe. i to je
cold fact
malo otvori oči, nisu sve stvari tako dramatične i nije sve tako... zapisano u kamenu nego je svaka situacija nova i drugačija al ono---------
očito bolje nesuočit se,
a ne znam pravi frajeri su se možda sakrili ispod kamenja u amazonskim đunglama pa ih nađeš samo kad se napiješ ajahuaske u peruu

joj ljudiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii

mislim da nema trojke a opet mogla bih unedogled... primjetila sam samo da
kao da je došlo doba ustanka u kojem se moojijeva ljutnja preslikala s moje i obrnuto
dođe mi da lupim šakom o stol bez obzira da li me shvaćaju ili ne
mislim da i hoću
nema više mile majke, prekasno je, vrijeme curi a stvari stagniraju, nekad je nalet energije dan baš tebi
da baš ti gurneš kuglu niz brdo
ti koji si ju kao sizif gurao gore dugo vremena

ma baš me briga isuse baš me boli briga
niš se nikad ne pomakne ako samo gladiš tuđu kitu
treba tu i tamo zgrabit za jaja

- 15:02 - Komentari (7) - Isprintaj - #

18.04.2014., petak

zadnjevremenost

sanjala sam da sam na avionu za australiju
bila sam užasno uzbuđena što idem tamo jer je to najdalje mjesto na koje želim otići
to je bio avion od virgin airlinesa prva klasa a ti avioni
inače imaju neka ludila u sebi, a ovaj moj je bio ogroman s bazenom i restačima i cijelim umjetnim turističkim gradom i velikom katedralom iznutra.
onda sam lunjala po tom avionu i ušla u crkvu i bila je nekakva dvojna misa
prvo su s desne strane pjevali kršćanske pjesme
a onda su s lijeve pjevali hare krishnu
i imalo mi je to smisla puno, mislila sam si, pa internacionalan je avion, internacionalna religija, ta misa je uglavnom bila miks svega i svačega
i ljudi koji su stajali tamo su bili raznorazni, palili se kao lampice ozareni kad je došao njihov omiljeni na red
sri christ
...

ja ne bi baš... ne bi baš ništa. ništa. samo ništa može postati -bilošta

sretno ljudi s ovim vikendom, budite prisutni! sada&ovdje!

- 09:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

06.04.2014., nedjelja

milijun sranja, milijun radovanja

u određenim stanjima postojanja i svijesti kao da ima MILIJUN stvari za napravit, MILIJUN
a u određenim stanjima postojanja i svijesti kao da ima MILIJUN stvari u tebi kao da si ti jedna lopta ili oblik- točno taj koji jesi- ako bi netko točno tvoj oblik izveo u prozirnoj plastici tanke stijenke točno kakav jesi po 3d skenu, siluetu i onda ga napunio s MILIJUN stvari
...a na van sam potpuno statična, lice mi je zamrznuto, pokreti su mi potpuno minimalni
(ovo zvuče ko neki opisi autista koji je odjednom dobio lucidnost za opisivanje svog stanja, no, nastavimo, kad već šora inspiracija)
i teško je napraviti ikakvog reda u tih MILIJUN stvari jer se međusobno preklapaju izmješavaju i MILIJUN ih je i samo bubblaju ko sapunica s dodatnim i dodatnim prinosom mjehurića, pokretna masa
kao video koji sam jednom napravila uvećan za MILIJUN i malo obilniji mjehurima
(
ma jebe mi se radi se o ovom videu https://vimeo.com/87909801 malo je fejl na trenutke al na trenutke je win tako da je healthy zero jebe mi se
)

i tako ja sjedim nepomično u tom autobusu ispred mene se izmjenjuju nepregledno prekrasni i maštoviti (bravo tkošto god da stoji iza sveg ovog) i veličina pogleda i veličina krajolika
još dodatno stvara veličinu i prostor u meni a taj prostor se instantno instantno kao kratak trenutak u kojem je nastao svemir unutar mene puuuuni i punnnnniiiiiiiiii slojevima MILIJUNA na MILIJUN

i stvarno, stvarno, stvarno je ovaj život tako čudan i bolestan u glavu
u najmanju ruku
i šta i onda si mislim, dok je tišina u meni (ove mase milijuna gore spomenute nisu zapravo mentalne ni verbalne ni mentalne, ono što skoči u svijest je samo neki pokušaj uobličenja) di odu svi ovi milijuni?

koda..ih prekrijem jednom dekom nevidljivosti kakvom se frodo prekrivao dok je nosio prsten (mislim na onu koja je učinila da izgleda kao pozadinska stijena, u filmu) (ne, nisam zamijenila s heri poterom to nije to jebiga) i to je okej i onda su one nekak smanjenje, komprimirane, ne u prvom planu nego negdje tamo u periferiji i pofarbane u pozadinu

šta je sve ovo

__________________________


prvo, šta da napravim s OVIM, OVOM SITUACIJOM OVDJE i onda bi pokazala na sebe rukama i pokazala bi gore dolje cijelo tijelo i glavu i srce ~~~ meni je objektivno i subjektivno i na svaki mogući način jasno da je problem u meni i kad mi svemir baca buhtle u usta a ja se gutim umjesto da žvačem to je tako
nešto mi stoji u grlu
jučer sam imala takav osjećaj da mi nešto stoji u grlu... potpuno odcijepljenje i paraliza unutarnja u situaciji
citirat ću što sam negdje napisala- "u nekom trenutku sam toliko dugo šutila da sam osjećala da više nikad neću ništa reć i koda su mi usta zašivena~ daj isuse poremećeno"
a zanimljivo je da se te stvari odviju dok imaš MILIJUN stvari u sebi, dok si samosvjestan, a kad nisi uopće, verbalni proljevi, samo cvrkućeš ko ptičica
ma dobro, nije bila skroz ne-guilty situacija tu sam malo kontrastirala, trigger vjerojatno, moje stanje nepovoljno a okolnosti nedovoljno motivirane za izazivanje..života
to kontrastiranje je jednako nefunkcionalno za izlazak iz ovih misli kao i racionalizacija

drugo, šta da napravim s OVIM onda bi pokazala sliku i rekla, daj ti to riješi umjesto mene
nevjerojatno je kako netko može kao da si ti lutkica a on ima končiće te razvlačit bez da on išta konkretno sad radi
daj mi BILOŠTA i pretvorit ću to u svoj končić koji samnom upravlja i onda ću ga tutnut tebi u ruke

__________________________

joj najdraže na svijetu znači najdraža stvar
mi je nabit pink floyd zapalit štapić pomjerit osvijetljenje da bude mekano i neupadno
ugasit mašine i razvlačit se po sobi u svemu što je poso

a trenutno je puno tog poso a ništa od tog nije obavezan poso, sad sam se objašnjavanjem drugog stanja
potpuno izbacila iz onog prvog meni svojstvenijeg od drugog a to je
kad ti je MILIJUN stvari u rukama i MILIJUN stvari imaš za radit i zakuhat
uglazbit pjesmu, čitat ovo, svirat ono, radit onu asanu, toliko posla ljudi
toliko igre :)



i rodio mi se radić danas, još jedna stvar za proslavit
...koliko tog za proslavit
...MILIJUN!

i ahaha tek sam nedavno shvatila da ekipa na blog.hr ovaj tag "osobno" koristi za stvari vezane uz seks
meni su svi postovi koje sam ikad istipkala "osobno"
koji perv..

Wake up and see, the whole world is like a dream. All the thoughts, opinions, behaviour of people will disappear, it is just a matter of time.

Some people act good and some act bad, but everyone is going to die, and the world will be finished. This set of people will all go away and a new set of people will come, and they too will all die. Then another set of people will come, they too will fight among themselves, hug, love, kiss, do everything, and they will all die.

Seven billion people on the planet today and all these seven billion people will all die. It is only a matter of a few years. In another hundred years, do you think the same people will be here? Not one person who is here today will be alive. And two hundred years later, even the grandchildren will not be there.

See, the world is like a river, there is fresh water flowing every moment in this river. What is it that you are so bothered about?

- 11:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.04.2014., srijeda

mali niz treš haikua o današnjem danu i sutrašnjem i 1 treš gif

utorak navečer.
krivi potpuno pun, ulice potpuno prazne.
puls grada.

udisaj diže sjećanja, želje, žaljenja
izdisaj ih sve otpuše daleko
i tako se izmjenjuju, jedan za drugim
ritmično, međusobno prožimajuće, kontinuirano i konzistentno, izvagano i podjednako

jedna topla noćna proljetna vožnja biciklom
šaka otrčanih krugova na igralištu
7 zelenih lisnatih, povrća i voća zasađenih na balkonu
rijeka života prelijeva se, nosi me iz jednog šarenog oblačića u drugi

javi se kao iglica misao da bi možda mogli
možda bi mogli...
bocne nemilosrdno i razgradi se ubrzano
u plodnoj poljani svijesti iz koje se izrodila

prekasno i nejasno,
da bi bilo istina
bez pravog razloga - više nema vremena

super je a još više
bi bilo super da me ne poklapaju luđaci sa svojim mračnim kaputima, hvala
ne da mi ih se više goniti vrućim štapovima
neka reperkusije prođu da ih ne moram gutiti
da ne moram cijediti
gorke kapi zaborava iz utrobe svoje
da ne moram pisati
u bilježnicu strategije,, u 7 koraka do slobode

hvala

želim sebi želim svima
snagu shive evo rima


- 01:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

< travanj, 2014 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv