svijet je mistično mjesto
|
lagano krenut sa sporijim životom od danas (iznutra). vraćat se u sebe stalno. stalno i neumorno. treba okusit vraćanje u sebe. da znaš kojim kursem krenuti, inače je sve cirkus. kao u jogi, kad ne dišeš kak spada, koji kaos u glavi, koji cirkus, potpuno izgubiš nit. pogled ti ide posvuda, sav si izbezumljen. prati dah. prati dah. prati svaku misao i način na koji odjekuje u tijelu i pothlađuj ih vodom iz kantice kad se žare a kad se zahlade i zadrvene malo ih pokrij dekicom kao da netko treba u glavi, neki prometni policajac, a u isto vrijeme, nije to uopće do glave, to je do okusa vraćanja u sebe kako da se vraćaš u sebe na dane kad ne znaš di ti je oko di ruka di nos, sav si fragmentiran i plutaš uokolo razbacan po svemiru kojeg sebe jebote, moram se prvo polijepit u originalni oblik... da, rahu-saturn očito neumorno roka, pogotovo kad prstiće zaplićeš u životnu kašu, mi smo marionete kozmičke lude otpusti i riješit će se. otpusti i riješit će se. nekad se stvari riješe tako da se uopće ne riješe. a smiješno je kako ja uvijek imam neku ideju rješavanja kao neki lanac ekscesnih događaja koji će apsolutno sve izravnat i vratit u prvobitno stanje bez da ijedna košćica strši van, plot životnog filma koji se uvuče u svaki aspekt života, a obično je to rješavanje popraćeno (AKO) minimumom događaja, ne onakvih kakvih očekuješ i obično se stvari dovoljno razriješe kad otpustiš, onda više ni ne tražiš razriješenje, jednostavno te se više ne tiče. a nekad i sanjaš a nekad ovo a nekad ono nekad jaje nekad sir nekad đezva nekad đir! šta, ostat doma danas? mijesit glinu? zalijevat bilje? slušat doorse? zapalit štapić? oprostite si ljudi, opraštam i ja vama i sebi, SVE odlučila sam bit beskompromisna, znači sve ne holdam grudge više nikakav kako su ti grudgevi glupi i ograničavajući ne paše mi nijedan drugi modus operandi osim reć- SVE čak i ovo? da, čak i to. današnji jyotish: 9. tithi – Krišna Navami Čandra ili Mjesec u nakšatri Šravana Priroda današnjeg dana je “osjećajmo se dobro”. Ne možemo govoriti o nečemu što ne želimo, a da se ne osjećamo loše. To je vrlo jednostavno, ali ljudi su toliko navikli da se često ne osjećaju dobro, da čak ni ne zapažaju kako se osjećaju dok zamišljaju i govore o onome što ne žele. Kad postanemo svjesni kako se osjećamo i kad počnemo više voditi brigu o svojim osjećajima, doći ćemo do točke kad će nam biti nepodnošljivo i najmanje odstupanje od ugodnih osjećaja. Toliko ćemo se naviknuti da se osjećamo dobro, biti ćemo toliko svjesni svojih osjećaja, da ćemo osjetiti ako se i samo malo pogoršaju te ćemo odmah u sebi obnoviti dobar osjećaj. Nama je suđeno da se dobro osjećamo i da najčešće budemo sretni, jer nam je namijenjen čudesan život, koji ni na koji drugi način ne možemo dobiti! i jedna jungova priča: -Vidi,- rekao mi je Pueblo poglavica Ochwia Biano, – kako bijelci ne liče na čovjeka. Njihove usne su tanke, nosevi šiljasti, lica su im izbrazdana i izobličena, njihove su oči ukočene, one uvijek nešto traže. Što traže? Bijelci uvijek nešto žele, oni su uznemireni i nespokojni. Mi ne znamo što žele. Mi ih ne razumijemo. Mi vjerujemo da su oni ludi. -Pitao sam ga zašto misli da su bijelci ludi? Odgovorio je: Oni kažu da misle glavom. Pa naravno, čime ti misliš? – upitao sam ga. Mi mislimo ovim. – rekao je i pokazao na srce. |
