kuhalo se u meni nešto dugo, ali nikako da sam osjetila da se skuhalo.
stalno imaš poriv za pisanjem i izražavanjem, ali nedovršeno jelo je bljutavo.
osjećam sad bez suvišnih racionalizacija da se sve to privodi kraju. rezultat se nazire-
potpuno slučajno, vođeno nizom realno sinkronicitetnih srećanja osoba koje nisam htjela sresti (3)
i nijansi koje su me opet provlačile kroz pakao, bez da sam znala koje su to.
a zanimljivo je što sam baš razmišljala jučer, kako je lako pisati u dva slučaja- kad si naživciran i znaš konkretno s čime si naživciran (1.stepenica), i kad si već proživio tu naživciranost i sjeo da odmoriš (zadnja stepenica). ovo sve između putuješ.
zamijeni riječ naživciran s bilokojom drugom senzacijom- može to biti zaljubljen, usrećen, inspiriran i slično.
no, danas je u meni prevalila upravo naživciranost.
ničim konkretnim, samo sublimacija niza. zbrajanje proteklog tjedna.
uz sve ove nekonkretne podražaje, bog mi je podario konkretne zaključke. daju se svest na- malo više budi svjesna onoga što ti želiš. fight back.
aha i zašto postoji blog, za stvari koje ne možeš nikom pričat jer ono. iz razloga što su jebene tajne eto
kojih mi je pun kurac isto
pa da krenemo redom:
1) živcira me kad ljudi nisu crni na bijelo i ti to osjećaš. skrivaju nešto, daju polovne informacije, bez razmišljanja o tome kako se ti osjećaš, uzimanjem zdravo za gotovo da je tebi tak svejedno i da nisi neki faktor s emocijama i psihom kao što su i oni. ne razumiju da tvoje emocije i psiha možda daju neki feedback koji će biti povoljan i tebi i njima- da situacija ispliva i da se rasčisti i da poprimi svježu formu, oslobađajuću formu.
hej, istina može biti samo dobra. zašto onda činite atmosferu takvom da svi tapkamo po mraku i druga osoba (ja) ne zna šta je realno, šta nije realno, a jebeno nije na meni da pitam.
samim svojim odnosom stvaraš nešto, i nisam ja kriva ni jedina. to je sve tako polovno i znaš da balansiraš na vrhu oštrice i da skretanjem pogleda se zakopavaš samo dublje u jednoteistopostojanje dan za danom, mjesec za mjesecom i nikad ne napreduješ. sve to skupa stagnira. a sam si rekao da nema status quoa. napredak u ovom smislu riječi uzmimo s dozom soli, možda je bolja riječ "dinamika". jel stvarno trebam pitat?
dosta mi je toga da trebam pitat. počet ću skijati stazom u kojoj neizrečene stvari te samo skreću na drugu putanju, a ne da moraš lunjati i tražiti smjernice. hej jesi se vidio s ovom pa ti je bed reć? ne da ti se zapravo? ne zanimam te? živcira te nešto? žeđ za komunikacijom. Pravom. ne ovom nezanimljivom. dovde mi je toga da ljudi nemaju obzira i nesenzibilnosti a nije da nemaju nego je samo zagušena- za svaki slučaj. da ne bi prešli u neku zonu iskrenosti jer to je- šta*?
i nisam glupa i znam da nisi ni ti ali ne znam da li ti znaš da ja nisam i jel stvarno
se trebam dokazivat? jel trebam podsjetit da svejedno osjetim podnijansu neizrečenu, suptilnu? i da ionako znam u čemu je stvar i bez da mi govoriš ali sam se nadala da je došlo doba da ću i čut stvari jer možda..ne znam, to ima nekog smisla valjda. jel trebam opet i iznova pokazivat sve što nosim u sebi da bi uzeo to u obzir?
josipa bi rekla, koju neumorno vrtim zadnjih dana, umorna sam shrvala me za ljubavlju tvojom duga glad
ali ja nisam toliko romantična, više mentalna pa nemojmo ulazit u te sfere potajnihljiga ipak..
i jebe mi se jel išta od ovog ima smisla u realnom svijetu jebe mi se nadišli smo realni svijet shvatili da ne postoji postoji samo moj i bok
2) internet nije paralelni svemir, za početak.
jel trebam otić s interneta da bi se shvatilo da sam osoba iza interneta? jel kad si na internetu nisi isti kao kad si u stvarnosti? jesu to dvije osobe?
nisu, jebote
i nisi samo -ti- i nisu samo tvoje glupe brije
i ja sam i ja sam svijet za sebe i unutar mene je isto svemir kao što je unutar tebe a ti briješ da je samo unutar tebe. i to je
cold fact
malo otvori oči, nisu sve stvari tako dramatične i nije sve tako... zapisano u kamenu nego je svaka situacija nova i drugačija al ono---------
očito bolje nesuočit se,
a ne znam pravi frajeri su se možda sakrili ispod kamenja u amazonskim đunglama pa ih nađeš samo kad se napiješ ajahuaske u peruu
joj ljudiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii
mislim da nema trojke a opet mogla bih unedogled... primjetila sam samo da
kao da je došlo doba ustanka u kojem se moojijeva ljutnja preslikala s moje i obrnuto
dođe mi da lupim šakom o stol bez obzira da li me shvaćaju ili ne
mislim da i hoću
nema više mile majke, prekasno je, vrijeme curi a stvari stagniraju, nekad je nalet energije dan baš tebi
da baš ti gurneš kuglu niz brdo
ti koji si ju kao sizif gurao gore dugo vremena
ma baš me briga isuse baš me boli briga
niš se nikad ne pomakne ako samo gladiš tuđu kitu
treba tu i tamo zgrabit za jaja
Post je objavljen 19.04.2014. u 15:02 sati.