u određenim stanjima postojanja i svijesti kao da ima MILIJUN stvari za napravit, MILIJUN
a u određenim stanjima postojanja i svijesti kao da ima MILIJUN stvari u tebi kao da si ti jedna lopta ili oblik- točno taj koji jesi- ako bi netko točno tvoj oblik izveo u prozirnoj plastici tanke stijenke točno kakav jesi po 3d skenu, siluetu i onda ga napunio s MILIJUN stvari
...a na van sam potpuno statična, lice mi je zamrznuto, pokreti su mi potpuno minimalni
(ovo zvuče ko neki opisi autista koji je odjednom dobio lucidnost za opisivanje svog stanja, no, nastavimo, kad već šora inspiracija)
i teško je napraviti ikakvog reda u tih MILIJUN stvari jer se međusobno preklapaju izmješavaju i MILIJUN ih je i samo bubblaju ko sapunica s dodatnim i dodatnim prinosom mjehurića, pokretna masa
kao video koji sam jednom napravila uvećan za MILIJUN i malo obilniji mjehurima
(
ma jebe mi se radi se o ovom videu https://vimeo.com/87909801 malo je fejl na trenutke al na trenutke je win tako da je healthy zero jebe mi se
)
i tako ja sjedim nepomično u tom autobusu ispred mene se izmjenjuju nepregledno prekrasni i maštoviti (bravo tkošto god da stoji iza sveg ovog) i veličina pogleda i veličina krajolika
još dodatno stvara veličinu i prostor u meni a taj prostor se instantno instantno kao kratak trenutak u kojem je nastao svemir unutar mene puuuuni i punnnnniiiiiiiiii slojevima MILIJUNA na MILIJUN
i stvarno, stvarno, stvarno je ovaj život tako čudan i bolestan u glavu
u najmanju ruku
i šta i onda si mislim, dok je tišina u meni (ove mase milijuna gore spomenute nisu zapravo mentalne ni verbalne ni mentalne, ono što skoči u svijest je samo neki pokušaj uobličenja) di odu svi ovi milijuni?
koda..ih prekrijem jednom dekom nevidljivosti kakvom se frodo prekrivao dok je nosio prsten (mislim na onu koja je učinila da izgleda kao pozadinska stijena, u filmu) (ne, nisam zamijenila s heri poterom to nije to jebiga) i to je okej i onda su one nekak smanjenje, komprimirane, ne u prvom planu nego negdje tamo u periferiji i pofarbane u pozadinu
šta je sve ovo
__________________________
prvo, šta da napravim s OVIM, OVOM SITUACIJOM OVDJE i onda bi pokazala na sebe rukama i pokazala bi gore dolje cijelo tijelo i glavu i srce ~~~ meni je objektivno i subjektivno i na svaki mogući način jasno da je problem u meni i kad mi svemir baca buhtle u usta a ja se gutim umjesto da žvačem to je tako
nešto mi stoji u grlu
jučer sam imala takav osjećaj da mi nešto stoji u grlu... potpuno odcijepljenje i paraliza unutarnja u situaciji
citirat ću što sam negdje napisala- "u nekom trenutku sam toliko dugo šutila da sam osjećala da više nikad neću ništa reć i koda su mi usta zašivena~ daj isuse poremećeno"
a zanimljivo je da se te stvari odviju dok imaš MILIJUN stvari u sebi, dok si samosvjestan, a kad nisi uopće, verbalni proljevi, samo cvrkućeš ko ptičica
ma dobro, nije bila skroz ne-guilty situacija tu sam malo kontrastirala, trigger vjerojatno, moje stanje nepovoljno a okolnosti nedovoljno motivirane za izazivanje..života
to kontrastiranje je jednako nefunkcionalno za izlazak iz ovih misli kao i racionalizacija
drugo, šta da napravim s OVIM onda bi pokazala sliku i rekla, daj ti to riješi umjesto mene
nevjerojatno je kako netko može kao da si ti lutkica a on ima končiće te razvlačit bez da on išta konkretno sad radi
daj mi BILOŠTA i pretvorit ću to u svoj končić koji samnom upravlja i onda ću ga tutnut tebi u ruke
__________________________
joj najdraže na svijetu znači najdraža stvar
mi je nabit pink floyd zapalit štapić pomjerit osvijetljenje da bude mekano i neupadno
ugasit mašine i razvlačit se po sobi u svemu što je poso
a trenutno je puno tog poso a ništa od tog nije obavezan poso, sad sam se objašnjavanjem drugog stanja
potpuno izbacila iz onog prvog meni svojstvenijeg od drugog a to je
kad ti je MILIJUN stvari u rukama i MILIJUN stvari imaš za radit i zakuhat
uglazbit pjesmu, čitat ovo, svirat ono, radit onu asanu, toliko posla ljudi
toliko igre :)
i rodio mi se radić danas, još jedna stvar za proslavit
...koliko tog za proslavit
...MILIJUN!
i ahaha tek sam nedavno shvatila da ekipa na blog.hr ovaj tag "osobno" koristi za stvari vezane uz seks
meni su svi postovi koje sam ikad istipkala "osobno"
koji perv..
Wake up and see, the whole world is like a dream. All the thoughts, opinions, behaviour of people will disappear, it is just a matter of time.
Some people act good and some act bad, but everyone is going to die, and the world will be finished. This set of people will all go away and a new set of people will come, and they too will all die. Then another set of people will come, they too will fight among themselves, hug, love, kiss, do everything, and they will all die.
Seven billion people on the planet today and all these seven billion people will all die. It is only a matter of a few years. In another hundred years, do you think the same people will be here? Not one person who is here today will be alive. And two hundred years later, even the grandchildren will not be there.
See, the world is like a river, there is fresh water flowing every moment in this river. What is it that you are so bothered about?
Post je objavljen 06.04.2014. u 11:41 sati.