nakon što me karma šorala neko vrijeme uzastopno, neumorno i konzistentno, saturn mi zalupio razna vrata u nos,
još jednom sam uvidjela koliko prekrasne prijatelje imam. kad su svi na hrpi i kad se njihove osobnosti spoje u jedno veliko more koje pleše nesputano i ritmično u valovima
ta sinkroniziranost naša me često ostavlja bez teksta, kako
sve plovi i pluta nekako po savršenoj određenoj cesti ne mogu to opisati, kako se fino preklapaju sva naša kruženja po stanu i brijanja, po filingu vrlo konstruktivna kvalitetna minglanja koja se samo prelijevaju, nevjerojatno kao da se tetris slaže gdje god se postaviš, svemirski flow se ispoljava kroz najsitnije detalje
a baš brine taj svemir, nevjerojatno je sve uvijek kako treba bit. dobila sam masu odličnih poklona
nije uopće bilo puno pospremanja ni mrtvog kaosa, sve je bilo tako peaceful i prijateljski
dobro zdravo druženje puno zezanja, tako pozitivna, mlada a zrela energija
to kad kreneš s nekim pričaš pa se uhvatite u spiku i kužiš da si kontate međusobno energije kao da uživate jedan u drugom samo prisutstvom a ovo što razgovarate je samo nastavak toga i na kraju dana ni nije bitno
jer svatko je baš ono što je i sve je tako opušteno i prirodno
i mislim si kako su mi došle moje srodne duše oko mene i svi smo zajedno ko kako smo se dogovorili da ćemo bit tamo prije nego što smo se rodili
promatram ta lica i ekspresije i kao da nešto iza njihovih lica odaje da smo u rodu
kao kad gledam braću i onda vidim da imamo slične gene i slične crte i znam da smo iz istog stabla (ali ne mora bit, nekad nam ljudi s kojima smo u rodu jednostavno nisu iz istog stabla, ovog nekog.. energetsko apstraktnog)
i reflektiraju mene u sebi
tako i kad gledam prijatelje svoje, vidim u njima rod
uopće ne mogu definirati taj rod ali sve, od pokreta do razumijevanja i do priče i do prepoznavanja
dok zasjedneš s nekim pričat s nekim tko želi pričat i uopće ne moraš davat replike, sušto razumijevanje je dovoljno
nema borbe stavova, nema suhih riječi, samo postojiš i ti si i prazan si i shvaćaš da nemaš zapravo
identiteta da imaš samo ljubavi prema tim ljudima i da ih toliko
želiš paziti i držati kao kap vode na dlanu i da im želiš bacit tulum da se svi okupimo i da je povod tak nebitan
da si ti tak nebitan da je bitno da smo svi zajedno i da se stvori ta jedinstvena ritmična energija i harmonija kao orkestar prijateljevanja i onda je to tako super i tako obnavljajuće
i tako odmorno i korisno za psihofizičko stanje uma
kaže k. danas kak živimo u govnima- misleći na socijalnopolitičko uređenje našeg društva (zakon kapitala) i puno mi spikamo oko tog, kak izbjeć taj život, ali ja shvaćam sve više da
"taj život" nije omeđen institucijama o kojima govorimo, da nije to "država" protiv koje se treba borit, nego da je to ono nešto u ljudskim glavama čudno, koncepti koji ih nagnaju da se koncentriraju na jednu stvar više no što je zdravo za ljudsko biće, ograničenja koja si sami namećemo, granice unutar kojih se krećemo
pa onda su tu i državne granice kao posljedica tog, materijalizacija na većem planu
sve više se ti neki postulati postojanja podebljavaju kroz razne dimenzije
kako imam dobar njuh za te stvari e, ta tjeskoba iz koje proizlazi "taj život" to je ono što nismo mi, to je ono što su brije... a bit ćemo mi samo kad smo sretni i obrnuto
a sretni smo u harmoniji
i to bi realno tako moglo bit i reflektirano na van ali kad nije, živimo u govnima
jer smo nesretni
nesretni smo jer živimo u govnima.
i onda takva druženja, takvo zajedništvo samo pokazuje i osnažuje taj plamen koji nam gori u srcima, da smo svi jedno i da ćemo uvijek bit jedno, da smo uvijek bili jedno, da smo ista obitelj
i da, gledam ih i vidim ROD savršeno ih razumijem
a to kad ih savršeno razumiješ i kad vidiš da oni savršeno razumiju tebe i da ste savršeno zainteresirani za međusobno razumijevanje, e to je najljepše na svijetu.
a generalno me u zadnje vrijeme tresu i šoraju neke potpuno lude energije, kao da prelazim na neki novi nivo postojanja i onda je sad ovo buka i kaos koji nastaje pri prelaženju na idući sustavni nivo, komešanje u prirodi prije razriješenja... zanimljivo se osjećam i što sam dublje u sebi i shvaćam što ja želim, to se više pojavljuju neke prepreke izvana, kako da ljudi
brižno reagiraju- što ćeš sad? jesi sigurna da ti je to najpametnije? daj mi 3 razloga? objasni mi zašto?
ali svi zapravo imaju tu sumnju a ne vide da je na velikom planu svejedno
i da je ogroman svijet a da je najbitnije da si ti sretan a da je ta sreća dostupna samo u trenutku i samo po vlastitim kriterijima, nikad po tuđim
jer smo svi drugačiji i iako postoje neka generalna pravila, ne postoje generalni životi, energije različite se mogu manifestirati u svemu a energije iste u najrazličitijim stvarima
samo ti živiš svoj život i nitko drugi ne hoda u tvojim cipelama... to sam već pričala, sjetila sam se kako je mooji pričao jednom
da drugi ljudi ne žele da budeš slobodan, jer kad si slobodan te nitko ne može kontrolirati
i to tako malo frče sa svih strana. svjesna sam da ću još morati puno objašnjavati raznim ljudima. a možda i odjebem to..
(a kontrola drugih nad tobom je refleksija hvatanja za sigurnu luku, mjesto gdje ništa nije relativno nego dogma koja ulijeva lažnu sigurnost a zapravo je barijera i zato boli kad je se oslobađaš, kao da ti se ego širi izvan granica tih zidova i mora ih ramenima srušiti. a bilo bi fora biti sve (a zapravo ništa)- jedno- svijest
toliko da nema tih zidova i koncepata da si u vječnom ovdje i sada
ne da mi se pisati o tome opet uvijek valjam isto a lako se zapetljam u dublje i dublje objašnjavanje a zapravo uopće nije bitno..)
još sam razmišljala kako me još jednom sudbina provlači kroz lekciju prihvaćanja ljudi kakvi jesu jer
i onda usred svega toga, podrška. kad te skuže. kad ti ostaneš dosljedan i svoj, kad te ne pokolebaju. onda svi navijaju, jer (kad vide da si legitiman) to i njima na neki način daje pravo da rade kako žele
a također sam razmišljala puno o tim nekim drugim vrstama zidova koji se dignu sami od sebe i javljat će se ti kiksevi dokle god nastanjujemo ovo fizičko tijelo, a to jer su očito povezani s još nekim dubljim neiskopanim konceptima... a mislim, uvijek je to tako
osobnost se stanjuje, a čini mi se i svima nama, na najbolji osvježavajući mogući način ali svi i dalje imaju tako specifična prekrasna obilježja i temperamente, osobne energije, pa to je..predivno
da ne okolišam, očekivanja neka koja mi se ruše, nesposobnost da se pomirim da je neka osoba točno takva kakva je i da ju takvom trebam prihvatit, znate ono dok za nekog iz uvrijeđenosti i povrijeđenog ega pomislite- ma debil
iako ste realno svjesni svih faktora koji su doveli do toga da se tako ponio i da ga u trijeznom stanju uma
ne bi počastili debilom nego možda nekim neutralnijim epitetima (čak i pozitivnim),
(bez obzira što drugi ljudi mislili koji bi ga možda i trijeznog uma prozvali debilom)
to je kao alarm za buđenje- hej, nije bitno uopće
svatko bira svoj put u životu i ti si sad tu i možda se tvoj put nije preklopio s putem tvoje osobe iako mu mašeš preko ceste i misliš si pa vidim ga dobro, al jebiga negdje je drugdje on usmjeren
i to tako treba objeručke prihvatiti, njegovati, voljeti i znati cijeniti
a ne osuđivati iz razloga što nije na tvom vlaku...
a mislim, ja apstrahiram sve te stvari uvijek automatski srčem sokove iz stvari koje se događaju, tako ih nekako vidim da se slažu da dobijem razriješenja od tih stvari koje me muče (dubljih koncepata)
ali da netko gleda sa strane pa reko bi realno, malo i Je sjebo jebiga, lol
kako bi t. rekla- ma vidjet ćeš
tako je dobro završit analizu sa- ma, vidjet ću
šta još... da, te neke činjenice koje su izašle na vidjelo glede toga su mi malo nejasne i nekako nisam sigurna u kojem svijetu se krećem, kao da mi je masa informacija skrivena... ma, vidjet ću
nije mi to sad nešto. joj to je divno, nije mi to nešto
nije mi više to nešto, potpuno je podnošljivo i dišem kroz to i čak zanimljivo
svijet je tako velik, a mi smo tako mali
sve je tako zanimljivo a meni se najmilije šaliti i smijati
popis poklona, moram, jer su toliko pogođeni i toliko u briji, po malim stvarima vidim da su svi oni, na početku teksta spomenuti, isti kao ja u svim različitim stvarima, svatko u nečem drugom
dijelovi slagalice a svi smo u isto vrijeme cijeli set puzzli
joj e točno se vidi na svim tim poklonima, toliko govore o njihovim darivateljima koliko i o meni..
> laozi: daodejing ili ti tao te ching, oksfordsko izdanje s najboljom posvetom istrganom i zakeljenom selotejpom nazad prva stranica, na drugoj samo napisano "draga majo" ali nije bilo inspiracije da ga dovrši pa je samo zakeljio nazad ovu istrgnutu, pa lol
koja iskrena zabilješka toka događaja
kaže "sjedio sam nad tim pol sata e sranje je"
a šta je najbolje tako stoji- "da ti ("pomogne" prekriženo) podrži na Putu- kao ako 'odjašeš', utočište
AKO KNJIGA MOŽE POMOĆI ČOVJEKU"
od dragog filozofa
> the complete guide to garden herbs. e knjiga je... nešto što bih si prvo priuštila da si mogu priuštiti išta, stvarno.
> kazoo i fini mirisni štapići (ovo prvo je superfora i superjednostavan instrument)
> bob dylan majica
> blood on the tracks album (sad ih imam 2)
> drveni lutak tj marioneta na koncima
> slika i pismo na njemačkom da me potakne da učim njemački od moje mile slikarice
> lančić pažljivo izrađen
> kuskus čaj i još neke žitarice
> prirodni sapuni i lakovi za nokte
> fejk gojzerice iliti nekakve gležnjače-tenisice sad na popustu u planet obuća za pentranje na sljeme
> golden virginia duhan kojeg bi si isto priuštila u nekoj stvarnosti
> šos veselje bit ću ženstvena
> aha i davorova knjižica neka 1000hand ne znam više koja je ali posveta je neka s vulkanima
> aha i halva i rumunjski crni čaj
popisala sam ih ko poreznik i vrtit ću ih po prstima danima
p.s.
znači molim vas ljudi
pogledajte ovo mooji - nothing is gained and nothing is lost
stavite sve sa strane što mislite i što vam se da i ne da i samo pogledajte i dozvolite
tom shvaćanju da vas obuzme
to je nešto najljepše na svijetu
najljepše
a on toliko to razumije
svaku sekundu dana on to savršeno vidi i kad ga čuješ ušima koje čuju, shvaćaš da se on toliko trudi i toliko razumije i tako lucidno objašnjava da može prenijeti i to se i događa
da je sve toliko istinito..
|
