otvorenost uma
|
je kad usprkos svojim konceptima kroz koje gledaš na svijet u sebi kažeš "da, shvaćam" na nešto što ti druga osoba govori a ne "ne, to je ovako i ovako" iz tog prekoračenja duboke jame tvojeg i mojeg uma koje nas dijeli rađa se međusobno razumijevanje i ljubav i suosjećanje. nekad neki ljudi u nekim trenucima misle da su njihovi koncepti jedini ispravni jedino je njihovo životno iskustvo ono koje pokazuje kako stoje stvari. jedino je njihova meditacija pravilna, jedino je buddhino učenje jedini način života. "ja imam svoj put" nekad ima sasvim druga značenja, dolazi iz sasvim drugog mjesta od onog od kojeg je došla kad si ju ti naučio napamet i u nekom novom kontekstu iskoristio kao štit i opravdanje da ne dozvoliš drugim idejama prolazak u svoj sustav. ideja o zajedništvu iznad je one o političkom opredijeljenju razumijevanje ljudskog duha i svetosti koja nas sve obavija milosrdna je prema svim konceptima svih umova koji ih razdvajaju jedne od drugih. dogmatizacija smiješna je otvorenom umu, a zatvoreni je onaj koji si dopušta da se lovi i sukobljava. i smiješno je kako me i dalje kritika usmjerena protiv mojih koncepata boli i kako uvijek ispočetka pokušavam objasniti- hej a daj priliku onome što govorim, razmotri na trenutak, reci "da" makar misliš "ne" i sve će se promijeniti i moći ću udahnuti i neću se osjećati toliko pod povećalom predrasuda i izvučena pred koplja a sve što dolazi, sva ta suptilna gnječenja ega i koncepata dolaze da bih nadišla vlastite još jednom i provukla se još jednom kroz razumijevanje druge osobe čija je materijalizacija potpuna kad ti više ona ne šteti. treba gledat stvari iz više perspektive, čak i kad je ta viša perspektiva drugoj osobi sprdnja smiješna i niškoristi balava i mlada i naivna e, tad je pravi test. kad ti se poljulja prvi temelj na kojoj ti cijela kuća stoji da vidimo hoće li se srušit--- bome te tjera duboko unutra --- razmišljajući, kroz razgovor s dragom dragom najdražom mi prijateljicom koju volim neopisivo jako, mislim da ću zauzeti malo više hardkor stav. ne samo reći- da, razumijem nego reći- hvala ti pokloniti se svakom zato što koliko god te piknuo ti je pokazao toliko toga o tebi- gdje te pikne tu gdje te boli- to je mjesto gdje učiš i zacijeljuješ i hvala bogu što boli jer ga inače ne bi napipao i zaista sve što te okružuje i svatko tko ti pristupi je učitelj i od svih možeš toliko toga naučiti o sebi a pazi, učiti o sebi je jedina bitna stvar prihvatiti sebe i kad god prihvatiš to ružno što ti druga osoba govori o tebi samom (a pikne te kad god je nešto u što ti sam vjeruješ- u mom slučaju je to bila 1) inercija 2) planiranje bez ostvarivanja) em se oslobodiš ropstva te kocke em... si zahvalan i treba bit zahvalan na sve koliko god boljelo uči iz toga i reci- hvala ti toliko toga sam naučila od tebe. jer je to istina :) to je poniznost koja nije koncept, to je poniznost koja te čini velikim kad znaš da si mali od mrava na ovom ogromnom svijetu, u ovom nepreglednom svemiru hvala hvala hvala hvala |
