Gospođa koju sam dobio na telefon, nakon što sam jedva dešifrirao škrabotinu koju je, well… naškrabala jedna druga gospođa, prilikom predavanja papira za privremeni upis u popis birača Zagreba, bila je izrazito ljubazna. Ljubazna kako samo jedna zaposlenica Uprave može biti.
Je li, obično kada zovete nekoga ili nešto lijepo se je predstaviti, nakon što kažete dobar dan/jutro/večer. Reći što trebate i pričekati uljudno odgovor. Jedva što sam izustio tko sam, dreknula je, tražeći da joj opet rečem prezime. Rekao sam joj ga. Opet. Izlajala je broj biračkog mjesta, adresu i još hrpu sitnica te poklopila, kao da sam u stanju zapamtiti to sve bez prethodnog upozorenja da treba početi pamtiti i da neću dobiti drugu priliku…
Uspio sam zapamtiti nekoliko brojeva te „Trg Petra Preradovića“. Sreća od b(l)oga pa mi Internet nije stran. A ni Google. Pronašao sam jedno jedino biračko mjesto koje u sebi ima i broj 5, riječi „Trg Petra Preradovića“ te „Ilica“. U svakom slučaju, sada znam gdje moram ići glasovati u nedjelju. Kao što rekoh, izrazito ljubazna. Šteta što joj ime ne znam, poslao bih joj lijepi buket krizantema i oleandra… Da se zahvalim…
Anyways, jučer mi vrag fakat nije dao mira… Pa sam morao trošiti malo keš… Je li, već me dulje kopka misao o naručivanju određenih sitnica preko interneta, o kupovanju online i slično. Imam tekući i žiro račun. Jedno je Maestro, drugo Visa Electron Business. Pisao sam lijepi mail banci (PBZ), u nadi da će rasvijetliti određene mračne kutke svoje liste UPP-a, ali odgovor još uvijek nisam dobio. Umoran od čekanja, iziritiran mamtuskim redovima u svim poslovnicama, a sumnjičav prema besplatnom telefonu, odlučio sam riskirati i vidjeti što će se dogoditi…
Prvi mi je na pamet pao Amazon, jer mi ništa ne trebaju dostaviti u fizičkom obliku, imam Kindle for Windows Phone aplikaciju koja je Amazonova službena za čitanje i kupovanje… Čitao sam malo o uvjetima plaćanja, piše da neke debitne kartice (one od tekućih) čak i prihvaćaju. Pokušao prijaviti svoju, odjebalo me jer PBZ ne nudi nekakav protokol, bla bla… Da su mi odgovorili na mail, to bih znao. No nikakva šteta se nije dogodila, naravno….
Pa sam se okrenuo svojoj Visi Electron od žiro računa. Tog žiro računa se bojim ko vrag tamjana jer me zapravo isprepadao otac. Onomad, kada sam pokušao raditi u CineStaru, morao sam, naravno, otvoriti žiro račun, jer je to bio preduvjet Student servisa. Napravio ga. Potom me predak isprepadao da ću mu prestat bit porezna olakšica, ispast s kartice i da će nas svi jadi svijeta zateći ako budem primao plaću na taj račun. Naravno, prvo sam malo paničario, a onda se smirio i provjerio i vidio da se to odnosi, naravno, na one gotovanske studente čiji GODIŠNJI prihod na žiro računu prijeđe 10.000kn. Budući da nije bilo te slonovske šanse da ikad skucam 10.000 kn u godinu dana u onom ćumezu od kina, nisam se bojao pretjerano…
Sinoć mi je sinulo da imam taj žiro račun na kojem već godinama sjedi trideset lipa i samuje do besvijesti. Odlučio sam bio prebaciti koju kunicu (50) na nj i poigrati se s Amazonom, da vidim radi li.
Radi. Budući da nisam htio sada bacati silne pare na eksperiment, kupio sam nekakav fantasy half-brained nazovinešto za $2… Ajde, čak je i čitljivo, iako je popriličan šund, čini mi se… No dobro, eksperiment je bio jeftin, a mene je znatiželja ubijala (a i očajnički sam htio vidjeti kakva je alikacija za čitanje!). Nisam nikad prije plaćao ništa karticom online… Transakcija je proletjela u roku keks (vidio sam jer sam bio logiran na stranice banke) i nikakvih dodatnih troškova nije bilo, naravno, samo je tečaj očito išao u korist banke, hehehe. No dobro, oko nekoliko lipa se neću prepirati…
Taj eksperiment je služio svrsi još jednoj, a ne samo utaživanju moje ogromne znatiželje. Sada znam da sve funkcionira i da si tako mogu, ako skupim lovu, kupiti Kindle i ne moram gnjaviti ćaću da kupi preko svog Americana… Ne bih se htio baviti tim nagovaranjem, ne sluša mi se o opasnosti interneta i ljudi koji vole krasti tuđe brojeve kartica :D Hehehehehehehehehehehehehehe… Jbga, ponekad moraš i riskirati.
Naravno, već čujem svoga oca kako brontula što za te transakcije koristim žiro račun i što si na nj uplaćujem. Bez brige, oče (ako se ovuda provlačiš), nema te šanse da godišnje ostvarim 10.000 kn „prihoda“ na taj račun, jer ne planiram raditi preko Student Servisa u dogledno vrijeme, a u sedmom mjesecu, ako bogovi budu milostivi, više i neću biti student… Pitao sam banku, btw, smatra li se „prihodom“ ako prebacujem s vlastitog tekućeg na vlastiti žiro, ali nisu mi odgovorili. Naravno…
I tako znam da je kupovati preko Amazona izrazito jednostavno. Štoviše, dotičnu Visu prihvaća i PayPal. Još samo da je novca…
E… A ako ikad mi dođe da počnem toliko stvari kupovati preko interneta (čekajte, moram malo umrijeti od smijeha), uvijek mogu otvoriti devizni račun i plaćati njegovo vođenje i održavanje, ali ne imati tih vražjih 10.000kn poviše glave kao giljotinu…
Anyway, tako sam se sinoć zabavljao. A i nabavio polučitljivu literaturu. Aplikacija na mobu je stvarno vrhunska… Jedini je nedostatak što se u nju ne mogu trpati knjige iz, khm, drugih izvora, samo i isključivo one kupljenje preko Amazona. Šteta. Imam i besplatnu aplikaciju za čitanje epubova, ali njena kvaliteta nije na niovu s Amazonovom. To me, naravno, nije spriječilo da već jednu knjigu ubijem preko nje, ali eto. Ova Amazonova aplikacija je tako shiny, smooth, brza i sexy… I nudi mi sinkroniziranje bookmarka između aplikacije i programa na kompovima (jer čitam i na netbooku, gdje sam instalirao Kindle for PC, je li...)
Jednog dana kada narastem i budem imao puno, puno para, onda ću si i kupovati knjige :P
Iako, moram priznati, jako mi je teško gledati kao na krađu manipuliranje i raspačavanje digitalnog sadržaja… Mislim da je problem u tome što to nije fizički, opipljivo i prisutno pored mene u prostoriji. Stoga i ne postoji, hehehehe. Ono, .mp3ce, .mobiji, .epubovi i ostali potomci digitalnog doba…
Istina je, pak, u teškim tonovima sive... Što je džabe i bogu je drago...
|