... po kategorijama posta! :P
Pa, mislim da je vrijeme da ovo dokono, politički zakinuto, bezidejno purgersko govno napiše i pokoju novu, bezvrijednu, gramatički i pravopisno ugroženu riječ koja se, nažalost, neće baviti ozbiljnim i PRAVIM problemima ove države, nego će i dalje, vidi qrca u vunenoj kapi, posuđivati fraze iz engleskog, sklapati nepotrebne, preduge i besmislene krležijanske rečenice te isticati činjenicu kako je njen autor zapravo – govno. No dobro. Govna barem plutaju, tako da koliko god me gurali dolje i pokušavali udaviti, isplivat ću.
Ne, žao mi je, „mala“ moja populacijo čitačica i čitača, što vam ni ovoga puta nemam ništa pametno za ponuditi, tako da ćete se opet morati zadovoljiti, tko bi rekao, mojim ustajalim pogledima na svijet oko sebe.
Danas sam zaključio da me ponekad užasno iritiraju ljudi koji ne mogu održavati ravnotežu u autobusu/tramvaju/avionu ili na brodu, pa makar se držali objema rukama, zubima, noktima na nogama, cilijama u nosu… U redu, nitko ne mora biti u harmoniji s onim malim kamenjem u srednjem uhu koje je odgovorno za slanje informacija o položaju glave mozgu ali kvragu, malo fizike nikome ne bi škodilo! Zar nije logično da ćeš se postaviti u smjeru kretanja prijevoznog sredstva i, ako ono juri cestom, nagnuti se blago u suprotnu stranu i ostati na nogama čak i ako ZET-ov manijak manijakalno zakoči? No… Valjda se samo ja aktivno vozim u prometalima. I ne bih ništa rekao da me sve te rotirajuće, padajuće, kljaste, trome i nesposobne tuke, babe te *svi oni glagolski prilozi gore ali u muškom rodu* mulci i dede ne bi pri tim svojim eskaPADama usput i pokosili… Svaki put… Mogu držati na oku i izmaknuti se jednom ljudskom padajućem projektilu ali ne mogu protiv falange ravnotežno uskraćenih… Ali dobro… Hoćete da se politikom ipak bavim? Ajde neka…
Riga mi se od nje. Riga mi se od ljudi koji su prokleto zadrti i uporno odbijaju prihvatiti činjenično stanje, makar ih ono posvuda slijedilo i ujedalo za prkno. Riga mi se i od onih koji ne primjećuju ništa što se oko njih događa, sveudilj vjerujući da će iza sljedećeg ugla konačno naletjeti na one davno obećane med i mlijeko… Neopisivo mi se riga i od onih koji samo talasaju i vrište kako bi „trebalo ono“, „ne valjda ovo“, „maknimo onog“, „objesimo ovog“, „dovedimo na vlast tog i tog“, a kad ih pitaš za koji qrc nisu dignuli presvijetlu iz depresije na kauču koju su utvrdili godinama pasivnosti, izvlače se isprikama tipa „ah, što ja sam/a mogu“… Riga mi se i od onih koji bezočno lažu narodu, pa i od onih koji ne lažu nego otvoreno seru i kradu i još se hvale time pa ih pravda svejedno ne sustiže… I tako… I gdje je tu bezidejni Medo koji nije ni ljevičar ni desničar nit ga je tko centrirao niti mu je tko kirurški odstranio područje mozga zaduženo za tu zlu kurvu što politikom se zove. Medo je, kao što je to nebrojeno puta rekao, zagovornik apsolutne vladavine jednog jedinog čovjeka. Argument? Veoma jednostavan: kada se dogodi sranje i kad se treba tražiti krivca, zna se tko je on! :)))) Ovako kad je gamad u stotinu Odbora, kad si je sudac ujedno i porota i tužitelj jer je, vidi matere ti, nekako uspio dospjeti na sve tri funkcije iznimno za svoj slučaj, nema ti načina da prođeš kroz kanalizaciju a da ne pokupiš feces u sva tri agregatna stanja za sobom…
No dobro, politika. Zašto da trošim žuč na nju kada mi treba za podizanje pH vrijednosti u crijevu? Imam ja i puno važnijih problema u životu. Recimo, razmišljam o bojanju pubičnih dlaka u neku malo nježniju boju… Breskvica, na primjer… Što mislite?
Da. Ne. Evo, povjerenstvo kojega sam član prestaje s radom za 9 dana. Novi program samo što nije gotov i s neizmjernim veseljem mogu konstatirati da je spektakularno sranje kakvo ovaj svijet još nije vidio (a vidjet će za kojih 15ak dana)! Gotovo pa me sram što će moje ime negdje stajati, uz taj program. Ne da nije nov nego je i zastario prije nego što je i bio završen i već se po njemu pokazuju, onako predivno zijevajući, problemi koje bismo već trebali početi krpati… Koje koristi mijenjati posteljinu ako ćete svejedno blatnjavi lijegati na nju? Točnije, koje koristi promijeniti nazive kolegija, njihovu rasprostranjenost po semestrima i opseg gradiva kada će sve to predavati ista nesposobna, sebična i kruta bagra? Mda… Strahovito…
Capoeira napreduje savršeno. Dokono govno je naučilo dovoljno udaraca i izbjegavanja tih istih da bi moglo bez problema svladati omanjeg, poluslijepog i ne pretjerano za batinanje zainteresiranog neonacista, samo kad bi moglo podignuti nogu dovoljno visoko a da se prije toga ne mora osam sati razgibavati… :))) No, serem, mogu dignuti nogu, za jednog mužjaka, i previše, a nekidan sam i 15ak mostova napravio kao od šale (doduše, moj rameni obruč to baš i nije smatrao pretjerano duhovitim, pa ni umjereno zanimljivim, for that matter)… Problem je hvatanje i zadržavanje ravnoteže, jer gotovo svaki put ju izgubim i onda izgledam kao pijano klaunče koje pokušava ostati na žici… Yeah, je sais, doći će s vremenom ali svejedno bih htio da se to vrijeme već jednom požuri…
Mišići tj. mišićne skupine se „pale“ i „gase“ jedna za drugom, u uvrnutom cikličnom ritmu… Trenutno sam negdje na koljenima i mišićima potkoljenice te ramena. Sljedeće će vjerojatno opet kvadricepsi najebati. Ali primijetio sam da boli svaki put sve manje i manje i zbog toga sam sretan.
Sljedeći mjesec je „Batizado“, najveći događaj u svijetu capoeire, kada se na jednom mjestu skupljaju capoeiristi iz čitavoga svijeta (ili regije, u našem slučaju), sudjeluju u raznim radionicama, performansima, tribinama, rodama (krug sačinjen od capoeirista koji pjevaju/plješću dok mestre i još nekoliko drugih sviraju i daju energiju i ritam dvojici ili dvjema ili dvoma u sredini koji igraju)…. No za svakog sudionika to je ujedno i krštenje (to, naime, batizado i znači). S obzirom na stupanj koji dostiže, capoeirist ulazi u rodu s mestreom i igra sve dok ga mestre ne sruši. Mestre uvijek mora srušiti onoga koji je „graduado“, pa makar on postajao i novi mestre! Na taj način mu se daje do znanja da možeš biti i savršen i dosegnuti i najviši stupanj ali da uvijek postoji mogućnost da ćeš naletjeti na boljeg od sebe, da ćeš „poljubiti“ zemlju kad-tad i da to nije ništa čega se treba sramiti nego jednostavno prirodan proces. Nakon rušenja se dodjeljuje „corda“ tj konop koji capoeiristi nose oko pasa… Ovisno o školama tj. grupama u svijetu kreću se i boje za pojedini stupanj (još uvijek nije standardizirano). Recimo, kad bih sudjelovao u ovom batizadu (mogu sudjelovati svi, pa i oni koji su tek počeli učiti), dobio bih, nakon rušenja, bijelu cordu, koja označava „aluna“ ilitiga učenika… Nažalost, ove godine neću moći sudjelovati jer nemam 350 kuna… :( Ali zato sljedeće hoću! :)
Sviđa mi se capoeira veoma. Ok, jest flashy, ima hrpetina nepotrebnih pokreta koji ti ne pomažu da svladaš protivnika (eventualno da mu pobjegneš ili da ga zastrašiš svojom spretnošću) ali je istovremeno i logična, lijepa za gledati, još ljepša za igrati… Obuzme te radost kada napraviš ispravno kompliciranu sekvencu ili kada doživiš „ahaaaa“ moment i shvatiš zašto i kad točno gubiš ravnotežu… I kao što kaže Ulfuz, možda i jest flashy i razmetljiva, ali tom razmetljivošću zapravo pokazuješ koliko vladaš vlastitim tijelom i što njime možeš napraviti. A moram vam priznati da su neke od tih akrobacija veoma impresivne i stvarno ti pobjegne jedan veoma hrvatski „vaaaaaaau“ kada netko od starijih napravi nešto komplicirano i teško.
Za sada sam vrlo zadovoljan i ovim malim repertoarom pokreta i sekvenci koje znam. Dnevni boravak je već tjednima nefunkcionalan kao prostor za sjedenje i gledanje televizije ili rađenja biločega drugoga, prvenstveno zato jer je poluprazan. :) Kauči su gurnuti daleko prema prozoru, sve je maknuto kako bih imao što više prostora za igru… :)
Ozljede su neizbježne. Kao prvo, puno nas je na treninzima, a prostor je malen, kao kutija šibica. Svako toliko nečija noga ostvari kontakt s nečijim tuđim tijelom koje se trebalo, a nije, izmaknuti. :) Ulfuz je pokupila jučer gadno nagnječenje palca, tako da danas jedva hoda. Bolovi u mišićima su već dio rutine. Modrice od pada na koljeno ili na kuk (dok pokušavaš napraviti stoj, kao ja, pa ti tanašne rukice popuste pod težinom tjelesine) se jedva i osjete… Endorfin je zakon! Konjska doza paracetamola još veći zakon! Za sve koji se sada čude zašto ne koristim Voltarene i sličnu bagru (ako uopće ima takvih): imam pretjeranu reakciju na salicilnu kiselinu i njene derivate u svim onim nesteroidnim lijekovima protiv bolova, poput Voltarena, Ibuprofena, Aspirina, Nurofena i slično… Krv mi šiklja iz nosa kao luda i zato moram trošiti Fibralgine ili slične tvorevine na bazi paracetamola… :) Mislim, „ne moram“, ali ponekad toliko bole lateralne skupine mišića da bi popio i cijanid, samo da prestane! :)
No dobro, dosta o mom autu…
Umoran sam. Spava mi se. Imao sam neku zanimljivu (eh, jesam li samokritičan, nema što) temu na pameti ali je iščezla dok sam tipkao hvalospjeve capoeiri. :) Sjetit ću se, valjda, pa ću je i sprovesti u kilobajte. Do tad vas ostavljam da uživate u činjenici da je za koju minutu petak! :))) Usput, ovo mi je zadnja godina da učim francuski kod profesorića… Rekao je da „bazooke“ (napredna grupa) ove godine završava jer ćemo ove godine prijeći sve… Sve što nam preostaje je ili ostati s njim u grupi kao „mikroprofesori“ i podučavati mlade (što je opet neki vid učenja, tako da zapravo učenje i ne bi prestalo, na taj način) ili razvijati jezik dalje samostalno… Ah… Tko bi rekao… :) Samo tri godine za čitav francuski. :D I onda ljudi kažu da je težak! :P
|