Nije baš da mi se piše novi post ali to je jedino za što sam sad sposoban. Ili to ili harač po frižideru koji, nažalost, sadrži nešto jestivih stvari. Nekako mi se okrenuo bioritam mahnito i sad sam najbudniji od 22 do 1 sat ali samo za biti budan. Ako se uhvatim knjige, zapilim i proizvodim tonu piljevine. Zaspim, mozak shvati da mi je knjiga ispala, probudi me i opet sam na početku. Glupo. Nekidan sam na biokemiji dvaput zaspao… Čak ni pijana profesorica koja je sipala nebuloze uzduž i poprijeko s povremenim ekskurzijama u dijagonalu nije uspjela otjerati san… A da sam barem umoran, ništa ne radim i odakle mi onda pravo da budem pospan? Vjerojatno me teretana umara (jea, rajt).
Nego… Uskoro će se ići doma. Sljedeći tjedan. Veliki petak, avion u PET I PEDESET PET UJUTRO. Srećom pa ne može bit u šest i šezdeset šest. No prije nego što odem doma trebam sredit toliko toga da je to za objesit se. Pokupovat ćaći nekih parčića za elektroniku, materi kopra jer u nas ima kupit samo prvoklasne magle. Onda podić nešto za rodičinu babu i odnijet joj to doma u kuferu, pazit da se putem ne svede na prašinu… I očistit balkon od golubljih govana, zasrali su ga pošteno… Stoka leteća, nabit ću im svima čepove po šupkovlju pa da vidim gdje će i kako onda srat!
Pekao sam štrudel danas… I prije nego svi popadate u kolektivnu nesvijest, preduhitrit ću vas i reći kako se ipak radilo o zaleđenom mamlazu koji je pakleno svršio u mojoj rerni. Neki švapski, mislim, nije Ledov. Odličan je. Uglavnom, sve do kraja procesa pougljenjivanja, bio sam uvjeren da će onaj sloj umlaćenog žumanjka kojim sam trebao premazati jadnika stvoriti predivnu koricu u vidu kajgane jer ga je bilo previše. No nije, srećom… A cjedilo mi je bilo preveliko za šećer u prahu tako da se sve spustilo na jedno mjesto i zajebalo stvar. Ali bottom line je ta da sam uspio i da je valjalo… Baš mi se jeo, inače ne volim te stvari, jbš to ako nema čokolade…
Izrasto mi je prišt na vrhu nosa, točnije, između dvije nosnice. Mamutski me nervira i boli. Ne da mi se sad ić do banje i micat ga, koje sam sreće metastazirat će i imat ću ih onda punu facu. Zadnjih dana sijem strah i trepet po banji, bolje da tamo ne ulazim. Nekidan sam se skoro samoubio s onim kristalom koji se koristi umjesto stikova… Trackam se ja time, pokušavam ne polomit ogledalo pri pogledu na samog sebe kadli ona kamenčina izleti meni iz mokre ruke, odbije se od već spomenuto ogledalo, frkne u me, poleti prema kadi i provoza se, odbije se nazad prema lavabou, opet me ošajdrači i kresne o pod, pritom se razletjevši u pet ovećih komada, milijun manjih te hrpicu kristalne prašine. Još uvijek gazim po ostacima, koliko ih god ih meo, oni niču. Bočica parfema mi je roknula po ultratankoj staklenoj polici… Za divno čudo, obje su ostale čitave. Pitam se do kad.
Eto, ma nema ništa novo, kad vam kažem… Osim činjenice sam si uštedio 1000 kuna. Naime, počeo me prije dva tjedna bolit zub, jedan od onih Žarkovih pokušaja zalječenja. Pokušaj, indeed, jer očito nije uspio. Uglavnom, odmah ja reagirao, prvo nisam htio ići socijalnim zubarima jer ih se ježim pa sam čekao da mi predak uplati lovu kako bih otišao nekom povoljnom kljovaru privatniku koji će mi milostivo udijeliti novokain. I našao ja neku frikušu, bio kod nje i ona mi ugovorila strojno sređivanje kanala… 1000 KUNA! Aha, malo morgen! Za jedan zub toliko? Za te pare ću si sam popravit zub i još će ispast bolje nego da mi onda ikakvih „strojčekom“ razvaljuje maxillu! A, ne… Otišao ja kod stomatologinje za PMF, pretrpio litaniju rogoborenja što upadam neprebačen i nenajavljen… Prijavio se, najavio i sada hodam s rupetinom u gornjoj lijevoj četvorki… Skuplja se hrane unutra, bit će za tri zime! A moj nekrotični živac smrdi kao da je nešto crklo unutra. Actually, it has! :)))
Anyway, sada mi se kanda počelo spat, pa idem to sredit… A teško mi je, pa nije još ni ponoćććć (ah, ova ć su trebala biti točkice… ove a ne da mi se backspace sad u mraku tražit). Joooj, kako obožavam postove bez glave, repa i smisla…
|