Pozdravljam te, curo moga dečka, Izolda bijelih ruku... Myrtus communis, L. (iako ne tako communis:)... Vidiš što je čovjek od riječi! Reče da će doć i pojavi se (saznao iz ne tako povjerljivih izvora:), a ne ko onaj tvoj klipan, kumim ga i molim već stoljeće i frtalj da se pojavi, a on „nemam internet“ spiku svaki put nabaci! Ajde neka, draže mi je da mi njegova bolja polovica pristiže, ona pragmatičnija i rječita... Eto, nadam se da ćeš se zabaviti i da se nećeš obazirati na moje povremene ispade, ova gerijatrija tu sa strane je već naučila na moje mušice (iako i njih tu i tamo iznenadim, jel da vi ?)...
A da pojasnim sada ostatku publike? Da se radi o ženi s kojom dijelim svoju ljubav, Miška, ženi s kojom sam na potpuno istoj valnoj duljini, čak se razumijemo i bez verbalnog komuniciranja... Tako... Jao si ga Mišku ako nas oboje naljuti!! :) Sinergično ćemo ga toliko isprcat, draga Myrtus, da će zaboraviti i ono malo riječi što ih je naučio u ovih 19 godina... Neka samo... Ja ću skupljati udarce, bez brige, ti ga samo muči, tebi ne smije ništa, inače neće biti „Antonio, vruće mi je! Auuuuuuu!“, jel da? Hihihi...
Anyhow, hoće Nightmare nešto novo? Dobro, ostavljam anatomiju i bacam se na post da utažim glad vama Kerberima blogovlja... Nažalost, nemam ništa perverzno za prijaviti, not yet anyway... Trenutno čitam o diktiosomima i reći da uživam bila bi one big fat lie! A što se mora, nije teško... Yeah right... Tješi me sada novost (by Nightmare) kako ipak neću morati na pismeni iz morfologije (JEDAN BOD mi je falio za prolaz!!!) nego idem drito na usmeni i odgovaram samo na ovaj dio koji zasrah... Jipi ja je!
Budući da je Ulfuz već pokrenula temu (čitaj: hvalisanje) o prolasku herbarija, mora i moja malenkost napomenuti kako je kolokvirala herbarij s 5... Profesorica mi se cijelo vrijeme smješkala, bila je zadovoljna i trenutno mi je najdraža profesorica jer nam je omogućila da ne moramo na pismeni... Baš je draga tetica...
Evo slušam sada HKR. Nakon nekoliko sati veoma lijepe glazbe, počela je posljednja ovosezonska emisija „Zašto vjerujem“... Slušam starije ljude kako govore lijepe stvari... Ne znam koliko njih istinito govori, vjerujem svi jer nemaju razloga za lagati... Pa sam i ja sebe pitao „zašto vjerujem“. Heh... I moj je odgovor bio kratak... I svidio mi se...
I sada je išao poduži post o koji je obrađivao gornji odlomak ali pobrisao sam ga upravo sad. Zašto? Zašto što ne želim postati jedan od onih koji sole pamet drugima... To je moja privatna stvar koju bih, doduše, volio podijeliti s drugima ali samo ako to oni žele... Zašto da vam sada pišem i objašnjavam sve kad vas (s pravom) ne zanima? Pa eto, oslobađam vas te tlake:) Ako ikad itko poželi razgovarati sa mnom o toj temi, veoma rado ću prihvatiti!
Obećao sam vam, ako se ne varam, audio one pjesme od prošlog puta? Upravo se mučim s time i tražim povoljan upload site da to stavim na blog...Već sam uploadao na dva i popušio, ukratko... A što ću... Vraćam se starom dobrom boomp3.com, njime sam se već i služio.
Vidim da je ovo jedan istrzan post ni o čemu, a što ću vam ja kad nemam niti vremena niti volje za piskaranjem... Niti ću imati sljedećih mjesec dana, osim kad mi pukne film pa se budem morao negdje istresti... Stress related behaviour disorder, SRBD... Idem, ne pitajte... Nemam kada otvarati tuđe blogove i sijati komentare, zamislite da jesam... Ako me želite vidjeti tj. čitati živa za mjesec i po dana... Da se ne bi obistinile one zanimljive moje pričice... Puseki u guzeke... Myrtus, ova uzrečica je nastala upravo nakon onoga što ti je dragi objasnio:)