Učahurena stvarnost

04.02.2007., nedjelja

This means WAAAAR!!!! Grrrrr...

E znate što? Ako mi išta može dignut tlak, to je kad mi netko soli pamet i ubacuje pointless komentare dok nešto radim. A jučer sam rinto po kući ko kakav kućni vilenjak....

Dođem doma. I vidim nema nikoga. "Hvala Bogu", rekoh sam sebi, "malo ću se odmorit od sviju". Ali dok sam prolazio prema sobi, dvije stvari su mi privukle pozornost. Prva je bila odvratna muzika (zovimo ju narodnjaci) koja je treštila iz sobe onog radnika Čistoće (zovimo ga Dirty). A druga stvar koja mi je zapela za oko (doslovno) je bila kilotona paučine koja je visila sa stropa, skoro se spustivši do poda. Ne znam kako mi je to prije promaklo.

I ja se odlučih bacit na posao jer očito je da nitko neće. I zgrabim onu skupu metlu koja je, u međuvremenu, postala commonwealth tj. svi je koriste, odem u svoju sobu... Pometem nju. Bilo prašine pun penis. Onda pometem čitav hodnik. Dok sam prelazio na tinel i kuhinju, dođe Dirty otamo i donese sa sobom dašak odavno izgorenog duhana. Osjetio sam ga prije nego sam ga vidio. I pita mene on što činim. Ja stojim onako s metlom i škovacjerom nasred kuće, na hrgi dlaka i mrvica čipsa i pitam sam sebe zar to nije jebeno očito!? Ostavio me bez teksta tako da nisam mogao ispalit neku otrovnu repliku. I sad si ja kontam on će lagano pomoć, kad već stoji tu i zajebava pošten svijet. A rog! On se navio o ratu, kako je bio u Makedoniji u nekoj kasarni pa je dobio prekomandu na Kosovo negdje, vamo-tamo...

Ja u međuvremenu prešao na moča i močim po kući podove, svoju sobu, hodnik, tinel, vitlam s onim kurcem, prskam sve oko sebe i zalijevam parket a on kenja li ga kenja! Onda je počeo o tome kako nema love, kako mu ne dolazi plaća, kako je gladan... Pomislih si: "Join the club", ja već deset dana jedem ko ptić. Onda si je skupio deset boca pa pošao to zamijenit u konzuma za kruh. Ja konačno odahnuo malo, samljeo me čovjek! I taman dok sam cijedio moča nakon završenog posla i dok sam se borio sa svim onim mokrim dlakama koje su se grčevito držale za njegove dlačice, vrati se on, vidi me kako se natežem s tim štapom i samo reče: "Kako se tebi to da, meni se ne bi dalo!". Meni pade deset mrakova na oči, ako ga tad nisam opizdio Cilitom po tintari, onda valjda mogu sve izdržat! Čuj, kako mi se da! Pa što trebam živit u svinjcu ako sam muško, u strininu više?!!? Ja nemam snage za takve tipove, sam se sebi divim što se toliko suzdržavam da ga sočno ne pošaljem u rodni kanal, kažem vam. Jadan on, rastavljen, siromašan i polugladan pa mora živit ko zadnji ološ u sobi koja je zaboravila zvuk usisivača. Leži na krevetu koji je zadnji put doživio promjenu posteljine negdje u vrijeme Ramzesa II, tepih mu je posivio od milijardu i jedne cigarete koja je po njemu izrigala svoju utrobu... Takve ljude treba zajedno sa svim stvarima ubacit u gigantsku mašinu za pranje i ne puštat ih dok se iz njih ne izbije i zadnja molekula nečistoće! I onda ih elektrošokirat svaki put kad ostave nešto neuredno iza sebe. Pa bi onda shvatili...

No, da prekinem tiradu i nastavim s izvještajem... Nakon mlaćenja po podu, u nedostatku svih onih ekstraprijanjajućih kurčića za prašinu, zgrabio sam svoju skupu metlu i bacio se u metenje plafona. Gotovo pa sam mogao čuti skvičanje i bolne povike pauka dok sam haračio s metlom po njihovim nastambama. Ne biste vjerovali koliko je te paučine bilo gore, mislim jedno kilo i po, dva u vrh glave... Ali sada vam barem više ne treba mačeta da se probijete do soba. Htio sam ostaviti svo to smeće na jednoj hrpi i pokazat mamlazima u kakvoj zdravoj okolini živimo ali nisam. Jer bi onda oni rekli kako mene dobro ide to čišćenje i neka samo tako nastavim. A da se to dogodilo, slijedeća hitna koja bi zviždala kroz Dubravu išla bi u našem smjeru. Baš se pitam zašto... SREĆOM, Dirty nije imao nikakvih posebnih komentara na račun paučine i mojih egzibionističkih pokreta s metlom jer je moro ić na poso, hvala nebesima, jer bi ga zamoto u svu tu paučinu i ostavio Arahniji kao žrtvu!

I sad afinamente dosta. Ispuco sam svoj bijes. Koji je u međuvremenu opet proključao jer su me snervale dvije stvari. Prva je Žutoperka koja mi je javila kako 100% neće moć doć na Miškov rođendan jer je konzervativna teta ne pušta, a ni mati joj nije pomogla. I odbija bilokakvu pomoć u vezi te stvar tako da ne znam što ćemo radit. Nekako je nagovorit da pusti Miška da razgovara s njenom tetom, I s`ppose.

DRUGA stvar koja mi je izvukla nerve je Miškecov poziv. Nazvao me da mi kaže the last thing koju sam od njega očekivao, budala jedna idiotska, trenutno sam ljut ko ris! Nije ništa meni napravio niti rekao, nego sebi. I žao mi je što to moram reć ali glup je ko letva u nekim stvarima, kočut ko prekaljeno magare i trebalo bi ga malo natuć da shvati neke bitne stvari. Nije sad važno o čemu je riječ ali sam ga zamolio ako ubuduće misli radit te stvari neka mi ne govori jer to ne želim slušat. Ako ti je do nekoga izrazito stalo, kao meni do njega, onda jednostavno ne želiš slušat kako si netko radi gluposti koje mu ne trebaju u životu. A on to ne želi shvatit. Možda hoće jednom, ako ikad dokuči poantu mog monologa. Dotad, gledat ću ga kako si i dalje lagano uništava život (jer me ne želi slušat kad se ja trudim ko Sizif da mu objasnim neke ključne stvari, iako znam da će se kamenčina opet skotrljat nase).

Bye...

P.S. Zlica, T-com i kompanija su jedna velika hrpa pizduna koji zajebavaju pošten svijet svojim nazoviakcijama i samo mame pare. Ne treba ti gubit kosu oko njih, postoje i važnije stvari za ćelavljenje!

P.P.S. Čestitam Nessi na čišćenju semestra. Da sam ga ja barem očistio, njega umjesto stana...

P.P.P.S Iffy, sram te nije bilo!!! Tko je vidio učit pored mog bloga!!!! (DANGER, ego is exceeding safety parameters!!!!)

P.P.P.P.S. Kinder Jaje, welcome to the capital of Croatia, enjoy your stay in nonexisting Plaza Hotel...

P.P.P.P.P.S Hega, sorry na razočaranju. BTW, kad to dolaziš???

P.P.P.P.P.P.S nema više post scriptuma:)))

- 13:38 - Vaše neprocjenjivo mišljenje (8) - Ubij još jedno drvo! - Dovedi se baš tu

<< Arhiva >>