Evo, evo! Što ste postali zahtijevni, čovječe, nekad vam je i jedan post tjedno bio zadovoljavajući!
U kakvom ste sad raspoloženju, što vam se od mene sluša? Kukanje, rondanje, brontulavanje, grintanje ili pižđenje o nebitnim stvarima? Sve sinonimi za moj blog, jel da? E pa ne kuka mi se ovaj put. A ne smijem ni govorit kako mi je lijepo u Zagrebu jer NEKOME nabijam komplekse. Pa ćemo sad ovako...
Dakle, MRZIM što sam jučer imo tako savršen dan na faksu. Fakat mi je bilo ODVRATNO što se Miškec nama pridružio na praktikumu iz kemije i provalio Lepzigovo hladilo umjesto Liebigovo (za one koje kuže to je izrazito smiješno). GROZNO smo se zabavljali kad je Fran nešto detonirao u labosu (iliti labiću) i kad je gusti dim obavio čitav prostor pa smo morali otvorit svih 12 digestora da isišu tu stravu vani. Ali mi je bilo SUPER kad mi je jebena voda sa stropa kapila točno po mom cinku kojem je trebalo izračunat gustoću pomoću piknometra. A tek kad je tehničarka rekla da je boli k**** za to i da se može raspast čitava zgrada što se nje tiče...
I bilo je UŽASNO što smo bili zajedno nas troje 12 sati skoro u komadu, KATASTROFA što smo se zajebavali po gradu i tjerali gnomića da natrpa u usta osam spužvastih bombona koji su ga skoro udavili od radosti što su upoznali njegovo ždrijelo... I UMIRO sam od DOSADE dok smo se ludo zabavljali u knjižnici rješavajući domaće iz stehiometrije.
I danas na kemiji je bilo JEZIWO dok smo umirali od smijeha kada smo slušali (još) jednog asistenta koji ne zna reć slovo R. I sad se LOŠE osjećam što konačno pada jebeni snijeg.
Eto, sad vidite da mi nije uvijek lijepo, zar ne:))) Ma give me a break, will you...
A jebiga kad je danas bilo zanimljivo! Pogotovo asistent iz matematike koji je proveo 45 minuta raspisivajući neku strawično jebenu diferencijalnu jednadžbu da bi na kraju zaključio kako je negdje pri početku fulo, ali jebiga, reče on da je čovjeku ionako u prirodi da griješi pa nikome ništa. I reko je za Gaussa da je bio "simpatičan dečko koji je ostavio mnogo zgodnog iza sebe". Ovim su potvrđene sve moje sumnje o "onoj" orijentaciji našeg asistenta. Profa iz kemije je opet bila u svom uspavljujućem elementu, čak je ni komisija za docentsko zvanje nije spriječila da uspava pola predavaonice. Dok su kolegici pored mene blaženo tekli potoci sline po izrazito kompliciranom redoksu, ja sam mirne duše promatrao kako kalcij divlja po vodi. Bilo je zanimljivo. Još nam je na kraju dala anketu da ocijenimo njen rad. Žena jest zanimljiva i duhovita ali taj glas... Napiso sam da zvuči ko ona teta koja na kolodvoru najavljuje vlakove. Pa kad je!
(Isuse koje krpetine snijega padaju...!)
I tako, Miškeca nam nije danas bilo ali smo se čuli na mobitel. Reko nam je da mu falimo, mi smo mu rekli da i on nama puno fali... Kako bi ublažili tugu za njim, Žutoperka i ja smo slijedećih dva sata proveli u križarskoj bojnoj po zagrebačkim pekarama, počevši od Pim-Peka na trgu pa sve do Importannea. Potroših nepostojeću cifru na toliko hrane, mislim da sam uspio i bankrotirat u bankrotu... Ne smijem ništa jest slijedećih deset dana da bi iskompenziro današnji trošak. Veseli me jedino to što ide vikend i što ćemo se nas troje opet nać da učimo, ovaj put teoriju iz kemije. IAKO me grize neki krokodil sumnje a ne crv, živi bili pa vidili. Idem sad pokupit robu iz mašine. DA, dobro ste čuli, iz MAŠINE! Ali nije moja nego gazdina a danas sam ga KONAČNO uhvatio da mi to stavi oprat tako da se masa robe na ormaru smanjila toliko da je ormar presto škripat i psovat pod tolikim teretom. Idem, vakat je već. Ljudi, i oprostite što nikome ne pišem mailove, vidite da nemam vremena!
|