Meni nije dobro... Danas sam opet jeo. (Čak) micro pizzu iz sc-a i maloprije jedan sendvič od izrazito starog kruha. A prije toga sam jeo u srijedu dvije sarme. Sramota, ne znam što me spopalo da tako puno jedem, sramim se...
Da, sad kada sam se prejeo ko svinja (?), vrijeme je da napišem neko novo sranje. Mogo bi vam spjegat kako mi je dan bio zanimljiv (no kiddin`), dinamičan i poslovan. Danas sam se trebo poć učlanit u SS. Ne, ne Hitlerov SS, nego Student Servis. Ali ne bojte se, neću radit (not yet anyway), to je samo zato da bi me susjed mogo „zaposlit“ u svojoj firmi i povuć neku lovu prije Nove godine. Naravno, mene čeka neka promilska provizija ali sve što je džabe i Bogu je drago! Tako sam se danas uputio iz Dubrave samo sa laptopom (jer smo poslije Miško, Žutoperak i ja trebali radit na seminaru...), indeksom i potvrdom koju je trebalo ovjerit na faksu. Sav prpošan što sam se dobro organiziro, sjeo sam u staru tresku broj 12 i vozio se. Negdje oko Jordanovca javio se crv sumnje. Little maggot, very fat maggot.... Sumnjao sam u svoje memorijske sposobnosti tj. pitah se jesam li sve ponio sa sobom. Negdje na Kvatriću crv se transmutirao u troipolglavog zmaja koji mi je nježno prišapnuo da sam ZABORAVIO JEBENE SLIKE ZA ČLANSKU ISKAZNICU!!!!!!!!!! Ma savršeno... Iskrcah se iz treske i ukrcah se u česku sedmicu te se vratih natrag u Dubravu. Putem mi je isteko oprost grijeha koji sam steko jučer, a samo zato jer sam ispsovo sve čega sam se mogo sjetit. Javih jadnim svojim sljedbenicima na faksu da danas neću sudjelovat na ispiranju moz... ovaj, khm, Erbenovom predavanju (ekskrecijski i rasplodni sustav, a meni nije bilo ni to sranja ni do seksa u taj tren). Odoh smjesta u jebeni SS da se učlanim. Naravno, red od milijardu i dva čovjeka, čekam ko Luda Mare. I dođem na red. I žena kucka moju adresu u kompjuter. I on se ne da. Zamisli, u sustavu ne postoji niti Župa dubrovačka, niti Srebreno niti jebeni Mlini... Savršeno, hvala onom idiotu koji je programiro takav retardirani program. Iz čitavog Dubrovnika i okolice postoji samo jedna adresa: Dubrovnik. Znate, vi kontinentalni programeri, postoji život i izvan Dubrovnika, doduše rudimentaran ali postoji...
Nema veze, tete stavila Dubrovnik. Preselila me 7 km u roku dvije sekunde. Super, oduvijek sam htio stanovat u Gradu. I onda me je obavijestila da moram otvorit žiro-račun. Posmislih, koji će mi kurac, ionako ne mislim radit. Onda mi moj dražesni mozak javi kako mi i taj susjed mora na nešto uplatit lovu. Hvala mu na obavijesti. Izvadih ugovor i pođoh žderat (onu već spomenutu micro pizzu). Nakon toga smo se našli već navedeni i ja i pokušali počet radit na seminaru. Nije nam baš išlo, pogotovo zato što je Žutoperak zaspala a Miško je bio odsutan. Nakon što sam prekopo Internet i tri sela uokolo, ne nađoh ništa pametno. Ustvari nađoh PREPAMETNE stvari tipa „Fusion of reactivated genes by using IRNA re-fission microsatelitte chromosome on locus xyz15 in Drosophila spp." ... Ili nešto takvo. U međuvremenu probudila se Žutoperak i Miško je došo pa smo se počeli zajebavat (teško nama počet...:). Budući da više nije bilo smisla nastavit, a i trebali smo prestat kafiću krast struju za laptop, pokupismo se i pođosmo tražit bedževe. Ja si želim kupit nešto tipa „Fuck of and die“ i „Perversion is my middle name“. TO si nisam našo ali sam snimio jednog predivnog smješka s rupom od metka u čelu i s mlazićem krvi koja iz nje curi. To si uzimam sutra. I našo sam si predivnu zakrpu za robu u jednoj metal butizi. Piše na njoj „Are you dead yet?“ Zar nije zakon??!! TO si kupujem dogodine, čim dođem u Zabreg.
I sad moram skratit, zove mati me, neko sranje u familiji, čisto me interesira ko je sad što zajebo.....................................................................................
Da, saznah. Rodica moja, svu pamet kozmosa popila, drugi razred ekonomske, se napila ko guzica u školi. Zato i takav naslov posta... Bože moj s kim sam ja u rodu! Ovo joj je već treći ukor. Prvi put je glupača pušila u razredu, drugi put je opizdila profesoricu vratima, namjerno. A sad ovo. Kaže mati moja (koja je išla po nju jer su njezini bili spriječeni) da je rodica smrdila ko bauštelac po nekoj vinčini. Koja glupača!! Vjerujem da joj je to zadnje sranje u toj školi, samo bi braindead morron od ravnatelja zadržo takvu delikventicu u svojoj školi. Mislim da ću joj kupit za Božić bedž (nekako sam sav u njima lately!) „Life hates me“. Taman joj pristaje. Da nađem bedž „Preglupa za život“ to bi joj uzeo.
Mda, moram se prestat pjenit, dobit ću ospice. I da, upravo si čestitah što sam od ćaće izmuzo nekih 1000 kuna za leće. Moje predivne oči svakim danom sve više idu u tri strinine, vista mi curi u nepovrat. A reko mi doktor da bi mi leće zaustavile to sranje. I ja već noso leće ali prebrzo odustah, smetale mi spočetka i ja pizdica odustah. Ovaj put nema toga!!! I must be strong! I ne znam što je ćaći da je samo tako pristo na toliki nenadani trošak, možda me nije razumio i misli da sam spominjo onu leću za kuhat. Ah, pa znam što je! Anything for the only son so far away from home! Šteta što si stan nisam poželio, mogo sam kukat kako mi je nemoguće živit ovdje gdje živim (doduše to i nije neka laž...). Tako, idem sad slavit pobjedu nad monetarnom hijerarhijom! A proslavit ću odlaskom na zahod. Što ću tamo radit, prepuštam vašim bolesnim umovima...
|