Učahurena stvarnost
14.09.2006., četvrtak
Netematski
|
Evo baš razmišljam o tome kako mi je Ljubljana zapovjedila da "i dalje pišem" i što je ješ gore, da joj to šaljem. Što da pišem dalje? Zadaćnice? Nemam pametnijeg posla, jedva sam se rješio te napasti, ionako sam imo inspiraciju samo kad bi me netko (HDZ, zna se) pošteno iživciro pa bi papiru radio sve ono što ne smijem živoj osobi. A ja ne želim da mi se karijera gradi na živčanim slomovima, tako mlad ne želim umrijet. I volio bi da mi je ona barem objasnila kako se to moje što ja pisah zvaše. Nije mi jasno što bi trebo radit. Doć u novinsku redakciju i reć: "Znate, meni je rekla Ljubljana da ja lijepo pišem zadaćnice i evo mene ovdje da mi date poso"??? Ne da bi mi rekli da poljubim Ljubljani prostatu nego bi me još poslali u Vrapče na terapiju smanjivanja ega. A to se neće dogodit jer ja idem u Zagreb iz posve drugog razloga. onog koji ne uključuje igle i lijekove (barem ne za početak). No istina jest da se cijela ova rulja i pali na to kad ja kukam, rondam, psujem, tračam o nekome, pišem ružnoće i tako. Znači publika čini glumca, jebo njega talenat. Dobro, probat ću jednom napisat nešto lijepo. Npr. opisat ću prosječan dan jedne barbike koja je sretno oženjena za nekog Kena ali tada dođe Bruce i odvede je na livadicu da beru cvjetiće... Baš me zanima kako bi reagirala publika. Vjerojatno se već sada skupljate neđe u mraku s inkvizicijskim spravama (možda bi mi dobro došla ona antiego terapija??) i čekate na povoljan trenutak! Evo da vas smirim, nastavit ću malo kukat, navike radi. Trenutno najveći problem mi je taj što me jebe slovo Z na tastaturi a danas kao za inat svaga druga riječ ima slovo z. Mora da je neki racku upo ispod tipke, nekidna sam izvuko komad žice koji je bezrazložno blokiro enter. Majku mu, skoro sam mozak iscijedio dok sam ga iščupo. Vjerujem da mi to slijedi i sa Z-om. Dobro, druga stvar koja me danas moru je disleksjia, nadam se privremena. Svaku riječ moram tritup provjerit jer mi se slova brkaju, možda samo nervoza od skorog odlaska "pilića iz gnijezda", kako je neka osoba znala govorti. Najveća, pak, nevojla je ta što popodne moram s đedom na groblje da on dovrši pravljenje grobnice. Danas ću morat prosijavat pijesak . Ništa me ne pitajre, crko sam prošli put kad smo bili tamo, a samo sam dvaput zamahnuo lopatom. Hardverski posao fakat nije za mene, ja sam više za software, tu se samo prsti umaraju (čujem li ikoga da je ovo protumačio ikako drugačije, zabit ću mu grablje u guzicu!!! I to ne dršku nego zubove!!! Po širini!!!). Još me muči to što svi ovi selebritiji misle da se cijeli svijet vrti oko njih i da svi mi želimo biti oni. Baš asm danas pročito članak na Iskonu o tome kako svi želimo biti Paris Hilton. Jes, nemam pametnijeg posla nego povećavat sise, pjevat bez sluha i jebavat koga god stignem i to onda isti sekund stavit na internet. Ali najvjerojatnije ona ima agenta koji se bavi distribucijom. Iako bi voilo, doduše, da mi pokloni jedan od svojih hotela, može onaj na Pilama. Ili, recimo, tako žarko svi želimo bit Dejvid Bekem. Narvavno da želim da me žena vara s cijelom Engleskom, da mi se svi smiju zbog toga što fulam vrata široka sedam metara i da mi psuju familiju što su zbog mene izgubili milijarde ne kladionici. Zadnje što me danas muči su jebene muhe! Noa je trebo dvaput promislit prije nego ih je stavio na arku. Razmoto sam onu jebenu ljepljivu traku budući da ih ne možeš nasprejat, koliko ih ima!! I mislite da se kravetine lijepe na to?? Aha. Iako trake smrde ko govno, lijepe se za tebe čim ih pogledaš, iako su odvratne preko svake mjere, nisu po ukusu ovdašnjih muhetina. Evo, sad jedna sjedi navrh laptopa i gleda me onim odvratnim očima. I još si pere noge da joj budu "čiste i fine" kad bude proždirala keks! E nećeš, majku ti... Evo, stigla mater, piturala je susjedu. Moram prestat kenjat jer sam si dopizdio. Eto vas i ako imate štogod pametno za reć, pucajte. Nadam se da vam se sviđa novi look. Uostalom jebe mi se sviđa li se vama, meni se sviđa i takoav će bit, dok mi se ne svidi neki drugi. Pa pa... |