Danas sam se opet tovio. Tetka je slavila rođendan i spravila fenomenalan objed. Ne moram ni reć da mi je to bila izlika da ništa pod milim Bogom ne učim nego da kukam kako opet neću ništa stić. Fakat bi me trebalo natuć....
Problem je bio u tome što mene još od jutros bolucka stomak. Ko malo svrdlo. Ne moram ni spominjat da pohani šnicli, prigane balančane, restane patate, krušina, sladoled, kola, voda, mineralna, sladoled, kola i sladoled nisu pomogli mojoj mješini. Au contraire, mon chere, dogodilo se inevitable, morao sam posjetit prijestolje, kancelariju, šekret, ćenifu, ono đe i car ide pješke, kamo i papa odlazi sam. Zovite to kako hoćete ali zahod je zahod. Neću opisivat što se tamo događa jer nije potrebno, nemojte mi samo reć da vi čistunci niste nikad srali! Moram doduše spomenut da mi je školjka zahodska zvučala malo bolesno kad sam ušo ali nije bilo vremena za sistematski, žurilo mi se. Najgore je bilo što sam moro čekat na taj blažen trenutak a čak sam uletio i tetku dok se kupo!! SREĆOM, bio je ušima pod mlazom vode pa nije čuo vrata i mene vidio. Bar se nadam. Ništa mi ne govorite, trudim se ne imat posljedice... Dakle, što vam želim reć? Zašto navodim ove gnjusne podatke vražje intime? ZATO JER SAM ZAŠTOPO JEBENI ZAHOD!!!!!! Dogodilo se to da voda više nije htjela otjecat! Školjka se punila i punila, ja užasnut promatro kako je moje sranje napravilo sranje! Nakon što se do vrha napunila vodom (ostali se sadržaj SREĆOM provuko navrijeme!!!), počela je lagano kašljucat, pljuckat i rogoborit dok sam se ja činio nevješt, objašnjavajući kako voda nešto sporije otječe danas, mora da je zbog južine......... Tetka je fakat dobila najoriginalniji rođendanski poklon: zaštopanu školjku!! Uskoro je moj Pater stupio na scenu, navukao gumene rukavice, štipnuo se štipaljkom za nos i pokušao poteć školjku. Išlo nam je fenomenalno! Povuci, potegni ne iščupaše školjku! Miš je uhvatio školjku, mačka miša, Pater mačku, Mater Patrem, Ego Matrem, Matris Soror Me, Đenica Matris Sororem, Perhan Đenicu, Nonica Perhana, Nono Nonicu i iščupaše školjku!! Tada smo svi pobjegli jer nam se fakat nije dalo analizirat sadržaj cijevi, nije baš poljsko cvijeće. Krivac je odmah izveden na svjetlo pravde ali začudo to nisam bio ja!!! Ne, kriva je bila plastika držača onih kuraca što ispiru zahod. Znate ono: Ciao bella, ma che užas!! E taj užas je upo u školjku i navlačio na sebe kilometre papira dok nije začepio cijeli jebeni odvod. Mater i Matris Soror su nastavile izvlačiti gomile neposlušnog otpada iz carstva dlake koje je godinama bubrilo ispod naših guzica. Ja dođem da pogledam što se događa, nagnem se i onako, SLUČAJNO mi pobjegne golupčić, ma vrapčić a moja Mater poludi. KOJI ĐAVO MI DOLAZIŠ OVDJE PRDIT OĆEŠ DA SE UDAVIM???? A ja njoj: "NOS TI JE NA PET CENTIMETARA OD GLAVNE KANALIZACIJE; GLE GOVNA TE GLEDAJU A TI SE BUNIŠ ZBOG MALOG PRDCA!!!!!" Daljne nadsmrađivanje je spriječio Pater koji je donio autokit da zakituje školjku koja je u međuvremenu ponovo bila nasađena na uzvišenu poziciju. Znate, daj kit ima poprilično jak miris, nešto poput UHU ljepila i Karbofixa. Ja sam pobjego i pusto Patrem da zakituje nesretnicu da neđe ne propusti. Nakon jedno pola sata, čuli smo da Pater pjeva ko sretan. Pošli smo vidjet koje razloge čovjek koji prčka po govnima ima da bude sretan i našli Patrem, Matrem et Matris Sororem kako se lelujaju nad školjkom i gledaju ukriž. Nasnifali se kita, ušlagirali se skoro jebote!!! Baš prava hipijevska generacija, urokali se nad usranom školjkom od zahoda, musavom od kita i sredstva za bušenje rupa na čeliku tj. Domestosa! Smjesta smo ih odvukli u dnevni boravak, nalili ih mineralnom, likerom, čokoladom, kavom... Kad su se oporavili, trebalo je ić spašavat Perhana koja je netragom nestala! Našli smo je kako stoji ispred zahoda s kutijom autokita i govori: "Ovo fakat dobro miriše!!" Usput je potezala dobro na nos! Jedva smo joj oteli kutiju. Mene je zapala dužnost da se riješim te droge prije nego nam upadnu Narkotici u kuću. Putem do podruma sam se i ja uroko autokitom da mi je poslije bilo totalno svejedno što će me sutra sve živo pitat ali fakat mi se živo jebalo, a i sad mi se, samo manje, đe je ona kutija, čini mi se da djelovanje popušta... DONESITE MI AUTOKIT JEBEMU, HOĆU SVOJU KUTIJICUUUUU..... AH, ne želim u komunu Djede Mrazu, nisam narkić? A što vi i Uskršnji zec radite ovdje? NE, nemojte me bosti opancima, molim vas, ja nisam NARKIĆ!!! Upomooooć, Zec skida hlače! Zubić vilo, help! Što? I vi? MA kakva racija, jebem vam strinu, znam ja gdje vi halucinacije živite, dobit ćete vi po tintari.... AJOJ! To je bolilo! MARŠ VAN!!!! Mrzim narančaste komarce............................................................
|