| < | svibanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Srpanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (3)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Marija.
.jinx is coming.
Pogrešno skretanje.
- 17:38 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Još jedno bdijenje uz lucidne snove. Ustajem na dva klimava, potrošena štapa i pokušavam napraviti jedan korak naprijed. Pakosna bol me prekine i padam na koljena. Mrak je, ne vidim površinu ispred sebe no potpuno sam svjesna beskrajnosti ravnine koja me okružuje. Poluslijepa, napipavam oko sebe kao novorođenće i tražim za što ću se prvo uhvatiti kako bih bila stabilna. Primam se za zakrivljenu podlogu s lijeve strane i ustajem. Pridržavajući svoje tromo tijelo uspijevam došepati do tvoje postelje. Tamo kao noćni čuvar sjedam i promatram. Tek mali trag gradske noći obasjava tvoje sjajno lice i ja se smiješim. " Snovi me plaše maleni, ulazim u sferu koja je previše za moje zdravlje. Svi umiru i odlaze a ti me napuštaš zbog svijeta jačih boja i ljepše muzike. " Primam ti ruku a ti se migoljiš zbog vanjskog dodira. Gladim ti jagodice prstiju dodirivajući posebno one grublje djelove kao da ih želim iscijeliti. Tada ti ljubim prst po prst i vrhom jezika ližem slani znoj ljetne noći s tvoje kože. Pomićeš mali prst kao da mi želiš nešto reći. Osjećaš me iako si nesvjestan i ja sam sretna. Želim izraziti sve strahove i tjeskobne trenutke koji me prepravljuju. Nema razloga za njih? Ima? I više sama ne znam gdje je sve to počelo i kada će napokon biti gotovo. Ružna sam u svojoj panici pa uzimam dublji udah kao da će vreli zrak nešto promijeniti. " U snovima se krećem sporije od ostalih, pričam o dubini koja druge plaši, postavljam suvišna pitanja te kaskam za ostatkom krda, svih nekih hrabrijih bića jačih karaktera. " I na kraju koji je bio tek početak dolaziš ti. Spavaš sve češće pored mene u svom spokoju ovog svijeta na mojim mokrim plahtama. Tada nastupa pohlepa i crpim iz tebe mir i ljubav kao da je to jedino potrebno da preživim. Otvaram ti šaku i lijepim ju za svoje mokro lice. Ugodno je i toplo, sigurno je kao što ništa moje nikada neće biti. A opet, tako često otvaram nedovršenu priču i plaćem nad nestvarnom boli. Zašto to radim? Kada si tu tako malen i nježan, tako velik i odrastao. Stiskom tvoje ruke dobivam odgovor. " Znam da sanjam o velikim trenutcima. Nikada ništa nije stalno i stvarnost je sve dalje dok se pokušavam prilagoditi sebičnom življenju. Nauči me kako da se probudim i krenem raspoznavati granice koje je netko tako nesuvislo iscrtao. " Otvaraš oči na moj šapat. Ležiš i zuriš, čak ni mrak ne može pobijediti zelenilo tvojeg pogleda. " Želim ući u tvoj pogled i ležati na toj livadi cijeli dan. " Ne daješ mi odgovor jer ga nemaš, što reći na takav nalet divljenja. Prsti su nam se isprepleli i tako jesmo. Ti nepokretan na postelji a ja sjedeći pored tebe, pogrbljena i tužna, potpuno u mraku da nema tvojih očiju. Kao nedovršena skica nekog nezadovoljnog nadrealista. Podižem ti majicu i ljubim ti trbuh, guram jezik u tvoj pupak i pijem iz te male rupice tvoj znoj. Lice mi se gužva u tvom mesu i sretna sam. " Većeras sam bila svjesna da me možeš napustiti. Kao što to svi rade nekad, sebi i drugima. Ne podnosim dobro gubitke i ne mogu se jasno izraziti, koliko se bojim da sam potrgana nakon svake osobe koja je uzela dio mene. Što će onda tebe zadržati kad više ništa nemam za pokloniti? " Šapućem ti u kožu i osjećam vibracije svog glasa kroz tvoj trbuh. Dižeš ruku i gladiš mi kosu pokretima koji znače ostanak i brigu. Znam da govoriš kako trebam biti sigurna i da me ranjivost čini puno ljepšom od ostatka krda. Jer nitko se ne okreće da pogleda za ranjenima koji zastaju. Izdvojio si se od gomile i sada ležiš tu samnom i mojim slabim nogama. Škakljaš mi potiljak i diraš me po leđima. Upijamo se dok vručina oduzima ono zadnje od raspoloživog zraka. Zagušljivo je, i teško mi je disati. Polako me uzima polusan dok upijam slani miris tijela koje je postalo moje. U bunilu pokušavam smisliti još nešto za kraj, ali ne pronalazim zaključak. " Možda su mi snovi danas samo uhvatili pogrešno skretanje. " |
