Još jedno bdijenje uz lucidne snove. Ustajem na dva klimava, potrošena štapa i pokušavam napraviti jedan korak naprijed. Pakosna bol me prekine i padam na koljena. Mrak je, ne vidim površinu ispred sebe no potpuno sam svjesna beskrajnosti ravnine koja me okružuje. Poluslijepa, napipavam oko sebe kao novorođenće i tražim za što ću se prvo uhvatiti kako bih bila stabilna. Primam se za zakrivljenu podlogu s lijeve strane i ustajem. Pridržavajući svoje tromo tijelo uspijevam došepati do tvoje postelje. Tamo kao noćni čuvar sjedam i promatram. Tek mali trag gradske noći obasjava tvoje sjajno lice i ja se smiješim.
" Snovi me plaše maleni, ulazim u sferu koja je previše za moje zdravlje. Svi umiru i odlaze a ti me napuštaš zbog svijeta jačih boja i ljepše muzike. "
Primam ti ruku a ti se migoljiš zbog vanjskog dodira. Gladim ti jagodice prstiju dodirivajući posebno one grublje djelove kao da ih želim iscijeliti. Tada ti ljubim prst po prst i vrhom jezika ližem slani znoj ljetne noći s tvoje kože. Pomićeš mali prst kao da mi želiš nešto reći. Osjećaš me iako si nesvjestan i ja sam sretna. Želim izraziti sve strahove i tjeskobne trenutke koji me prepravljuju. Nema razloga za njih? Ima? I više sama ne znam gdje je sve to počelo i kada će napokon biti gotovo. Ružna sam u svojoj panici pa uzimam dublji udah kao da će vreli zrak nešto promijeniti.
" U snovima se krećem sporije od ostalih, pričam o dubini koja druge plaši, postavljam suvišna pitanja te kaskam za ostatkom krda, svih nekih hrabrijih bića jačih karaktera. "
I na kraju koji je bio tek početak dolaziš ti. Spavaš sve češće pored mene u svom spokoju ovog svijeta na mojim mokrim plahtama. Tada nastupa pohlepa i crpim iz tebe mir i ljubav kao da je to jedino potrebno da preživim. Otvaram ti šaku i lijepim ju za svoje mokro lice. Ugodno je i toplo, sigurno je kao što ništa moje nikada neće biti. A opet, tako često otvaram nedovršenu priču i plaćem nad nestvarnom boli. Zašto to radim? Kada si tu tako malen i nježan, tako velik i odrastao. Stiskom tvoje ruke dobivam odgovor.
" Znam da sanjam o velikim trenutcima. Nikada ništa nije stalno i stvarnost je sve dalje dok se pokušavam prilagoditi sebičnom življenju. Nauči me kako da se probudim i krenem raspoznavati granice koje je netko tako nesuvislo iscrtao. "
Otvaraš oči na moj šapat. Ležiš i zuriš, čak ni mrak ne može pobijediti zelenilo tvojeg pogleda.
" Želim ući u tvoj pogled i ležati na toj livadi cijeli dan. "
Ne daješ mi odgovor jer ga nemaš, što reći na takav nalet divljenja. Prsti su nam se isprepleli i tako jesmo. Ti nepokretan na postelji a ja sjedeći pored tebe, pogrbljena i tužna, potpuno u mraku da nema tvojih očiju. Kao nedovršena skica nekog nezadovoljnog nadrealista. Podižem ti majicu i ljubim ti trbuh, guram jezik u tvoj pupak i pijem iz te male rupice tvoj znoj. Lice mi se gužva u tvom mesu i sretna sam.
" Većeras sam bila svjesna da me možeš napustiti. Kao što to svi rade nekad, sebi i drugima. Ne podnosim dobro gubitke i ne mogu se jasno izraziti, koliko se bojim da sam potrgana nakon svake osobe koja je uzela dio mene. Što će onda tebe zadržati kad više ništa nemam za pokloniti? "
Šapućem ti u kožu i osjećam vibracije svog glasa kroz tvoj trbuh. Dižeš ruku i gladiš mi kosu pokretima koji znače ostanak i brigu. Znam da govoriš kako trebam biti sigurna i da me ranjivost čini puno ljepšom od ostatka krda. Jer nitko se ne okreće da pogleda za ranjenima koji zastaju. Izdvojio si se od gomile i sada ležiš tu samnom i mojim slabim nogama. Škakljaš mi potiljak i diraš me po leđima. Upijamo se dok vručina oduzima ono zadnje od raspoloživog zraka. Zagušljivo je, i teško mi je disati. Polako me uzima polusan dok upijam slani miris tijela koje je postalo moje. U bunilu pokušavam smisliti još nešto za kraj, ali ne pronalazim zaključak.
" Možda su mi snovi danas samo uhvatili pogrešno skretanje. "
Post je objavljen 30.05.2012. u 17:38 sati.