| < | svibanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Srpanj 2014 (1)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (3)
Siječanj 2013 (3)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (3)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (5)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Prosinac 2011 (1)
Studeni 2011 (1)
Listopad 2011 (1)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (1)
Travanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (3)
Lipanj 2009 (1)
Svibanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (2)
Listopad 2008 (2)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (2)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (4)
Veljača 2008 (6)
Siječanj 2008 (4)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Marija.
.jinx is coming.
Kada.
- 16:50 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Početak godine donio je svoje propuste. Baš kada pomisliš da je sve kako treba, osjetiš onaj konačni gubitak. Iniciran gubitkom nečeg opipljivog, pokreće se kao lavina i sagorijeva sve pred sobom. Izgubiti nešto tako stvarno i prisno nikad nije bilo gore, pomislim si više puta dnevno. Možda opstajem samo da suosjećam s patnjom koju sam si zadala. I sada, napokon sada, jer vrijeme prolazi i ne mari što ljudi žive u nekim prošlim trenutcima, napokon vidim sebe na način na koji sam se ugnjetavanjem preoblikovala. Možda prva stvarna bol i napuštanje nauči čovjeka kako ostarjeti. Možda tada, u trenutku, ono zadnje od dijeteta što smo imali u sebi pocrni, nestane. Ushit oko pahulja koje se rastapaju na mojim obrazima, ponovno rođenje sa svakim toplim danom, blago glupilo u teškim trenutcima. Sve ono što si ne možemo, ili pak ne moramo objasniti. To dijete živi još samo u nostalgiji koja vrišti kako je nekada bilo lakše. Upravo to dijete treba znati zadržati uz sebe, koliko god grčevito moraš stisnuti. Jer sada snijeg samo smeta mojoj koži, sunce me peče iznutra a teški trenutci postaju ciljevi za koje ću se vjećno pripremati. Uskora propast kuca na vrata, tako tiha i lukava, čeka me da joj se predam bez borbe. Duboko u sebi zna da se više nemam za što boriti. Zašto ostati normalan kada više ništa nije uzbudljivo kao prije? |
