...ovo sam skoro zaboravio...
svakako ali SVAKAKO pročitajte losegirl-in post pod nazivom ...OSUDA...(26.08.04) |
svakako ali SVAKAKO pročitajte losegirl-in post pod nazivom ...OSUDA...(26.08.04) |
...u kutu mračne sobe vidim mali klavir, za kojim sjedi mali dječak kojega nitko ne vidi, jer je mrtav. on svira klavir i nitko ga osim mene ne čuje. on u svoj kut dovlači razne stvari, plišane igračke, medvjediće i razne druge igračke ali ga nitko osim mene ne vidi... |
What have I got to do to make you love me What have I got to do to make you care What do I do when lightning strikes me And I wake to find that you're not there What do I do to make you want me What have I got to do to be heard What do I say when it's all over And sorry seems to be the hardest word It's sad, so sad It's a sad, sad situation And it's getting more and more absurd It's sad, so sad Why can't we talk it over Oh it seems to me That sorry seems to be the hardest word What do I do to make you love me What have I got to do to be heard What do I do when lightning strikes me What have I got to do What have I got to do When sorry seems to be the hardest word fuck you, fuck you, fuck you, fuck you, fuck you, fuck you, fuck you, fuck YOU |
![]() Strašno puno razmišljam o NAMA u zadnje vrijeme. Pokušavam shvatiti da li nešto radimo krivo. Pokušavam shvatiti kako da to promijenimo. Ponekad imam osjećaj da me ne vidiš. Ne čuješ. Često te ne razumijem. Često imam (negativne) misli i predodžbe o nama. Boli me kada shvatim da su bile pogrešne. Boli me još više kada shvatim da su (neke) bile točne. Kao da je tvoje prisustvo oblak, koji me, kada te vidim ili čujem prekrije sve moje sumnje. Ne znam da li je to dobro ili loše. Nemam (snažne i jake--->ovo u zagradi je u pismu prekriženo) čiste osjećaje u vezi sa mnom. Često ne znam što vjerujem. Ponekad mi je teško vjerovati ti (zadnja svađa)! Želim ti pomoći u svemu. POnekad mislim da si u čahuri straha i nesigurnosti. Jesi li? Ne znam kako da ti pomognem izaći iz te čahure. Ponekad mislim da sam i ja u toj čahuri (svojoj). Trudim se konstantno potpuno izaći iz nje. Želim BITI za i uz tebe. Želim da budeš za i uz mene. Želim da smo češće sami. Želim da češće pričamo o nama. Želim da pričamo o (više--->prekriženo) mnogo stvari. Želim da budeš potpuna, da budem potpun i da budemo potpuni ZAJEDNO. Imam mnogo strahova. Da li ih imaš i ti? Želim provoditi mnogo više vremena s tobom. Želim da sjednemo, da se gledamo u oči i da si možemo reći sve. Želim da me više ljubiš. Da me više diraš. Ponekad mi se čini da, kad smo sami, više nemaš onu strast kao nekad. Ne shvaćam potpuno tvoje ponašanje u krevetu. Htio bih pričati o tome. Htio bih pričati sa tobom. Htio bih da ti želiš pričati sa mnom. Htio bih da pričamo. Strašno mi je teško kvalitetno se izraziti. Ne uspijevam reći ono što osjećam. Želim da pričamo o tome. Ponekad imam osjećaj da nosiš veliki teret. Nosiš li? Htio bih ga nosit s tobom. Htio bih da goli sjedimo jedan nasuprot drugome, da se gledamo i da pričamo o svemu. Htio bih da si stalno govorimo ono što osjećamo. (Kad si mi rekla da voliš kad te gledam - kao da mi je kamen pao sa srca, imao sam osjećaj da ću poletit) Želim toliko toga! Ne vjerujem da sve to možemo riješiti jednim razgovorom. Volio bih da oboje zapisujemo stvari koje osjećamo ili želimo reći kako ih ne bi zaboravili. Volio bih kad bi si to što smo napisali međusobno pokazivali i pričali o tome. Na xxxxxx(censored) rođendanu sam se osjećao prekrasno. Ako nam (još uvijek) treba alkohol da se opustimo onda mislim da bi se svaki puta kada želimo pričati trebali napiti i onda pričati i s vremenom smanjivati količinu alkohola. Ja još uvijek nemam čiste i jasne osjećaje vezano uz tvoju nelagodu kad te dotičem tj. kad si gola. Još uvijek nemam čiste i jasne osjećaje uz poneka tvoja ponašanja (kako me gledaš, kako mi odgovaraš, kako pričaš sa mnom, kako me ljubiš, ...) Kako ti mene doživljavaš? Koje su tvoje želje? Napiši ih. Napiši svoja razmišljanja ali ih nemoj baciti jer je to korak unatrag. Napiši ih i NEMOJ ih više čitati! Daj mi ih. Ovo što sam ti napisao ponesi sa sobom kad ćeš doći k meni u stan pa da i o tome možemo pričati. Pisanje nam je jedno vrijeme bila jaka spona, puno jača od verbalnog izražavanja. Pokušajmo opet s pisanjem i prijeđimo polako na pričanje (ako treba, uz pomoć alkohola ili xxxxx). Često imam u glavi cijeli govor pripremljen za tebe ali kad te vidim ne mogu ga izgovoriti i počinjem ga mijenjati, ne znam zašto to radim. Volio bih da su mi sva razmišljanja i sve misli jasne (clear) i da ti točno takve mogu prenjeti. Neizmjerno TE VOLIM! Neka ovo bude ljubavno pismo. Volim te tvoj p.s. fališ mi, boli me srce kad te nema ...ovako, prije nego što krenete na komentiranje, ovo sam napisao davno, nečega se sjećam zašto ali mnogo toga više i ne. meni sada ovo pismo djeluje užasno, potpuno očajno i na neki način "bolesno", pa vas zato molim da ne budete prekritični jer mi se i ovako čini da bi ovaj post mogao nestati sa ovog bloga za koji dan...hvala... |
![]() ima(o) je jedan moj frend teoriju da ni danas nije puno drugačije. da tvoja cura, ma koliko te volila, ako prisustvuje činu borbe u kojoj te frajer razbija ko šmrkavca osjeća potrebu da se povali s njim...meni je to bilo i je odvratno ali sam svejedno morao razmisliti o tome i ne znam da li se slažem ili ne. vremena su se mjenjala, ljudi su se mjenjali, a tako naravno i društvene potrebe, pa tako i želje žena kakav bi muškarac trebao biti. jedno vrijeme se voljelo poete jer su bili tako osjećajni i tako dragi (danas žene za njih kažu da su pičkice), onda se jedno vrijeme jako voljelo one koji su bili po cijelome svijetu i štošta su znali (danas žene za njih kažu da su razmaženi ili mamine maze), i tako su se potrebe žena iz decenija u decenij mijenjale. mijenjale su svoje stavove o tome kakav muškarac mora biti. zadnja era je bila kada je muškarac morao biti muškarac a uz to znati i sve one poslove koje radi žena (pardon, koje je radila prije)...kuhat, prat, peglat, šivat, speć kolače, presvuć bebu itd. itd. nije ni čudo da se u takvoj zbrci ženskih potreba par njih i izgubilo, npr. kao naš svima poznat David Beckham, on je zaboravio da treba biti i muško, ali nema veze jer danas ima i žena kojima je i to ok...što dovodi do novog pitanja: da li je stvar u penisu? ja se pomalo gubim u svemu tome. najsmješnije su mi današnje wannabe zagrebačke 18 ili 19 ogodišnje feministkinje. Kao da one imaju blage veze o čemu govore. i ako smo iskreni, muškarcima je danas stvarno teško, barem ovoj novoj generaciji, one sada imaju toliko novih standarda za muškarce, toliko novih pravila, toliko toga žele od nas. evo, ja npr. imam 19 god i znam koliko toliko kuhat (ne, ne mislim samo na kajgana speć) a znam toliko cura u mojim godinama koje neznaju ni kokice speč. hej, pa što se to događa. mi, muškarci postajemo žene. kako? stavljaju nas u položaj u kojemu su one bile tisućama godina. ali tko? one koje nisu bile. one prema kojima se od njihova rođenja postupalo ravnopravno, ma šta ravnopravno, dobile ste titulu lijepši spol, tko kome otvara vrata. hej, pa nečemo se muljat. moderna žena danas puši light cigarete, ide na pilates, pije neku kavu čije ja ime ne bih mogao točno slovkat i čita cosmo. a šta da mi čitamo. mens health? ma daj molim te. kupio sam ga jednom u nadi da će biti barem približno dobar kao cosmo, ali drek na šibici, oni meni briju o seksu. kako će mi cura poludit od zadovoljstva ako napravim...i onda lista. pa napravio sam već sve to, di vi živite, imate tri mišića i odijelo i mislite da ste up-to-date. ma daj molim vas. toliko sam se razočarao u tom časopisu. a cosmo je toliko dobar. čak se ja (male) osjećam bolje kad ga pročitam, kako je tek njima. sad će neko reć da sam ja pičkica. stani malo frajeru, di ćeš ti bit za 20 godina. više nije dovoljno bit frajer, koja žena će danas past (a možda i leć) na frajera koji jedino što može je zeksirat tri velke žuje. muškarci moji moderni, mene je strah, mene je zbilja strah. kamo ovo vodi? zašto se u svakoj ženskoj kategorizaciji muških ljubavnika pojave sex mašina (glup ko stup al kara mrak) i pametan dečko iz susjedstva (super al tak tak u krevetu) kao odvojene kategorije. pa zar vi stvarno mislite da nema niti jednog muškarca koji je oboje? osim toga, zašto nisam nigdje vidio takvu stvar za žene. e pa počet ćemo i mi pisati o tome kakve ste vi u krevetu. molim lijepo. to što ste žene ne znači i da ste zanimljive, naprotiv, nije penis jedina erogena zona na muškom tijelu. kakve su to gluposti? znanstveno dokazano! ma znanstveno dokazano my ass. dosta sam se izkomentirao, sada slijedi slatki zaključak. ako se i mladi moji moderni muški desi ono čega se bojim, mi ćemo doći u poziciju koju je imala žena prije 50 ili 100 godina, možemo se i veseliti nečemu sjajnome. onda ćemo mi moći birati, moći reći ne hvala itd. vrijeme je da se ustanemo...i da odemo. pa nek vide kak im je bez nas. ima toliko pjesnika koji su opjevali ljepotu žene, a di je ta žena koja će nešto posvetiti nama, "ružnijem spolu". smisao ovoga teksta je u njegovim komentarima koje očekujem od vas, znam da ih neće biti mnogo, ali o tome bi se zaista trebalo malo početi pričati zato molim sve one koji su ovo pročitali da i komentiraju, bez obzira da li muško ili žensko, ali isto tako, ako si baš TI jedan od onih blogera koji ima malo veći rejting posjećenosti na stranici, a misliš da je ovo dobra tema, reci ljudima, pošalji ih ovamo, ili barem napiši neki svoj post na ovu temu, unaprijed vam jedno veliko HVALA za ostavljene komentare |
![]() u biti se možda više ljutim na sebe nego na tebe, napisala si da sam te toliko volio, da ti bilo toliko lijepo da ti je to bilo previše, da nisi mogla podnijeti toliko ljubavi i toliko lijepih stvari... pa što sam ja, jebemu pas mater idiota...pa kaj sam se morao prodati, kaj sam baš morao postati ovisan o njoj...napisala si da sam toliko dobar da postaješ ovisna o meni...i da to ne želiš...znaš što sam ja onda učinio, oduzeo sam si život, oduzeo sam si život da te ne bih gušio, da bi mogla disati...na taj način sam ja prestao disati, prestao biti ja u daljnjim pismima pišeš da mi se nešto počelo događati, da sam povučen, da ne pričam, da sam hladan, jeruzalem pa ti si idioooot, ti si kreten...kako sam samo mogao tako trčati za tobom, kako sam mogao misliti da je u redu ako baš SVAKI put ja učinim prvi korak... e pa ljubavi moja, srećo moja, otrove moj, ne, ne, ne i NE. ja to više neću raditi. volim te, trebam te, nedostaješ mi. prekinuvši s tobom sam si dobrovoljno strguno komad srca i bacio ga u smeće. želim svoje srce natrag, želim natrag svoj osmjeh, svoje ja. bio sam toliko vedra osoba, bio sam toliko sretan, toliko sam volio sve, sunce, nebo, ljude, pa i jebenu klupu. bio sam netaknut, pun optimizma. ubio sam to u sebi. ubio sam se radi tebe. stvarno sam kreten. di je tu samopoštovanje, gdje je tu ego, gdje sam ovdje ja. izgubio sam se i sada se tražim... ne, nisi ti kriva za to, ali se toliko ljutim, na tebe, na sebe... gotovo je sad, neću te zvati iako radi toga još godinu dana neću moći spavati, neću ti pisati iako ću još 5 godina radi toga imati proljev (da f**king proljev) i neću te tražiti pa makar mi srce radi toga puklo, makar ostao na cesti sam, sa praznom bocom viskija i dvije kutije cigareta, pa makar završio u konteneru, neopran, neobrijan, pa makar smrdio, pa makar se muhe skupljale na meni...i ja sam čovjek...neka se i mene potraži, neka se i za mene pita, neka budem i ja nekome nešto...ali ne rječju, već jebeno iskrenim djelom |
![]() ![]() |
![]() dobro ljudi, vas dvoje što posjećujete ovaj sajt ![]() ![]() ![]() ![]() dakle, problem ne spavanja, koji, čini se, imaju mnogi blogeri je i dalje na snazi, jučer sam slušajući urbana (mada su meni radi dotičnog problema pojmovi jučer, danas i sutra, jer sam stalno na barijeri 00:00, malo pomiješani), pardon laufer zaspao, oko 23 sata, stara je oko 3:19 išla pišat, pardon na WC, pa me je probudila i ja naravno nisam mogao više spavati, onda sam malo bio na net-u, gledao vaše krasne blogove ![]() na putu prema trgu (ono parkiralište kad u Jurišićevoj prije HT-a skreneš desno - ako ideš prema trgu, a ako ideš od trga, onda poslije HT-a lijevo, e tamo sam ja prolazio ![]() ![]() zaboravio sam spomenut da sam bio razočaran količinom ljudi, nadam sam se da će ih biti manje, ali mogao sam i biti pametniji (em Zagreb, em trg jebote) da barem imam digitalni fotić onda bi vam stavio sličice kako se mijenjala temperatura i koliko je sati tamo gore na onom kaj pokazuje koliko je sati a nekad i kolika je temp. ![]() ![]() ![]() malo ćemo skratiti priču jer ja ni sam više ne znam što sam točno htio reči...dugo sam švrljao po raznoraznim (jel ide to zajedno??) izlozima i gledao što je sve u njima. iznenadilo me koliko malo poznajem dućane i što sve ima u njima za kupit (mogući razlozi: 96% vikenda provedenih u Zagorju i godina dana života u Drvinju/Trešnjevci/Rudešu/Voltinom -->ovo je sve ista lokacija, ali o tome drugi put). ti mali dućanćićićići sa svojim malim izlogićićićićićima i malim stvarćićićići(dosta)cama su me kao hipnotizirali pa sam ih sve gledao sa oduševljenjem i divio se svemu što čovjek za novac (kojeg nemam baš) može dobiti i kako bi ovo bilo super ili wow ovo si full ono kao moram kupit ![]() kod nebodera (onaj sa Hambi-em) sam si kod tete Fran-Pek (ili tak nešto) kupio kró˙aśaan (ili tak nekako) sa čokoladom i krafnu s marmeladom, kroasan uopće nije bio kakav bi trebao biti, bio je više kao komad kruha ili buhtla, a ni krafna nije bila za 5, ne volim onaj šečer u prahu, ne kužim koja je svrha toga (imamo šečer, ali ajmo napravit šečer u prahu). na kiosku nije bilo Dylana Doga naravno. htio sam si uzeti VIDI, ali pošto je tema broja bila o onim malim ručnim kompjuterima (palm, plot ili tak neš), a to si prosječni Hrvat ni u ludilu ne može priuštiti sam uzeo Jutarnji jer tih 6 kn tu i tamo rado potrošim za par svježih informacija, čak me inspirirao za jednu blog diskusiju koje možete očekivati sutra(danas?) ako ne i danas(???e sad si nas izgubio ![]() niti ne znam koliko sam puta prošao kroz onaj prolaz ispod nebodera (u sva četiri smijera), samo sam se šetao, bez cilja. htio sam sjesti na kavu u Flores (to vam je poslije trga, ilica, ona prva lijevo - nasuprot Name, stvarno moram počet pamtit imena ulica i parkirališta. ste skužili da komentiram komentar svoje komentara komentara...), stvarno mi se jako sviđa kako su ga uredili iznutra ali mi je frajer (ovaj nije deda, možda tata ili stric) rekao da još nisu otvorili, ko da bi ga ubilo da mi je skuho jednu s mlijekom (hladno toplo? svejedno) pa sam otišao dalje...mislim da je već bilo oko 6:44 krenuo sam prema Importanne(e)-u. mislio sam si: dok ja došetam do njega će se neš i otvorit. dok sam prolazio preko Zrinjevca me srca malo stegnulo (njoj i meni je jednom bilo sjajno ovdje). hodao sam, šetao. gledao ljude čiji se broj iz minute u minutu povečavao, primjetio čudan miris apoteke i odlučio se učlaniti u neku knjižnicu (kako su bili lijepi oni izlozi sa knjigićićićićićićicama - dosta sam reko), prošao preko Gay-pride (šarene) zebre i završio u pothodniku... sjeo sam u jedan od onih kafića u krugu, zapalio (valjda već 7. iz kutije) i počeo čitati jutarnji (čitam...čitam...čitam) sjetio sam se da sam jednom tu u Importanne(e)-u vidio da u tobaku imaju onu mašinicu koja ti u praznu filter cigaretu nagura duhan, brzo sam platio kavu i odjurio po još stvari koje se mogu popušit ili u najmanju ruku pomažu tome. eto me na kiosku: "Dobar dan, jel imate ono s čim se pune prazne cigarete?" (majmune ![]() koja je poanta cijelog ovog teksta? odite malo van, prošećite kad nije gužva, pogledajte svoj grad koji god da bio pa ga pogledajte još jednom, malo bolje...stanite...popite kavu ili sok ili cedevitu za miješanje...možda otkrite nešto novo...na gradu...ili možda na sebi ![]() ...za one koji su jako pozorno čitali i pitaju se di je dio o užitku pušenja...dolazi...ako ne danas, onda sutra ![]() |
![]() ![]() ![]() ![]() joj gubim se u šumi HTML, ja sam ko onaj tip koji uzme previše u usta pa nemre žvakat, rekao sam da ću postaviti tablicu, ali pošto su i ovako poredani će tablice još malo čekati, ali imamo novi problem, ovaj mali žuti, da taj što skače, to bi trebala biti animacija ili možda ne???!!! uglavnom, za majmuna sam siguran da bi mu trebala padati glava...čekajte moram opet u šumu |
![]() držim si fige jer mi ih trenutno tko drugi nema držat |
![]() zašto sam pobijedio? jer sam (sa ovim) post-om unutar 24 sata (makar i manje) napravio 7 postova, samo za vas |
![]() Prva promjena:Leb i Sol - Bistra Voda Druga promjena:opet Franco stvarno sam htio ostaviti bistru vodu ali bi predugo loadala pa tko ima minutu dvije i želi čuti dobru pjesmu---klik na sličicu |
![]() derite se, vičite, smijte se i plačite |
![]() život je more, pučina crna, po kojoj tonu mnogi što brode, nije mi srce plašljiva srna, ja se ne bojim velike vode lome me vali, nose me struje, oseka sreće, a tuge plima, šiba me nebo bičem oluje, al još se nedam i još me ima u jutra rana plaše me senke minulih dana, sečanja mutna kao u laži, kao u snu, ipak se borim, ipak se nadam, sve manje letim, sve više padam, i sve su jače ruke što me vuku dnu možda će žena svilenog bedra, koja me zove i pruža ruke, uliti vetar u moja jedra, do nove žene, do nove luke život je more, život je more, život je more Đorđe Balašević - Život je more ... opet sjedim za maminim kompjuterom i slušam playlist u WMP-u koji je sestra postavila, samo su dvije pjesme, ova i ona, da ona moja...sad ću se zbedirat, ja to nekako uvijek znam unaprijed, ali možda je to ovaj puta dobro, da napokon završim onaj prvi, moj prvi post i da mi duši bude malo lakše |
toliko sam prčkao po bojama i ostalim opcijama u HTML da ih nisam znao popraviti pa sam morao resetirati izgled, šmrc, htio sam složiti nešto žuto narančasto crveno...možda i budem ali od sada eksperimente radim na HDD-u a ne na webu...za sada još nema novih postova jer mi je previše vremena oduzeo scroll (primjetite da je u bojama weba, zahvaljujući rat-u :) novi postovi dolaze uskoro, nadam se (pišem kao da to netko zaista i čita :) p.s. sad si idem skinut milion emoticon-sa da vam svoje emotion-se mogu dočarati slikom |
![]() novi design (čitaj: dizajn) sam u biti prekopirao od losegirl...nadam se da se neće ljutiti. pokušavat ću svakodnevno malo dorađivati blog, tako da ostane interesantan i da se malo bolje naučim baratat HTML-om. možda je netko od vas svratio da vidi nastavak priče...moje priče...biti će nastavka, možda još i danas, u kasnim večernjim (ranim jutarnjim) satima ali trenutno nisam raspoložen pisati o boli, nadam se da me razumijete. p.s. hvala spiegelbild, ti si moj prvi posjetioc, moj prvi komentar, nadam se da te neću zaboraviti |
![]() Tekst jedne linije iz pjesme koja je gore navedena uzrokovala je da mi se koža na cijelome tijelu naježi. Pošto sam kroz proces ne-pisanja izgubio dar za opisivanje nisam sposoban beletristički okititi taj doživljaj. Kao kad ste na koncertu omiljene grupe i svira Vam omiljena pjesma, točno Vaš omiljen stih. Gledate romantičnu komediju i Hugh Grant je upravo odustao od par milijuna dolara samo kako bi mogao biti blizu svoje voljene Sandre Bullock (ovo je bila fikcija). Onaj pogled u njenim očima koji bi u svakome tko je sposoban osjećati pobudio neke dublje osjećaje, natjerao čovjekova osjetila da se pobude i, da mu se koža naježi. Koja je to linija? Piše u naslovu ovoga "post"-a. Kaže "Život je jedan ona baaaaciiiila". Zašto se ja na to naježim? Zašto sam se jučer slušajući tu pjesmu na maminom kompjuteru cijeli naježio? Jer sam i ja jedan "život" bacio niz rijeku. Kako sam mogao baciti jedan život niz rijeku? Kako se baca jedan život niz rijeku? Život...moj, tvoj, Vaš je veliki skup odluka, ideja i slučajnosti. Ta tri "parametra" (uz mnoge druge) oblikuju Vaš život...Vašu priču. Promjenom jednog od tih stvari (parametar zvuči grubo), promjenom najmanjeg detalja u Vašoj svakodnevnici, mijenja se cijela priča (ja sam inače sanjar, romantičar).Što je taj detaljčić veći to je i utjecaj na vašu priču veći. Mislim da shvaćate što Vam pokušavam objasniti. Sada još moramo riješiti pitanje kako baciti jedan život niz rijeku? Pošto sami oblikujemo svoju priču odlukama koje svakodnevno donosimo, tu i tamo naiđemo na pitanja koja od nas traže odluke, tu i tamo - velike odluke, koje će jako promjeniti našu priču. Ako te odluke moraju biti jednoznačne, kao "da" ili "ne" (i uz to su velike) onda one nešto odbacuju, a nešto prihvaćaju. Evo jednog primjera za lakše razumijevanje: Priča broj jedan: Na obali, uz šum mora sjede on i ona, nakon prekrasne šetnje uz zvuk valova... On: "Želiš li se udati za mene? Želiš li zauvijek biti moja, da sam zauvijek tvoj?" Ona: "Da. (oh) Koliko dugo sam čekala ovaj trenutak. Volim te." On ju privuče k sebi i ona mu "pruži ruke kao sebe da mu pruža"(Đorđe Balašević). Priča broj dva: Na obali, uz šum mora sjede on i ona, nakon prekrasne šetnje uz zvuk valova... On: "Želiš li se udati za mene? Želiš li zauvijek biti moja, da sam zauvijek tvoj?" Ona: "(uh)!!??" --->(primjetite da su prvo uskličnici a tek onda upitnici, to nije svejedno) Razilaze se...uz šum mora Sada se možda netko pita koji život sam ja bacio niz rijeku. Onaj iz prve priče. Nije bilo točno tako. Nije bilo ni slično ali...bacio sam jedan život u rijeku...tek prekjučer. ...to be continued... |
kolovoz, 2004 | ||||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv