poslije kiše

Strašno puno razmišljam o NAMA u zadnje vrijeme.
Pokušavam shvatiti da li nešto radimo krivo.
Pokušavam shvatiti kako da to promijenimo.
Ponekad imam osjećaj da me ne vidiš. Ne čuješ.
Često te ne razumijem.
Često imam (negativne) misli i predodžbe o nama.
Boli me kada shvatim da su bile pogrešne.
Boli me još više kada shvatim da su (neke) bile točne.
Kao da je tvoje prisustvo oblak, koji me, kada te vidim
ili čujem prekrije sve moje sumnje.
Ne znam da li je to dobro ili loše.
Nemam (snažne i jake--->ovo u zagradi je u pismu prekriženo) čiste osjećaje u vezi sa mnom.
Često ne znam što vjerujem.
Ponekad mi je teško vjerovati ti (zadnja svađa)!
Želim ti pomoći u svemu.
POnekad mislim da si u čahuri straha i nesigurnosti.
Jesi li?
Ne znam kako da ti pomognem izaći iz te čahure.
Ponekad mislim da sam i ja u toj čahuri (svojoj).
Trudim se konstantno potpuno izaći iz nje.
Želim BITI za i uz tebe.
Želim da budeš za i uz mene.
Želim da smo češće sami.
Želim da češće pričamo o nama.
Želim da pričamo o (više--->prekriženo) mnogo stvari.
Želim da budeš potpuna, da budem potpun i da
budemo potpuni ZAJEDNO.
Imam mnogo strahova. Da li ih imaš i ti?
Želim provoditi mnogo više vremena s tobom.
Želim da sjednemo, da se gledamo u oči i da
si možemo reći sve.
Želim da me više ljubiš. Da me više diraš.
Ponekad mi se čini da, kad smo sami, više nemaš
onu strast kao nekad.
Ne shvaćam potpuno tvoje ponašanje u krevetu.
Htio bih pričati o tome.
Htio bih pričati sa tobom.
Htio bih da ti želiš pričati sa mnom.
Htio bih da pričamo.
Strašno mi je teško kvalitetno se izraziti.
Ne uspijevam reći ono što osjećam.
Želim da pričamo o tome.
Ponekad imam osjećaj da nosiš veliki teret. Nosiš li?
Htio bih ga nosit s tobom.
Htio bih da goli sjedimo jedan nasuprot drugome, da
se gledamo i da pričamo o svemu.
Htio bih da si stalno govorimo ono što osjećamo.
(Kad si mi rekla da voliš kad te gledam - kao da mi
je kamen pao sa srca, imao sam osjećaj da ću poletit)
Želim toliko toga!
Ne vjerujem da sve to možemo riješiti jednim razgovorom.
Volio bih da oboje zapisujemo stvari koje osjećamo ili
želimo reći kako ih ne bi zaboravili. Volio bih kad
bi si to što smo napisali međusobno pokazivali i pričali
o tome.
Na xxxxxx(censored) rođendanu sam se osjećao prekrasno.
Ako nam (još uvijek) treba alkohol da se opustimo onda
mislim da bi se svaki puta kada želimo pričati trebali
napiti i onda pričati i s vremenom smanjivati
količinu alkohola.
Ja još uvijek nemam čiste i jasne osjećaje vezano
uz tvoju nelagodu kad te dotičem tj. kad si gola.
Još uvijek nemam čiste i jasne osjećaje uz poneka
tvoja ponašanja (kako me gledaš, kako mi odgovaraš,
kako pričaš sa mnom, kako me ljubiš, ...)
Kako ti mene doživljavaš?
Koje su tvoje želje? Napiši ih.
Napiši svoja razmišljanja ali ih nemoj baciti jer
je to korak unatrag.
Napiši ih i NEMOJ ih više čitati! Daj mi ih.
Ovo što sam ti napisao ponesi sa sobom kad
ćeš doći k meni u stan pa da i o tome možemo
pričati.
Pisanje nam je jedno vrijeme bila jaka spona, puno jača
od verbalnog izražavanja.
Pokušajmo opet s pisanjem i prijeđimo polako na
pričanje (ako treba, uz pomoć alkohola ili xxxxx).
Često imam u glavi cijeli govor pripremljen za tebe
ali kad te vidim ne mogu ga izgovoriti i počinjem
ga mijenjati, ne znam zašto to radim.
Volio bih da su mi sva razmišljanja i sve misli
jasne (clear) i da ti točno takve mogu prenjeti.
Neizmjerno TE VOLIM! Neka ovo bude ljubavno
pismo.

Volim te tvoj

p.s. fališ mi, boli me srce kad te nema