i opet me pogodilo
život je more, pučina crna, po kojoj tonu mnogi što brode, nije mi srce plašljiva srna, ja se ne bojim velike vode lome me vali, nose me struje, oseka sreće, a tuge plima, šiba me nebo bičem oluje, al još se nedam i još me ima u jutra rana plaše me senke minulih dana, sečanja mutna kao u laži, kao u snu, ipak se borim, ipak se nadam, sve manje letim, sve više padam, i sve su jače ruke što me vuku dnu možda će žena svilenog bedra, koja me zove i pruža ruke, uliti vetar u moja jedra, do nove žene, do nove luke život je more, život je more, život je more Đorđe Balašević - Život je more ... opet sjedim za maminim kompjuterom i slušam playlist u WMP-u koji je sestra postavila, samo su dvije pjesme, ova i ona, da ona moja...sad ću se zbedirat, ja to nekako uvijek znam unaprijed, ali možda je to ovaj puta dobro, da napokon završim onaj prvi, moj prvi post i da mi duši bude malo lakše |
)