moja priča (part 2.)
Volim ju, još uvijek ju jebeno volim. ne može ljubav koja je trajala dvije i pol godine proći za dva dana. ona je moja prva prava velika ljubav, ljubav u kojoj vidiš svoju djecu, svoj život, svoje drugo značenje. bila mi je sunce, poput mekog dodira vjetra. ona još uvijek i mene voli, jako me voli. donjeo sam odluku, donjeli smo ju zajedno. mrzim tu odluku, mrzim to što sam napravio, to, na što sam se odlučio, da jedan život bacim niz rijeku. moj život je do prekjučer bio pjevan njoj, samo njoj. nikada ju nisam varao, nikada nisam ni razmišljao o tome, nikada je nisam htio povrijediti. ne znam što da pišem, na tenutke se osjećam sjajno i onda se sjetim, sjetim se svega, samo mi dođe. u tim trenutcima ne želim živjeti, ne želim se zvati čovjekom, poneki imaju toliko malo ili uopće nemaju ništa a ja sam odbacio ljubav svojega života. jednostavno nije išlo, oboje smo skoro suznih očiju zaključili da bi "trebali" prekinuti, ipak, mi smo već godinu dana živjeli u nadi i transu "kako bi nam dobro moglo biti", ali nam više nije bilo dobro, više se nismo smijali, više nije bilo onoga nečega što nas je pokretalo. ja znam su ovo gluposti, da će to proći, da ću ja pronaći novu i da će na kraju sve biti u redu. utjehu ja sada niti ne trebam. ovo možda više pišem za sebe nego za blog, samo da nekome kažem, pa ako nikome drugome onda barem sebi. rekao sam tek starome, nije pokazao neko specialno suosjećanje (in bitvin: starci su mi rastavljani pa se ja i on rijetko vidimo). nisam htio nikome reći, još nisam i ne znam koliko dugo još neću. ne znam zašto, prije bih odmah otišao nekom frendu i pričali bi satima. ovaj put valjda želim da svi ti osjećaji budu samo moji, mi smo već par puta prekidali i opet bili zajedno ali baš radi ovog samovanja u boli mislim da je ovo bilo konačno, konačni rastanak, konačna odluka....trenutno više ne znam što da pišem na ovu temu, ima toliko toga da mi je prevelika zbrka u glavi pa tako i pišem ali kada me opet ulovi kriza, možda se to izderem u eter mojeg blogaderite se, vičite, smijte se i plačite |
)