Indexi - Bacila je sve niz rijeku.mp3
Tekst jedne linije iz pjesme koja je gore navedena uzrokovala je da mi se koža na cijelome tijelu naježi. Pošto sam kroz proces ne-pisanja izgubio dar za opisivanje nisam sposoban beletristički okititi taj doživljaj. Kao kad ste na koncertu omiljene grupe i svira Vam omiljena pjesma, točno Vaš omiljen stih. Gledate romantičnu komediju i Hugh Grant je upravo odustao od par milijuna dolara samo kako bi mogao biti blizu svoje voljene Sandre Bullock (ovo je bila fikcija). Onaj pogled u njenim očima koji bi u svakome tko je sposoban osjećati pobudio neke dublje osjećaje, natjerao čovjekova osjetila da se pobude i, da mu se koža naježi.
Koja je to linija? Piše u naslovu ovoga "post"-a. Kaže "Život je jedan ona baaaaciiiila". Zašto se ja na to naježim? Zašto sam se jučer slušajući tu pjesmu na maminom kompjuteru cijeli naježio? Jer sam i ja jedan "život" bacio niz rijeku. Kako sam mogao baciti jedan život niz rijeku? Kako se baca jedan život niz rijeku?
Život...moj, tvoj, Vaš je veliki skup odluka, ideja i slučajnosti. Ta tri "parametra" (uz mnoge druge) oblikuju Vaš život...Vašu priču. Promjenom jednog od tih stvari (parametar zvuči grubo), promjenom najmanjeg detalja u Vašoj svakodnevnici, mijenja se cijela priča (ja sam inače sanjar, romantičar).Što je taj detaljčić veći to je i utjecaj na vašu priču veći. Mislim da shvaćate što Vam pokušavam objasniti.
Sada još moramo riješiti pitanje kako baciti jedan život niz rijeku? Pošto sami oblikujemo svoju priču odlukama koje svakodnevno donosimo, tu i tamo naiđemo na pitanja koja od nas traže odluke, tu i tamo - velike odluke, koje će jako promjeniti našu priču. Ako te odluke moraju biti jednoznačne, kao "da" ili "ne" (i uz to su velike) onda one nešto odbacuju, a nešto prihvaćaju. Evo jednog primjera za lakše razumijevanje:
Priča broj jedan:
Na obali, uz šum mora sjede on i ona, nakon prekrasne šetnje uz zvuk valova...
On: "Želiš li se udati za mene? Želiš li zauvijek biti moja, da sam zauvijek tvoj?"
Ona: "Da. (oh) Koliko dugo sam čekala ovaj trenutak. Volim te."
On ju privuče k sebi i ona mu "pruži ruke kao sebe da mu pruža"(Đorđe Balašević).
Priča broj dva:
Na obali, uz šum mora sjede on i ona, nakon prekrasne šetnje uz zvuk valova...
On: "Želiš li se udati za mene? Želiš li zauvijek biti moja, da sam zauvijek tvoj?"
Ona: "(uh)!!??" --->(primjetite da su prvo uskličnici a tek onda upitnici, to nije svejedno)
Razilaze se...uz šum mora
Sada se možda netko pita koji život sam ja bacio niz rijeku. Onaj iz prve priče. Nije bilo točno tako. Nije bilo ni slično ali...bacio sam jedan život u rijeku...tek prekjučer.
...to be continued...
Post je objavljen 24.08.2004. u 05:18 sati.