male misli s ove i s one strane

Lijeno je žmirkao prema kasnojesenskom suncu i u pogledu su mu se razljevale boje kojih je još bilo. Za tjedan dva prevladat će samo siva, zgrozio od te pomisli i nesvjesno stresao. Bacio je cigaretu i zgazio ju nogom. U parku nije bilo gotovo nikog, sam je sjedio na klupi sada već poprilično zavaljen i hvatao toplinu licem. Zrak je mirisao na travu i tu i tamo bi bacio pogled na jezero po kojem su polako jezdile dvije patke. Tišina. Pasala mu je. Došao je razbistriti misli. Pobjegao je s posla. Rekao je da mu nije dobro ili tako nešto. Trebao je mir, zapravo. Pa i nije mu bilo dobro kad malo bolje razmisli. Napunilo se svega. Sjetio se kako je znao tako često za vrijeme srednje škole kad mu je postalo previše, jednostavno zamoliti rasku da ga pusti i onda je šetao. Sam. Najčešće Gornjim gradom. To ga je smirivalo. To je trebao s vremena na vrijeme. Biti sam sa svojim mislima.
Nevjerojatno je to, razmišljao je, kako neki ljudi pametnije od sebe smatraju glupanima. Valjda, u nemogućnosti da ih shvate proglase ih nedovoljno inteligentnima. Nasmijao se u sebi kriveći lice u neku grimasi,ali što uopće očekivati od ljudi koji kažu da je Mali princ prepun glupih filozofiranja o tome kak je voda topla. I Mali princ je njima glup, pa nije ni čudno što sam i ja. Važno je dva puta prepisati neki "jako pametni" tekst o blagajničkom poslovanju na kolodvorima. I onda ne daj Bože slučajno u sljedeći red staviti rečenicu koja je u originalu u prošlom redu. Ili možda kod nabrajanja umjesto brojki upotrijebiti slova (pod 1, pod a, pod 2..) Svaka naznaka vlastite logike ili kreativnosti proglašava se površnošću, indolentnošću i nezainteresiranošću. Došlo mu je da pljune ispred sebe, ali to nikada nije činio pa nije mogao ni ovaj put.
Pitao se zašto ne ukinu fakultete, za ovakve poslove su im dovoljni i majmuni, samo ih moraju naučiti tipkati po tastaturi, koji će im jarac neko sa diplomom, ma koji će im jarac uopće netko tko ima vlastito mišljenje, tko ima svoje ideje. Sačuvaj nas Bože kuge, rata i onih koji razmišljaju!
Ne, ne želi više o tome. Zna da se od pametovanja ne živi, mora se raditi, to je jasno, novac treba svima!
Ali, neke stvari stvaraju jako gorak okus u ustima!
Zaklopio je oči i vidi Nju! E, to je izmamilo osmijeh na neobrijano lice s velikim podočnjacima. Jedino Ona sjaji u toj tami i to najsvjetlijom svjetlošću! Ona je razlog zašto se i žuč guta! Njihova ljubav i to gnjezdo u kojem su odnedavno je sve u njegovom životu. Osmijeh mu je otkrio prekrasne bijele zube i rukom je obrisao suzu u lijevom oku. Plave oči su zaiskrile odmah.
Ko ih *ebe!!! Ne stvarno, ma ko ih * ebe!!! Zavrtio je glavom da ispravi ukočeni vrat i pramen tamne kose mangupski mu padne na čelo. Oni tako i tako nikada nisu imali svoju ružu, ni svoju ovcu. I tako i tako nikada neće moći prepoznati na crtežu slona u utrobi zmije. Oni ne vide. A on, on ima najveće bogatstvo na svijetu!
Čvrsto stisne knjigu već pohabnlih korica i krene prema svakodnevici grada.

Dobila sam dobronamjeran savjet da mrdnem svoju nakupinu špeka i oslonim se na vlastite sive stanice ;o) Pusa Goldy!
Daklem, razmišljala sam malo o čemu da vam pišem, čitala sam mnoge blogove, posebno one u cool kategoriji i primjetila doita nešto ružno; dvije cool blogerice koje su i iz istog grada su se međusobno kroz komentare, na blogu jedne od njih dvije, častila raznim izjavama kroz koje je bila neskrivena nepodnošljivost, netolerancija, podsmjehivanje i sprdanje zbog različitih stavova o nekim stvarima!!??
Mislim si ja; pa tko je ovdje lud...zakaj sad to?? Tko tu kome smeta, koja koju ugrožava? Ili je to bila "samo" stvar samoreklame i natezanja oko toga koja ima više komentara?! Zbilja mi nije jasno čemu sve to? Kakvo je to podilaženje najsitnijim strastima i kakav je to sajam taštine,ha?
Pa ne samo kod te dvije dotične kulerice, nego sam doista naišla na dosta naših dragih blogera koji ne mogu nahvaliti sebe i sve svoje divne i krasne osobine; od toga kak su velki humanitarci, pošteni i moralni građani, preko lažnih skromnosti tipa :" ma nisam ja tak dobar/dobra, ma to je sitnica" i sl. na izljev komentara koji su dotičnog nahvalili i u suzama dirljivosti okupali zbog gore napisanog posta u kojem je i jopet dotična/dotični pokazao sve svoje hvalevrijedne postupke.
Rekla bi moja baka, a imala je ona doista mudre izjave,:"Hvalite me usta, poderat ću vas"!

Dobro, možda je to doista i tako, možda su ti ljudi zaista na tragu Majke Tereze, ali da ih je toliko puno mi danas nebi živjeli u ovakvom nehumanom i sebičnom svijetu, k jarcu!

Onda neš vidim da su se počeli dijeliti na liberalne i konzervativne! Oduvijek sam se doista gnušala raznoraznih etiketiranja i trpanja u ladice, cijeli moj život! (to opet možete pitati moju baku koja me odgajala na onu fintu:to nije za curice, to curice ne smiju. pa sam ju ja onda jednog dana na jednu takvu njezinu odgojnu metodu upitala: a jel opće ima kaj da je za curice!!?? mislim ono, sam sjedit, kimat glavom i cerit se glupavo nije za mene, ak je tome tak, nećem biti curica!)
No da, malo zastranih, ali to stavljanje u neke kategorije; liberalan, konzervativan, pravi vjernik ili kategorija"ja vjerujem ali ne priznam crkvu"ili ono ljevičar, desničar, palavičar, srednjoprstenaš :))))

NN, daaa...e sad potaknuta time pokušam ja sebe svrstati u one dvije kateg.tj.jednu od te dvije i skužih da jemam problem!!!!! Jebate, pa ja nikam ne prispem, kaj bum sada! Mislim ak konzerva znači čvrsto zagovarat neke tvrde stavove, tipa; nemam ja niš protiv crnaca al se moja kćer nebu za njega udala, onda ja nisam ta! ak konzerva znači svoje nedam, tuđe nećem kaj se tiče npr. vješanja vjerskih obilježja u škole, urede ili u mom slučaju u stubište našeg ulaza !!?? onda konzerva nisam, jer smatram da vjerska obilježja nisu da se vješaju svuda i svakuda jer time im se ruši značenje i gube na važnosti, a osim toga doista ne vidim potrebu da prvo po čemu će me netko percipirati bude moja vjerska opredjeljenost (sam dobro napisala tu riječ, to nikad ne znam!). Meni je bitno tko je kakav čovjek pod kožom, a kroz razgovor s tom osobom ću doći i do religije, i to amo ako mi ta osoba bude htjela o tome pričati, isto kao i o svojoj sexualnoj orijentaciji. Po meni je to nešto osobno i nebi trebalo biti toliko javno, tj.nebi se trebali po tome dijeliti!
Ali ako me pitate jesam li za legalizaciju prostitucije ili droga sa čvrstim uvjerenjem ću vam reći jedno veliko NE! Pa onda isto tako baš i nisam liberalna kaj se skidanja u javnosti tiče; dragi Bog nas je napravio svakave, i hvala mu na tome, i male, i velike, i debele i mršave, i nitko se od nas nije sam stvarao i takvi smo kakvi smo! I volim mja umjetnost renesanse, i doista mislim da je Michelangelov David vrhunsko dijelo te da je Boticellievo Rađanje Venere prekrasna slika, ali....doista mislim da se nebi trebala mučiti hodajući po gradu s pogledima koji mi padaju po slučajnim prolaznicima, tj. po njihovim golim salastim trbusima, obješenim dekolteima, big siza utegnutim zadnjicama..jer doista me nitko ne može uvjeriti da su svi ljudi lijepi i da je ljudsko tijelo samo po sebi predivno!!! Prošle godine sam se na sl. temu zakačila na jednom forumu s nekom mladom damom oko skidanja tadašnjih stavara Big Brothera. Rekla sam da mi je neshvatljivo da se jedna stanarka (danas voditeljica istog show-a) okolo sprešetava u tangama jer to samo po sebi neukusno zgleda, posebno zbog 79851 crvenih prišteva na osobnom gepeku a ZNA da ju cila Hrvatska gleda. Ugl. dotična forumašica me proglasila, bah, konzervom, nazadnom i primitivnom seljačom, jer ona, oh, osobno hoda po svom stanu u tangicama i tak bi se ponašala da ju hiljadu kamera snima a ja nek slobodno okrenem kanal ak me smeta!!! Aha, pa valjda svi (osim mene) znaju da je BB emisija u kojoj je glavna radnja skidanje i hodanje u takvom izdanju pred kamwerama, čini mi mse da sam ja fulala kad sam mislila da je to neka vrsta psihološkog experimenta u kojem hrpu nepoznatih i različitih ljudi uguraš na jedno mjesto, ne daš im nikakvog posla i onda proučavaš hoće li se poubijati u sljedećih 100 dana ::)) E baš sam glupa, jojjj!
Noda, a nisam za zabranu pobačaja, ali sam za više alternativnih škola tipa Waldorf, i još sam za strožu disciplinu u školama da se malo dotjera u red te razmažene mamine i tatine sinove i kćeri koji su odgojeni tako da misle daim je sve dozvoljeno! Dala bih im ja svoju baku pa da vide kaj curice smiju, aha!!!

I tak sam ja sad eto ful zbedirana jer se nemrem svrstati u kategoriju, jer si nemrem našit etiketu (a ne dozvoljavam nikom drugom da mi ju našije, prste k sebi, iššš) I tak jadna jedino kaj mogu za se reći je da sam jedna liberalna konzerva!!!


pusa svima

And I’d give up forever to touch you
’cause I know that you feel me somehow
You’re the closest to heaven that i’ll
Ever be
And I don’t want to go home right now

And all I can taste is this moment
And all I can breathe is your life
’cause sooner or later it’s over
I just don’t want to miss you tonight

And I don’t want the world to see me
’cause I don’t think that they’d
Understand
When everything’s made to be broken
I just want you to know who I am

And you can’t fight the tears that ain’t
Coming
Or the moment of truth in your lies
When everything feels like the movies
Yeah you bleed just to know you’re alive

And I don’t want the world to see me
’cause I don’t think that they’d
Understand
When everything’s made to be broken
I just want you to know who I am

And I don’t want the world to see me
’cause I don’t think that they’d
Understand
When everything’s made to be broken
I just want you to know who I am

And I don’t want the world to see me
’cause I don’t think that they’d
Understand
When everything’s made to be broken
I just want you to know who I am

I just want you to know who I am
I just want you to know who I am
I just want you to know who I am

Prvi snijeg ove sezone u Zagrebu!!!!!!!!!!!!!!! :)))))))))))))))))))
Prvi snijeg!!!!!!!!!!!!! Jupiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii!!!!!
Juhuuuuuuuuuuuu!!!!!

Prenosim sa bloga od Bridge:

Dragi moji blogeri! Proslogodisnja humanitarna akcija koju smo pokrenuli bila je zahvaljujuci svima vama veliki uspijeh. Tom je prilikom prikupljeno čak 20 700,22 kn koji su, u novčanim i drugim sredstvima, donirani Udruzi za pomoć osobama s mentalnom retardacijom i tadašnjoj Područnoj školi za djecu s posebnim potrebama. I ove godine, po drugi put kreće Five4Kids! Riječ je o humanitarnoj akciji za djecu s posebnim potrebama u Križevcima. Organizator akcije i ove godine jest križevačka udruga P.O.I.N.T. Cilj akcije je od prikupljenih dobrovoljnih priloga i nenovčanih poklon-paketa pribaviti osamdeset božićnih poklona za djecu s posebnim potrebama o kojima skrbi Udruga za pomoć osobama s mentalnom retardacijom u Križevcima. Većina te djece polaznici su križevačkog Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju, registriranog 22. srpnja ove godine.Svi zainteresirani za novčani oblik pomoći ovoj humanitarnoj akciji svoje donacije mogu uplatiti na sljedeći broj žiro-računa: 2402006-1400004747 (opis plaćanja "Five4Kids"). Primatelj uplate je udruga P.O.I.N.T., Tomislavova 33, Križevci. Sve dodatne informacije moguće je dobiti upitom na five4kids@udruga-point.hr.Potencijalni donatori poklon-paketa (igračke, higijenske potrepštine, hrana i slatkiši, i sl.) slobodni su obratiti se izravno u Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju, na adresu Matije Gupca 36 u Križevcima. Na istoj adresi djeluje i Udruga za pomoć osobama s mentalnom retardacijom. Ja vas pozivam da se sa istim zarom kao i lani ukljucite u ovu akciju! Objavite vijest na svom blogu ,linkajte na tekst ,postavite banner i broj ziro racuna na svoj blog i...uplatite tih pet kuna cim prije! Hvala vam unaprijed!

P.S. Čovjek ne može svaki dan učiniti nešto veliko, ali sa sigurnošću može učiniti nešto dobro !



I nadovezujem nešto svoje: za početak pročitajte Bridgein post od 3.11.: Neki novi klinci ili kako sam otvorila javnu kuhinju - http://gipsy.blog.hr/

Ne samo da me rastužilo nego me i strašno prestrašilo. Što se dogodilo sa obitelji kako glavnim utočištem? Što se dogodilo s roditeljima koji se ne brinu za svoju djecu nego ganjaju svoj privlačan izgled, jeep, karijeru i ženske/tipove naokolo? Kakvo je to "napredno" društvo u kojem živimo? Od kuda toliko samodopadnosti i sebičnosti? Kakve su to "duhovne tehnike" probudile i "osvjestile" moderne mamice koje doma ne kuhaju, koje nemaju vremena s djetetom raditi zadaće ili skuhati ručak jer trče od masera do frizera pa usput na autogeni trening gdje ih uče da ne smiju biti žrtve i da se moraju prvenstveno sebi posvetiti. Pitam se je li to dobro opravdanje samih pred sobom za svoje postupke? Puštaju da se za djecu brine ulica, televizija ili možda koji dobronamjeran susjed!!??
Ne kuhaju, ne čiste, zapravo ih nikada ni nema doma! Pa zar nije onda poštenije da uopće nemaju djecu!??
Kakav je postao ovaj svijet u kojem živimo? Zrcalo sebičnih pojedinaca u osvajačkom pohodu na vlastite ciljeve! Svakako ne mjesto na kojem bi se djete dobro osjećalo, mjesto na kojem bi se osjećalo voljeno, zaštićeno!
Hvala svim dobrim ljudima, hvala svim mamam poput Bridge što postoje! Ali dugoročno gledano ako se neke stvari ne promijene ne može ispasti dobro; sutra ćemo dobiti istraumatizirane ljude sa psihičkim problemima, sve više njih, a time isto takvo društvo.
Onog momenta kad shvatimo da je jedini način podmetnut se za drugoga (svoje djete!!!) i da se prema drugima ponašamo onako kako bi htjeli da se oni ponašaju prema nama možda i dospijemo nekamo. Ovako, nikada!

When it's Summer in Siam
And the moon is full of rainbows
When it's Summer in Siam
And we go through many changes
When it's Summer in Siam
Then all I really know
Is that I truly am
In the Summer in Siam

Nevjerojatno je to, neki ljudi su valjda mračnjaci u duši i ne znaju funkcioniati drukčije. Eto, u zadnjih godinu i pol sretna sam kao nikada prije u životu i sada sam došla do točke u kojoj više ne znam kud bi sa svojom srećom, kao da je imam previše. Nisam to naučila, nikada nisam funkcionirala tako,svako razdoblje sreće je kratko trajalo i onda sam se opet uvlačila u svoje tuge i boli i nekako sam srasla s njima,sada kada ih nema kao da to više nisam ja! Tko je ova osoba koja piše ovaj post? Imam 5 kila previše, ja koja nikada u životu nisam morala na dijetu, a još me godina dijeli do 30! Uvijek sam jela hrpe slatkiša jer mi je to bila hrana za dušu a uvijek sam bila štangica! Ja koja sam u treptaju oka mogla napisati pjesmu, sada uopće nemam inspiracije pa vučem tu na blogu neke prastare stvari iz naftalina, jer, hej, sad sam previše sterna da bih pisala pjesme!??? Jedina briga koju imam je ovaj kretenski posao (pardon my french) i kronični manjak love, al s obzirom na nedavne troškove vjenčanja i opremanja stana to je sasvim normalna pojava!

I pitam se gdje je ta Jelek koja je prije stanovala ovdje, tko ju je ubio? Mislim, to sam bila ja, cijelih 27 godina sam to bila ja!??? I onda je došlo ovo stvorenje koje se samo kesi, tepa, nekak je previše slatkasto i svakim danom svce deblje!!???? What the fuck!??? Hoću svoju Jelekicu nazad, ne želim izgubiti tu osobu s kojom sam živjela cijeli svoj život!! I sad sam došla do točke da mi je dosta te moje sreće, kao da me opterečuje (mislim, kolko to uopće može bit normalno!!??) I kao da ponovno postajem onaj cinik tamnog pogleda koji kaže; tako znači, mislila si me poslati u penziju pa si onda ipak vidla da ti falim, je li? Ajme, kolko posla, prvo treba sve te kile skinuti (mislim, koji ti je vrag bio da si se zbucala!?), onda iz ormara izbaciti svu onu odvratnu roza boju, đizus, kak ti to na živce nije lupilo, mislim, roza boja, helouuuuu!!???? E joj,joj, dugo me nije bilo, kolko posla sada imam!

Darker u meni želi živjeti, previše je bilo rozih oblaka, duboko u sebi ispod kože ja sam razum koji čvrsto stoji s obje noge na zemlji i najbolje se tako osjeća. I znam razlog radi kojeg mi je bilo teško tako funkcionirati, tako je puno teže, naravno da je lakše staviti se na roza slona i napraviti svoj svijet u kojem je sve, oh, tak supač!!! Nije, nikada nije sve supač, i neka nije, tako treba i biti, *ebeš idile, živjela realnost!!!

Ne znam, možda ja to, kao jedno od one indigo/kristalne djece doživljavam preintezivno, preduboko, te promijene izazivaju duboke tsunami valove u meni iznutra!

I još jedna stvar, nekek su mi uvijek na...khm,khm...išli ljudovi kojima je sve bilo super, slatko i fenomenalno, i svi su im uvijek prekrasni, preslatki i divni ... FUJ,FUJ,FUJ...od toliko šećera i meda mora ti doć muka prije ili poslije

I tako, cvjećeko oštri svoje trnje i sprema se biti ono kaj je ponovno.

Ili neki od nas nisu za sreću stvoreni (jahahahaha), ma mislim ono, previše su živčani, ili su previše,previše ...nešto

Ma nisam takav tip jednostavno, i to je sva mudrost, nema tu mudrosti prevelike, samo se nisam usudila uvijek biti ja jer ljudi padaju na slatke nasmiješene anđelčiće koji trepču okicama i rade kič od svog ponašanja!
Izeš sliku iz roccocoa, ja sam tak i tak oduvijek više bila biće impresionizma, ono melankolično i tugaljivo, sa elementima realizma, a to baš i nije popularno...ali ma ko ga *ebe!

Živjeli!

Precious and fragile things
Need special handling
My God what have we done to You?

We always try to share
The tenderest of care
Now look what we have put You through

Things get damaged
Things get broken
I thought we'd manage
But words left unspoken
Left us so brittle
There was so little left to give

Angels with silver wings
Shouldn't know suffering
I wish I could take the pain for you

If God has a master plan
That only He understands
I hope it's your eyes He's seeing through

Things get damaged
Things get broken
I thought we'd manage
But words left unspoken
Left us so brittle
There was so little left to give

I pray you learn to trust
Have faith in both of us
And keep room in your hearts for two

Things get damaged
Things get broken
I thought we'd manage
But words left unspoken
Left us so brittle
There was so little left to give







Posvećeno svim živučim anđelima, i onima koji su nas napustili pa nas sada gledaju s nekih visina...

Umorna sam od tebe, moja ljubavi
I od sebe
Život mi se gadi a težak je smrad smrti
Kada bih ti znala ime, moja ljubavi
Patnja bi mi bila, čišća, bliža
Dosta mi je ljudi, priča, osjećaja
Samo želim biti tiha, sama
Miruj, moja ljubavi,
Možda dođem sutra
Bez svjetla u kosi
Bez zvijezda, naga...
Bit ću ono što sam
Prvi, zadnji puta
Bit ću TAMA

Jedna pjesmica moje drage Emily Dickinson za ove večernje sate :) Eto, za jednog mog blog kolegu :)) da ga malo upoznam sa radom moje omiljene pjesnikinje :))



Evening

The cricket sang,
And set the sun,
And workmen finished, one by one,
Their seam the day upon.

The low gras loaded with the dew,
The twilight stood as strangers do
With hat in hand, polite and new,
To stay as if, or go.

A vastness, as a neighbour, came,-
A wisdom without face or name,
A peace, as hemispheres at home,-
And so the night became.

E.Dickinson