male misli s ove i s one strane

Evo, opet sam godinu starija :)) i sve se više bližim brojci 30!! Ne znam što čovjek treba osjećati na svoj rođendan, o čemu razmišljati!!? Mnogi zbrajaju i oduzimaju sve što su dobili, kupili, prodali, dali i onda valjda procjenjuju krajnji rezultat, ja se time neću baviti. Vjerujem da je sve bilo baš onako kako je moralo biti i vjerujem da će mi se one šanse koje nisam uspjela prepoznati ili koje nisam iskoristila ponovno ukazati u životu.
Vjerujem da svijet još uvijek funkcionira sa manje-više kojim felerom i da još imam mnogo za naučiti i veselim se tome :)))

SRETAN MI ROĐENDAN!!!


p.s. I sad mi recite da niste do sada skužili da sam mali bodljikavac (škorpion)

Pogledaj svoj svakodnevni život. Ima li barem jedne misli, riječi ili djela koji nisu okaljani željom da postaneš netko, čak i ako je sve tvoje nastojanje postati duhovan ili svet čovjek, nepoznat bilo komu osim sebi?
Dijete se, slično kao i nevina životinja, predaje svojoj naravi da postane jednostavno ono što i jest.
Odrasli ljudi koji su sačuvali svoju nevinost, također se, kao i dijete, predaju impulsima prirode i sudbine, bez razmišljanja o tome da postanu netko ili da zadive druge;ali, za razliku od djeteta, oni se ne oslanjaju na instinkt, nego na neprekidnu svjesnost u sebi i oko sebe. Ta svjesnost štiti ih od zla i donosi im rast koji im je namijenila priroda, a ne onaj koji je skrojio njihov ambiciozni ego."

Anthony de Mello: "Poziv na ljubav"

Ne,ne, nisu to tri brata koja odoše u svijet sa par novčića u džepu nego moja pitanja vama. Što je to mudrost? Koja je razlika između glupog i naivnog čovjeka? I može li netko tko je malo glupast ili naivan biti mudar?
Muči me to ovih dana pa me zanima kaj vi imate za reći!!!

Pusa i zagrljaj svima

Kako gradimo svoje kriterije i mijenjaju li nam se oni s godinama i ovisno o prilikama u kojima se nađemo uopće nije upitno. Apsolutno je svima jasno da se mijenjaju, i kriteriji, i mi, to je jasno. Pitanje koje me muči je; je li to dobro što nam se kriteriji mijenjaju tj. kako znati kada su ti kriteriji previsoki a kada preniski. Nesretni i nezadovoljni ljudi su ugl.oni koji nisu uspjeli doseći svoje ciljeve ili ispuniti svoje želje. Moja mama je jedna od tih osoba, ali što je najgore ona si je zadala neke slikice u svojoj glavi kako bi nešto (život) trebalo biti i neodstupa ni milimetar od toga. A njene slike nemaju ni malo dodirnih točaka sa time kako doista u praksi svijet i život funkcioniraju, i kaj je najbolje još uvijek to ne kuži nego je beskrajno isfrustrirana zbog amoralnosti društva, zbog laganja odraslih ljudi, zbog toga što se rad i poštenje ne cijene, zbog toga što prolazi muljanje i varanje....zbog toga što njen muž nije po njenim kriterijima dovoljno sposoban, marljiv, uspješan...zbog toga što se ne tušira svaki dan, zbog toga što osamdesetogodišnja svekrva svaki dan kada kuha ručak zamaže sve oko sebe, zbog toga što joj kćer nije neka profesorica u Linea Exclusive odjelcu i radi u nekoj od boljih zagrebačkih gimnazija itd.,itd..... I mene je odgajala u sličnom smjeru, tako da sam godinama bila smiješna i sigurna sam, glupa mnogim ljudima zbog svojih visokih moralnih kriterija, zbog činjenice da nikada nisam prepisivala na testovima, zbog toga kaj nisam išla na pijanke i upuštala se u neobavezan sex, zbog toga kaj sam vjerovala da samo trebaš dobro odraditi svoj posao (školu,faks) i da ti je to dovoljan smjer kojim, kada ćeš se kretati, sigurno dolaziš do cilja. Učila me da se to cijeni i da je to potrebno u životu, i učila me da se nikada, ali baš nikada ni pod koju cijenu ne laže, da se ne psuje, da se ne ogovara.
I učila me dobrom, znam ja to, ali pokušajte na taj način živjeti život i vidjet ćete kako će vam biti teško i vidjet ćete konstantno nekakav podsmijeh u očima ljudi i njihov upitnik iznad glave; jel to ona glupa il je s Marsa pala?? I onda se jave prva razočaranja popraćena velikim treskom na pod u kojem spoznaš da svijet i ljudi ne samo što ne funkcioniraju na taj način , nego ti se doslovce smiju u facu i misle da se preseravaš ako se pristojno ponašaš i često koristiš riječi poput: oprosti, hvala, molim, ispričavam se...misle da glumiš finoću i da pokušavaš biti "bolji" od njih. A ti se lomiš na dvije strane; želiš im pokazati da si ti vrlo obična i normalna ali da si jednostavno takva, bez nekih zadnjih misli, tako si odgojena, takva si osoba i s druge strane ne možeš protiv sebe.
Onda te mama uči da oni dečki koji mirišu na kilometar, idu na faks i uvijek imaju zglancane cipele i fina odijela su oni koji bi tebe trebali zanimati, jer oni su fino odgojeni intelektualci...E onda ti upoznaš te dečke i koliko god glupa bila vrlo brzo skužiš da se iza tih i takvih poza kriju sitne duše pokvarenih misli i namjera i postane ti jasno zašto oni drugi, koji često koriste riječi na j, k i pm u svom rječniku i tebe svrstavaju među te glumce.
I uzalud se ti trudiš mamici objasniti da stvari nisu onakve kakvima se čine (čast iznimkama, naravno) ona ne odustaje od svojih sličica u glavi ( da, znam da je to malograđanština :)) njoj su i dalje takvi ljudi mjerilo "onog pravog".
I kada nakon svih tih uspona, padova, vrtenja , gubljenja i nalaženja konačno prepoznaš sebe, i ideš ganjat svoj vlastiti film s kojim se nikamo ne uklapaš,nikamo ne pripadaš totalno svjesna da je to najteže od svega, tvoja te vlastita majka optuži da si potpuno srozala svoje kriterije, pobrkala lončiće i vrlo ju razočarala.
Pa eto, vjerojatno bi mi smisao života trebao biti kako da nju usrećim i ispunim njena očekivanja ali ja sam ipak izabrala neki drugi put :))). I nikada sebe ne želim pri tome izgubiti ma koliko se nekima činila glupa, maloumna ili umišljena možda.

pusa svima i budite mi najbolje :)

Dodir mekog krila još osjećam na licu. Anđeo me posjetio noćas. Samo se stvorio pored mene, nečujno se spustio pored mog kreveta i promatrao me kako dišem. Probudila me njegova prisutnost ali mi je on rukom dao znak da se ne bojim. Kako je prekrasan! Nekakvo neobično svjetlo isijavalo je iz njega, lice mu je ozbiljno i nekako bezvremeno. Poveo me svijetom magle i sjena noćas. U gluhu noć koja je mirisala po kiši ušuljali smo se tako da ne poremetimo mir sazviježđa.
Pričat ću ti noćas o tajnama, rekao je. O velikim stvarima koje se čine tako male i nebitne. Ali evo, to ti je već prva tajna - moć se nalazi u malim, naizgled nebitnim stvarima;poput lišća na drvetu ili vjetra u kosi, poput ovog jezera koje kunja zaogrnuto maglom. Stvarima koje se ne mogu kupiti, koje se ne mogu prodati.
Ovaj svijet je pao u maglu zaborava, ljudi su zaboravili važno. Koncentrirali su se na lažne, nebitne stvari. Kraljica Prevara se slatko zabavlja gledajući ih. I tu je potrebna mudrost, i hrabrost da izabereš.
Trčali smo kroz vlažnu šumu a lišće je šuštalo svuda oko nas, u daljini sam čula sovu a odjednom mi je nečiji topli dah grijao rame. Stvorio se niotkud...jednorog. Srebrnkastobijel. Sav mirisan od čistoće.
Nevinost, rekao je moj prijatelj anđeo, nevinost je ono što je ovaj svijet izgubio, čistoću srca. Postoji vojska Budnih koja još uvijek pazi na ovaj svijet, koja ga želi spasiti, probuditi. Podsjetiti da je snaga u valima rijeke i bistrini potoka, da je moć u vlatima trave. Ostani s nama ako si dovoljno hrabra. Ostani s nama i pokazat ću ti kakav jest stvarni svijet ispod ovih privida. Podići ću zastore ali moraš biti dovoljna jaka, moraš biti dovoljno hrabra za bitku bez oružja, moraš biti spremna na osude i neshvaćanja. Moraš biti spremna odreći se svih lažnih simbola po kojima ovaj svijet živi.
Moraš biti spremna.- zagrmio je njegov glas i jaki vjetar mi je sledio kosti i vitlao lišćem svuda uokolo, čula sam topot kopita i prekrasnu visoku priliku s najbjelijim krilima kako jaše na jednorogu.
Vratit ću se sutra, rekao je u prolazu i okrznuo me jednim krilom po licu, budi spremna.
Uspjela sam samo promucati : Ali, čekaj, ni ime ti ne znam...
Arhaniel,odgovorila je jeka, ime mi je Arhaniel...