Komentari

jelek.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing


  • izgubljena

    moja frendica je rekla...u srednjoj školi mora biti visok, crn, zgodan, atletske građe...na faxu mora imati dobar auto, biti zgodan..kasnije biti simpatičan i zanimljiv...a onda poslije te faze najvažnije je da je muško :)

    avatar

    11.10.2005. (09:31)    -   -   -   -  

  • JJ

    hmm mora biti simpa... ali sad vec da mora biti i ugodna u drustvu... fizicki igled je plus ali nije neki odlucujuci dojam... daklem cure... :DDDDDDD

    avatar

    11.10.2005. (09:37)    -   -   -   -  

  • dijamantic

    ... e, da... došetah ja lagano do tebe s namjerom da ti odgovorim na tvoje pitanjce, kad ono, vidim, imaš i ti zanimljiv postić... i opet se ja zamislim... :-) ali dobro, da krenem prvo s onim prvim, ne? ... Ne, ne studiram matematiku, na sreću... ali čini se da će me ipak pratiti cijeloga života... tako je bilo od početka... (stalno me pratila, ne da se ona... k'o politika se zavuče u moje toplo... khm.). Nego, da mi o kriterijima, tj. ja :-) Ma... samo je mijena konstantna... to je tak... pa gle, dala si sama sebi odgovor ovim citatom s lijeve strane postova... ne bi se mijenjala da si savršena, a nisi (baš skroz :-) ) pa se mijenjaš i to je *kul* i to je dobro. Gla, ja mislim da ti imaš sasvim dobre kriterije i ne daj da ti mama kaže drugačije - ako ti se sviđaju moje priče, to je to! :-))) Ma, šalu na stranu, pitala si kak znat kad su previsoki, kad preniski... e, pa... mislim da zapravo nije to ono što te zanima... Ti dobro znaš što je za tebe dovoljno dobro i što želiš, ali te zbunjuje neodobravanje osobe čije ti mišljenje jako puno znači... i opet sama daješ odgovor, na kraju svog posta... vjeruj sebi, malena, jer, iako te tako zovem, ti znaš da to nisi... I da - mijenjaj kriterije, ali zbog valjanih razloga i argumenata koje ti ocijeniš valjanima... ne ogluši se na savjet, uzmi ga u obzir, traži da te uvjere ako mogu... znaš, ima onih koji znaju i više od nas (čak i od mene ;-) ), pa zašto učiti na vlastitim greškama kad možeš na njihovim... malena, u tebi je odgovor... ti nam samo povremeno dadeš da ti zavirimo u dušu i prepoznamo ga za tebe... Na kraju - jedan maleni pozdrav za jednu veliku curicu. BOK! :-)

    avatar

    11.10.2005. (12:42)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Ta mi je priča poznata dobro i predobro samo sam ja drugačija osoba pa sam to već kao klinka skužila i odlučila vrtiti svoj film, a majci ostaviti njene filmove pa nek uživa u njima. To što sam ja za cijelu familiju, širu i užu, prava crna ovca, to me uopće ne dodiruje, dapače, kako godine idu sve više i više uživam u toj ulozi jer u njoj mogu biti ja koja jesam bez da glumatam finoču koju posjedujem kao i svi mi ali ju rabim po slobodnom nahođenju, a ne onda kad drugi to od mene očekuju :))

    avatar

    11.10.2005. (13:36)    -   -   -   -  

  • Vitezica Lutalica

    Vidim da su ti pametni ljudi vec ostavili pametne komentare u kojima su sve rekli, a mislim da i ti sama zapravo znaš što ti je činiti. To što te smeta, pogađa, rastužuje... stav i nerazumijevaje tvoje majke je nešto s čim ćeš se na žalost morati pomiriti i naučiti živjeti. Iz svog iskustva ti kažem da se osobe sa već izgradjenim, čvrstim stavovima, bila to tvoja majka, moja ili bilo čija druga, teško ili uopće ne mijenjaju. Moji problemi sa majkom su počeli sa 14 god. kad sam prestala prihvaćati sve što mi ona govori, a bila sam već dovoljno velika da počnem pružati žestoki otpor. Inače probala sam sve, razgovarati, svadjati se, maknuti se, primaknuti se, objašnjavati ili jednostavno raditi po svom... Ja svoju majku jako volim, iako ona nekad misli da to nije istina, bez obzira što joj ja to često kažem, ali jednostavno imamo različe poglede na život i kako ga treba živjeti. I kao što se ja ne želim mijenjati i upropaštavati si život živjeći život nekog drugog, po tudjim pravilima, isto tako ona je već "predaleko" dogurala da bi se mijenjala. I zapravo to je OK. Ja poštujem njene stavove, ali ne živim po njima. Ona misli da su moji stavovi krivi, ali se pomirila sa činjenicom da sam pretvrd orah da bi me oblikovala i mijenjala. Jedini način da se uskladite je da kad završiš fakultet se osamostališ, odseliš od kuće i živiš onako kako ti misliš da trebaš i sa osobom s kojom ti želiš. Majku možeš u isto vrijeme voljeti i ne slagati se s njom. Na žalost teško ćeš ju uvjeriti da ti imaš druga "pravila igre". Ja svoju ne uvjeravam više u ništa, volim ju takva kakva je i znam da je divna osoba, a u stvarima u kojima se ne slažemo odavno više ona nema utjecaja na to. Znam da je odnos dijete-majka vrlo kompleksan i emotivan odnos i da je to sve samo ne jednostavno i lagano. Ono što nikako nebi trebala činiti je živjeti život kako tvoja majka želi samo zato da bi ju usrećila, jer tada nećeš biti sretna ni ti, ni ljudi oko tebe. Najgore je živjeti u laži. A to što te nekada ljudi čudno gledaju... uvijek ćete netko čudno gledati. Pošto nismo svi isti, kako god da se ponašaš uvijek će se naći grupa ljudi koja će biti drugačija od tebe i kojoj ćeš ti biti čudna. Problem nastaje ako te čudno gledaju ljudi kojima osjećaš da pripadaš. Ne kojima osjećaš da bi TREBALA pripadati, već doista da pripadaš tim ljudima. Ja vjerujem da svatko ima svoje srodne duše, treba samo vremena da shvatimo tko smo i da nadjemo svoje srodne duše. Nekad je bolje biti sam nego biti u društvu ljudi s kojima se ne osjećamo dobro i kojima ne pripadamo. Želim ti puno sreće, pametna već jesi. Pozdrav!

    avatar

    12.10.2005. (09:17)    -   -   -   -  

  • rise

    kažem meni da mi je blog prekrasan, a tek tebi...mislim ono ja uglavnom pišem gluposti jer previše ljudi zna za moj blog, a ti pišeš stvari koje te zapravo muče i govoriš o svemu kroz što prolazimo u životu, samo tako nastavi. a što se tiče kriterija, mislim da nam ih nitko nebi trebao određivati nego kriterije stvara zapravo naša osobnost i način na koji živimo i vidimo svijet oko sebe...velika pusa od mene!!!

    avatar

    12.10.2005. (15:38)    -   -   -   -  

  • wannabe spisateljica

    ja imam sreće pa mi roditelji nisu nametali svoje stavove, nego su pustili da razvijam vlastite, samo su ih lagano usmjerili na put koji nije tako loš. užasno je nepravedno kad roditelji kroz svoju djecu žele proživjeti ono što sami nisu uspjeli, i time im oduzimaju njihov vlastiti život... znam puno ljudi čiji roditelji su s njima u lošim odnosima upravo zato što su oni odabrali vlasiti život. ne kažem da je potrebno posvađati se s roditeljima ili išta slično, ali ponekad, u nekim slučajevima, treba im se suprotstaviti i reći im da oni ne posjeduju tvoj život, koliko god da su zaslužni što ga imaš. lijep post... pozdrav :)

    avatar

    12.10.2005. (23:03)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...