Lijeno je žmirkao prema kasnojesenskom suncu i u pogledu su mu se razljevale boje kojih je još bilo. Za tjedan dva prevladat će samo siva, zgrozio od te pomisli i nesvjesno stresao. Bacio je cigaretu i zgazio ju nogom. U parku nije bilo gotovo nikog, sam je sjedio na klupi sada već poprilično zavaljen i hvatao toplinu licem. Zrak je mirisao na travu i tu i tamo bi bacio pogled na jezero po kojem su polako jezdile dvije patke. Tišina. Pasala mu je. Došao je razbistriti misli. Pobjegao je s posla. Rekao je da mu nije dobro ili tako nešto. Trebao je mir, zapravo. Pa i nije mu bilo dobro kad malo bolje razmisli. Napunilo se svega. Sjetio se kako je znao tako često za vrijeme srednje škole kad mu je postalo previše, jednostavno zamoliti rasku da ga pusti i onda je šetao. Sam. Najčešće Gornjim gradom. To ga je smirivalo. To je trebao s vremena na vrijeme. Biti sam sa svojim mislima.
Nevjerojatno je to, razmišljao je, kako neki ljudi pametnije od sebe smatraju glupanima. Valjda, u nemogućnosti da ih shvate proglase ih nedovoljno inteligentnima. Nasmijao se u sebi kriveći lice u neku grimasi,ali što uopće očekivati od ljudi koji kažu da je Mali princ prepun glupih filozofiranja o tome kak je voda topla. I Mali princ je njima glup, pa nije ni čudno što sam i ja. Važno je dva puta prepisati neki "jako pametni" tekst o blagajničkom poslovanju na kolodvorima. I onda ne daj Bože slučajno u sljedeći red staviti rečenicu koja je u originalu u prošlom redu. Ili možda kod nabrajanja umjesto brojki upotrijebiti slova (pod 1, pod a, pod 2..) Svaka naznaka vlastite logike ili kreativnosti proglašava se površnošću, indolentnošću i nezainteresiranošću. Došlo mu je da pljune ispred sebe, ali to nikada nije činio pa nije mogao ni ovaj put.
Pitao se zašto ne ukinu fakultete, za ovakve poslove su im dovoljni i majmuni, samo ih moraju naučiti tipkati po tastaturi, koji će im jarac neko sa diplomom, ma koji će im jarac uopće netko tko ima vlastito mišljenje, tko ima svoje ideje. Sačuvaj nas Bože kuge, rata i onih koji razmišljaju!
Ne, ne želi više o tome. Zna da se od pametovanja ne živi, mora se raditi, to je jasno, novac treba svima!
Ali, neke stvari stvaraju jako gorak okus u ustima!
Zaklopio je oči i vidi Nju! E, to je izmamilo osmijeh na neobrijano lice s velikim podočnjacima. Jedino Ona sjaji u toj tami i to najsvjetlijom svjetlošću! Ona je razlog zašto se i žuč guta! Njihova ljubav i to gnjezdo u kojem su odnedavno je sve u njegovom životu. Osmijeh mu je otkrio prekrasne bijele zube i rukom je obrisao suzu u lijevom oku. Plave oči su zaiskrile odmah.
Ko ih *ebe!!! Ne stvarno, ma ko ih * ebe!!! Zavrtio je glavom da ispravi ukočeni vrat i pramen tamne kose mangupski mu padne na čelo. Oni tako i tako nikada nisu imali svoju ružu, ni svoju ovcu. I tako i tako nikada neće moći prepoznati na crtežu slona u utrobi zmije. Oni ne vide. A on, on ima najveće bogatstvo na svijetu!
Čvrsto stisne knjigu već pohabnlih korica i krene prema svakodnevici grada.