"Svatko se u svijetu slama, a poslije mnogi postaju jaki upravo na tim slomljenim mjestima. Ali, one koji se ne daju slomiti, njih ubijaju. Ubija se bez razlike - i one dobre i one odvažne i one nježne. Ako ne spadaš među njih, budi siguran da ćeš biti ubijen, samo polako, bez osobite žurbe."
Ernest Hamingway
Ponekad kao da je snijeg prekrio sve što je iza mene; i ljudi i događaji, i mjesta i scene kao da su nestali, samo neko mutno sjećanje na sve skupa
I kao da sam došla do točke od koje ne znam kuda bi dalje, i kao da je nestalo onog uzbuđenja od koje sam znala zadrhtati prije dok sam bila mlađa željno iščekivajući što će mi donijeti budućnost, veseleći se svemu lijepom što me čeka; sanjarila sam stalno i puno a to dijete još uvijek živi u meni i pita se kamo ga to vodim i ne želi odrasti, nikada
Poput Petra Pana odbija biti u svijetu odraslih i ne prihvaća njihov način funkcioniranja, norme i pravila koja su oni postavili
Ali teško je to, iako zna biti i lijepo, kada osjećaš da si drukčiji, i to da si cijeli svoj život drukčiji
Iako, priznajem, nikada ne želim bit poput njih, a nije da me nisu pokušali pokvarit, i nije da mi nisu bili i privlačni sa tim svojim mamljenjima, ali ja sam ostala ista, samo s ranom ili dvije …
Ne pišem pjesme već dugo iako ih nosim u sebi, čuvam ih negdje i one su u meni i vjerojatno samo čekaju priliku da se pokažu, kad sazriju do kraja…
Nema idealnog, to bih trebala naučiti, to bi mi moralo sjesti
A tako mi malo treba da budem sretna, ali i vrlo malo da me rastuži; Samo zraka sunca koja se igra na prozoru ili čudan izraz lica osoba oko mene…tako malo…
Ta moja tugaljivost me razara; i općenito vidim da sam previše zaokupirana sobom, morala bih neke stvari promijeniti u svom životu, neke stavove, pod hitno…
Malo mi je previše;trudila sam se ko luda cijeli život i stekla određena znanja, i naučila neke jezike i završila faks koji sam htjela i sad na kraju radim ovdje gdje mi sva ta znanja uopće ne koriste i ispadam idiot jer sve moram učiti ispočetka i sva ona moja znanja za koja sam se krvavo pomučila idu u vodu, i ne vrijede ništa.
A ovdje je kaos, ovdje je užas, ružan i težak posao uz bezobrazne i isfrustrirane ljude, a s druge strane moram bit sretna i zahvalna da uopće radim, pitam se ima li to smisla, dođe mi da odem u Greenpeace spašavati kitove po svijetu, eto načina da iskoristim svoja znanja i da se bavim nečim korisnim i svrsihodnim.
Imate li neki posao za jednog samozatajnog Geografa sa idealističkim stavom, ljubavi prema prirodi i životinjama, volji da se svijet promijeni na bolje, da se pomogne svima koji trebaju pomoć, sa znanjem tri strana jezika i strasti prema knjigama ?? :))
Imam li šanse ikada raditi nešto u struci, nešto što ima svrhu i smisao, nešto gdje se mogu potpuno dati i osjećati zadovoljno što sam neš napravila!!??
ili da stisnem zube i zaboravim sve?? bah, a evo i ove moje bahate i isfrustrirane šefice koja nemre odlučit na koji način da mi danas stane na glavu :@ (vrišteći smajlić)
Evo odlučila sam ne cmoljiti više :), iz svega čovjek ponešto nauči, je li...i tak...
Ma htjela sam vas pitati kako vam se sviđa serija na HTV2 koja ide svaki dan u 17:45 Tko živ,tko mrtav iliti Dead like me??? Meni je serija ZAAAAAAKOOOOOOOOONN, i ne propuštam ni jednu epizodu, pogotovo sada kad me neka prehlada čopila pa sam stuck home with tv &komp!
I inače sam tip koji voli neke opičene serije, OBOŽAVALA sam Život na Sjeveru (Northern Exposure) :)
Nisam jedna od onih koje mogu gledati sapunice, nekak mi je taj stil poprilično ljaki , meni pašu freaky stvari :)))
A vama? Koje su vam omiljene serije?
Sljedeće što čujem je da se dotični gospodin potpuno odrekao svog dijeteta, ne želi imati nikakvog kontakta s tim dijetetom koje ima 8 godina , niti s njegovom mamom, naravno.
Moja frendica žudi za time da ima obitelj, da ima dijete, on priča kako ima vremena do vjenčanja i kupuje joj psa. Pas joj definitivno zamjenjuje dijete, to je vidljivo na svakom koraku. Ja sam tada još solo, pričam s njima o svemu;žalim se pomalo na svoje starce, neke ljude, kužim da u biti u svakom razgovoru on drži glavnu riječ a ona se uvijek priklanja njemu. I dalje nitko ne valja i oni su idealni i svi im zavide...troše velike svote novaca za kojekakve skupe stvari po kući, kupuju i mercedes ali na more ju ne vodi jer kaže on nemaju love, a i dijete je ogroman trošak.
u međuvremenu Medo ulazi u moj život i upoznajem ga i s njima, ne uklapa im se nikak, dobivam komentar da se od mene očekivalo da izaberem nekog komada!!?? a nema ni faks, nit je frajer. Ja se na neki način distanciram od njih, dolaze na naše vjenčanje ali odlaze odmah nakon obreda i ne žele se javiti mojim roditeljima koji viču za njima, nakon toga se uopće ne javljaju. Mene to malo proganja pa ih pitam o čemu se radi, slijedi niz provokacija, opet u stilu; mi najbolji, mi savfšeni, svi nam zavide, i na kraju jedan veliki spuštanac po kojem ja skužim da su na vjenčanje došli samo da bi se mogli što više rugati.
Osjećam se odvratno jer ona mi je ipak neka frendica, ili??
Ja na kraju odgovaram na zadnju mnjihovu poruku koja glasi otprilike; mi ćemo na krstarenje , gle kako smo fenomenalni, a ti i taj tvoj nesposobnjaković ste samo na moru bili, ko ti je kriv kad si tak glupa,dakle, ja pišem: blago si ga vama, uopće ne sumnjam da će vam i ostatak života biti tako meden
Na kraju mogu samo reći da mi je žao što netko od mene radi budalu a taj netko je još i moja frendica!
Pitam se jesu li oni zbilja tak užasni ili je to samo moje subjektivno viđenje?
Bile smo si dobre od srednje škole, bila je uvijek odličan đak;tiha, mirna i povučena. Doma uvijek u sjeni svog starijeg brata ljubimca, pomalo naivna i silno marljiva. Upisala je fakultet, puno komercijalniji od moga i bila odličan student, imala hrpu frendica s kojima je izlazila i zabavljala se, sve je dala u rokovima i uvijek dobivala petice. Pred krak faksa razboljela se, jako, utvrđena joj je klinička depresija, bila je na teškim lijekovima, na kraju se utvrdilo da joj fali ljubavi izvan kuće, dakle, veza koju nikada nije imala. Krenula je na grupne terapije, krenula je u škole stranih jezika, završila faks, zaposlila se. Preko posla se skompala s jednim strancem s kojimje kao vježbala jezik, koji je u zg dolazio samo da bi se snjom vidio, nije mi se to previše sviđalo, tip je bio oženjen i 30 godina stariji od nje, jednom sam ju čula kako mu na telefon prepričava neke dijelove mog sexualnog iskustva koje sam s njom podijelila!!!!!!
pustila sam to, mislila sam da će ju proći a tip me tak i tak nikad neće vidjeti.
Onda je prohodala s nekim tipom s jezika, meni je taj tip osobno bio jako antipatičan i dosta ljigastičan ali nisam nikad niš rekla, onda je pronašla drugog i ovog ostavila, nije bitno...cijelo je vrijeme bila pod terapijom.
Zatim je promijenila posao i tamo upoznala NJEGA, on je bio za nju fatalan, samo oženjen i s djetetom. Pitao ju je bi li htjela rastavljenog tipa s curicom, mislila je da vidi sunce i sve zvijezde. Spetljala se s tipom dok je još bio oženjen, ostavila dečka, prestala izlaziti sa svojim curama i ugl.radila sve kako joj je on rekao, na poslu je on bio neki šefić i provodio teror nad svcjim radnicima, tako mi pričaju njih dvoje.
On se odselio od žene i otišao živjeti svojima da bi se nakon mjesec dana doselio k frendici i njenima, pokrenuo je postupak rastave, nakon dva mjeseca provedenih skupa oni kupiji kućicu u poprilično trošnom stanju i preko noći gotovo odlaze tamo živjeti, spavaju na golom betonu, nemaju ništa, ni ormara, ni kreveta, ni kuhinje.
Njeni su u šoku, mama plače i dolazi po njih da se vrate doma ona ne želi nikakvog kontakta sa svojima, on joj brani.
S nikim se ne druže, ona se samo samnom nalazi na kavama, sjećam se da smo se jednom dogovorile da se nađemo u 8 i ona me nazvala za 15 min i rekla da joj je dragi rekao da se ona sad kad s njim živi ne može s nikim nalazit tak kasno, kavu pomičemo na 6!
Njih dvoje počinju uređivati kuću, ali bez obzira kaj ona kuha na improviziranoj plohi i suđe drži u kartonskim kutijama, a kuha svaki dan i kolače peče svaki drugi jer on to tako voli, oni kreću s obnom izvana, prvu meču fasadu koja se razlikuje od svih drugih u kvartu, konačno dolazim k njima u kućicu i upoznajem NJEGA. Percipiram ga kao jednog vrlo samodopadnog tipa, vrlo inteligentnog i pomalo tiranina. Kroz svoju priču želi ostaviti dojam frajera kojeg bi svaka ženska više nego poželjela pored sebe i da ta moja frendica mora biti više nego zadovoljna što je on, eto, baš nju izabrao...o svim drugim ljudima koje poznaju pričaju da su ljeni, nesposobni, sebični, glupi, on se jako isprdava iz svih, ona to prihvaća, iako nikad nije bila takva. Primjećujem da joj je on otvorio oči kaj se staraca tiče, odjednom ne valjaju ništa, ni starci, ni buraz, nitko od prijatelja rodbine, oni su nju samo iskorištavali, a ona je progledala tek uz njegovu pomoć...
Pomalo me žmarci prolaze od tog tipa, al sama sebe uvjeravam da pretjerujem vidim nju da je sretna, kaže mi da više nije na ljekovima od kak je s njim, on je sve što joj treba. Meni drago, mislim, frendica mi je, prihvatit ću ga.
nastavak slijedi...
LOVESONG
Whenever I’m alone with you you make me feel
Like I am home again whenever I’m alone with
You you make me feel like I am whole again
Whenever I’m alone with you you make me feel
Like I am young again whenever I’m alone with
You you make me feel like I am fun again
However far away I will always love you however
Long I stay I will always love you whatever
Words I say I will always love you I will always
Love you
Whenever I’m alone with you you make me feel
Like I am free again whenever I’m alone with
You you make me feel like I am clean again
However far away I will always love you however
Long I stay I will always love you whatever
Words I say I will always love you I will always
Love you
:)))))))))))))))))
Evo me , vratih se sa GO, u međuvremenu su se dogodile velike promijene u mom životu; promijenih prezime, adresu i cimera :) Lijepo je to ali i potreslo me više nego što sam mislila, nekako mi je to odvajanje od roditelja i od kuće dosta teško palo, pitam se je li to normalno?
ipak imam puno godina da bi se osjećala kao malo dijete ali osjećam se često baš tako. Pitam se je li to odlika svih ljudi koji su toliko prestrašno emotivni, pitam se jesam li razmažena, i pitam se dokle ću se ispričavati za ono što ja jesam, nebi li bilo jednostavnije da se prihvatim takvom kakva sam. I teška i lagana u isto vrijeme, i duboka i lepršava. Ponekad imam osjećaj da mi je duša stara stotinama godina a ponekad da sam najobičnije dijete pa se pitam kada ću odrasti i s velikom nostalgijom se prisjećam djetinjstva u kojem sam se osjećala sigurno i veselo i bezbrižno i poželim otići nazad tamo kada mi je cijeli dan znao proći u maštanjima i gledanju bijelih oblačaka na nebu pronalazeći razne oblike u njima.
Taj dio mene je uvijek tu i ne znam trebam li ga se sramiti ili ga prigrliti :)
Dah se topi u zadnjoj riječi
To još nije sve što bih htjela reći
Lijepa je noć,hladnoća bježi od nas
Kao da nisam ovdje, samo moj glas
Pokušala sam, ali eto...
Opet onaj pas,ustvari, tako ružno pseto...
Misli su mi izmiješane
Ruke su mi vlažne
Htjela bih poći, kasno je već
Nisam ja za tebe - to sam htjela reć!
Ja sam za sebe i ...
Gle,rukavica,plava
Na cesti, prljava...
< | kolovoz, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
gledam, osluškujem, mirišem...
Možete mi pisati na:
jelek8@net.hr