Bile smo si dobre od srednje škole, bila je uvijek odličan đak;tiha, mirna i povučena. Doma uvijek u sjeni svog starijeg brata ljubimca, pomalo naivna i silno marljiva. Upisala je fakultet, puno komercijalniji od moga i bila odličan student, imala hrpu frendica s kojima je izlazila i zabavljala se, sve je dala u rokovima i uvijek dobivala petice. Pred krak faksa razboljela se, jako, utvrđena joj je klinička depresija, bila je na teškim lijekovima, na kraju se utvrdilo da joj fali ljubavi izvan kuće, dakle, veza koju nikada nije imala. Krenula je na grupne terapije, krenula je u škole stranih jezika, završila faks, zaposlila se. Preko posla se skompala s jednim strancem s kojimje kao vježbala jezik, koji je u zg dolazio samo da bi se snjom vidio, nije mi se to previše sviđalo, tip je bio oženjen i 30 godina stariji od nje, jednom sam ju čula kako mu na telefon prepričava neke dijelove mog sexualnog iskustva koje sam s njom podijelila!!!!!!
pustila sam to, mislila sam da će ju proći a tip me tak i tak nikad neće vidjeti.
Onda je prohodala s nekim tipom s jezika, meni je taj tip osobno bio jako antipatičan i dosta ljigastičan ali nisam nikad niš rekla, onda je pronašla drugog i ovog ostavila, nije bitno...cijelo je vrijeme bila pod terapijom.
Zatim je promijenila posao i tamo upoznala NJEGA, on je bio za nju fatalan, samo oženjen i s djetetom. Pitao ju je bi li htjela rastavljenog tipa s curicom, mislila je da vidi sunce i sve zvijezde. Spetljala se s tipom dok je još bio oženjen, ostavila dečka, prestala izlaziti sa svojim curama i ugl.radila sve kako joj je on rekao, na poslu je on bio neki šefić i provodio teror nad svcjim radnicima, tako mi pričaju njih dvoje.
On se odselio od žene i otišao živjeti svojima da bi se nakon mjesec dana doselio k frendici i njenima, pokrenuo je postupak rastave, nakon dva mjeseca provedenih skupa oni kupiji kućicu u poprilično trošnom stanju i preko noći gotovo odlaze tamo živjeti, spavaju na golom betonu, nemaju ništa, ni ormara, ni kreveta, ni kuhinje.
Njeni su u šoku, mama plače i dolazi po njih da se vrate doma ona ne želi nikakvog kontakta sa svojima, on joj brani.
S nikim se ne druže, ona se samo samnom nalazi na kavama, sjećam se da smo se jednom dogovorile da se nađemo u 8 i ona me nazvala za 15 min i rekla da joj je dragi rekao da se ona sad kad s njim živi ne može s nikim nalazit tak kasno, kavu pomičemo na 6!
Njih dvoje počinju uređivati kuću, ali bez obzira kaj ona kuha na improviziranoj plohi i suđe drži u kartonskim kutijama, a kuha svaki dan i kolače peče svaki drugi jer on to tako voli, oni kreću s obnom izvana, prvu meču fasadu koja se razlikuje od svih drugih u kvartu, konačno dolazim k njima u kućicu i upoznajem NJEGA. Percipiram ga kao jednog vrlo samodopadnog tipa, vrlo inteligentnog i pomalo tiranina. Kroz svoju priču želi ostaviti dojam frajera kojeg bi svaka ženska više nego poželjela pored sebe i da ta moja frendica mora biti više nego zadovoljna što je on, eto, baš nju izabrao...o svim drugim ljudima koje poznaju pričaju da su ljeni, nesposobni, sebični, glupi, on se jako isprdava iz svih, ona to prihvaća, iako nikad nije bila takva. Primjećujem da joj je on otvorio oči kaj se staraca tiče, odjednom ne valjaju ništa, ni starci, ni buraz, nitko od prijatelja rodbine, oni su nju samo iskorištavali, a ona je progledala tek uz njegovu pomoć...
Pomalo me žmarci prolaze od tog tipa, al sama sebe uvjeravam da pretjerujem vidim nju da je sretna, kaže mi da više nije na ljekovima od kak je s njim, on je sve što joj treba. Meni drago, mislim, frendica mi je, prihvatit ću ga.
nastavak slijedi...
Post je objavljen 17.08.2005. u 07:43 sati.