ok, voljela sam ga,jako,ali to je sada prošlo. Ta ljubav nikad nije bila uzvraćena, samo se pošteno zabavio i jako me povrijedio, ta ljubsv nikada nije bila ostvarena, havala Bogu. Ipak me moj unutarnji glas sačuvao od ševe bez osjećaja (ona druga strana ih nije imala).
I sad, odjednom, on se javlja, želi mi biti prijatelj, želi razmijenjivati slatke porukice amnom, lijepe misli, povjeravat mi se !??
Pitam se koliko netko doista može biti pokvaren, koliko netko doista može zla učiniti onom drugome, i zašto??! iz puke dosade, iz zabave.
Dođe mi da ga rezuckam i gledam kako ga boli...da, znam da zvuči bolesno, ali naravno, ne mislim to doslovno :)
Javlja se sada kad sam ja pronašla osobu s kojom želim i planiram ostati cijeli život.
Kakvo srce je njemu u grudima uopće...
Ponekad,samo ponekad
Kada magla još jače zgusne boli
Poželim da sam sama, bez igdje ikoga
I da me nitko nikada ne voli
Da udahnem jutro i da ga pustim
Kao da ono pripada meni
Pa da podihnem oči dok suton ne zasjeni
I potkrade se tiho,dopuže po stijeni
Pustim da pada u beskraj,bez sjaja
I pridigne me samo trenutak očaja
Tad' shvatim da sam samotno biće
Da budim se u znoju, plaćem kada sviće
Gnjevna što patim,što me boli
Nemirna u svojoj mori
Pa silno poželim da me netko zagrli
Na kraju je opet ta tišina u meni , svaki puta je na kraju tako. Strahovito me boli,tako me jako povrijedi, iscrpi sve iz mene. Još uvijek ne mogu shvatiti da vlastita majka može biti tako okrutna, tako voljeti povrijediti svoje dijete, tako ga često natjerati u suze.
Srce mi se para zbog riječi koje mi upućuje,tako me prestrašno zabole. I ne mogu vjerovat da tjedan dana prije moje svadbe kad mi je kaos sam po sebi, kad su mi emocije do kraja uzburkane, kad mi je totalna gužva od obaveza koje ugl.obavljamo sami Medo i ja ona meni radi takve stvari...
Osjećala sam se kao da ponovno imam 10 godina ridajući onako na jastuku i misleći nakon njenih ispada ponovno da sam glupa, slaba, da ne vrijedim apsolutno ništa, ne mogu opisati riječima taj užas ružnih osjećaja koji me salete u tom trenu. I uvijek jedan te isti zaključak - ja nju razočaram svaki puta, nisam sposobna ispuniti ono što ona od mene očekuje i time za nju ne vrijedim ništa, ništa...
A kada me izmožde i do kraja pojedu ti osjećaji na kraju ostanem prazna, tupa, bez imalo čega u sebi...samo tišina...i ništavilo...
Oprosti mi majko, vjerujem da imaš dobar razlog za to, vjerojatno sam preglupa da bih ga shavatila...
I stvori Bog ženu...
Kada je Bog kreirao ženu, dugo je radio. Jako, jako dugo.
Jednom od anđela to je bilo čudno pa se pojavio u njegovoj radionici i pitao:"Zašto se s njom baviš tako dugo?"
Bog je odgovorio: "Jesi li možda vidio uputstva za sastavljanje?
Mora bit vodootporna, ne smije biti od plastike, mora imati više od 200 gibljivih dijelova, koje je moguće zamijeniti, njeno tijelo mora besprijekorno funkcionirati, čak i kad se hrani malim količinama hrane i pije samo dijetalno piće.
Mora imati ugodnu vanjštinu koja će se svidjeti svima, ali mora imati i toplu, nježnu i divnu dušu. Mora biti jaka i trpjeti sve nedaće, biti stabilan stup podrške i meko rame za plakanje. Mora imati naručje u kojem mogu sjediti čak četiri djeteta istovremeno.
Njen poljubac mora ozdraviti sve, od raskrvavljenih koljena do slomljenog srca. I za sve navedene uloge, koje mora obaviti, ima - pogledaj u paket - samo dvije ruke"
Anđeo je zastao na tren u čudu, kada je čuo koje su sve funkcije napisane u uputi za sastavljanje i rekao: "Samo dvije ruke? I to pri standardnom modelu? To je previše posla za jedan dan, završi to sutra"
"Ne, neću," protestirao je Bog, "sad sam već tako blizu tome da završim ovu kreaciju, koja mi je prirasla srcu, da se ne želim zaustaviti. već se zna sama ozdravljati i lako radi osamnaest sati na dan. "
Anđeo se približio i dotaknuo ženu pa u čudu progovori "Ali Bože, napravio si ju tako meku"
"Zaista je meka", složio se Bog, "no napravio sam ju istovremeno i čvrstom. Nemaš pojma što sve može istrpiti i što sve može postići"
"Hoće li znati i misliti?" pitao je anđeo.
"Ne samo to", odgovorio je Bog, "znat će procjenjivati i pregovarati, odlučivati i zauzimati se..."
Anđeo je u tom trenutku nešto opazio, podigao ruku i dotaknuo ženino lice.
"Ajoj, mislim, da pušta. Rekao sam ti da je to previše posla za jedan dan." izjavi pobjednosno anđeo.
"Ništa ne propušta", razljutio se Bog i zagrmio "To je suza."
"Čemu suze?" upitao je anđeo.
Bog je odgovorio: "Suza je mogućnost, da izrazi svoje veselje, bolest, brigu, razočaranje, ljubav, osamljenost, žalost i ponos."
Anđeo je bio istinski očaran: "Bože, ti si genije, na sve si mislio. To, što si napravio, je poštovanja i obožavanja vrijedno. Žena je čudo."
ŽENE Znaju da poljubac i zagrljaj liječe slomljena srca. Donose veselje, ljubav i nadu, suosjećajne su i žive za ideale.
No, iako savršen, Bogu se ipak potkrala greškica. Žene, naime, često zaboravljaju koliko zaista vrijede...
Pa da vas podsjetim
| srpanj, 2005 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
gledam, osluškujem, mirišem...
Možete mi pisati na:
jelek8@net.hr